Šta je patriotizam i da li on postoji kao ključna vrijednost? Gdje su granice mitomanije? Koliko smo spremni da učimo na sopstvenim greškama I umjemo li da identifikujemo prave probleme? ... To su, između ostalog, neka od pitanja na koje je, sudeći prema rekacijama publike Međunarodnog festivala alternativnog tetara "Korifej" u Kolašinu, uspješno odgovorila mlada autorska i glumačka ekipa predstave "Ukalupljivanje – Tragedija loptanja u Srba".
U komadu, koji je, po tekstu Strahinje Madžarevića, režirao Maksim Milošević, igraju Strahinja Blažić, Stefan Bundalo, Aleksandar Kecman, Marko Grabež, Marko Mak Pantelić, dok je na sceni za bubnjevima bio Ivan Pavlović, a bas gitaru svirao Milan Srećković.
"Ukalupljivanje – Tragedija loptanja u Srba", predstava koja je Miloševićeva rediteljska vježba sa treće godine studija, u formi antičke tragedije, prati sudbinu Draška Rašića (Blažić), velikog patriote i bivšeg golmana koji je poslije smrti ima priliku da razgovara sa Velikim Selektorom na Nebu ( Bundalo).
Od njega Draško traži samo jednu stvar - da Srbija samo jednom na Svjetskom prvenstvu uzme tri boda i to protiv Njemačke. Uslov za ispunjenje te njegove želje je vraćanje u prošlost na svaki debakl koji je srpska (jugoslovenska, srpsko-crnogorska) reprezentacija doživjela na četiri Mundijala… Ambicija pisca je bila da "period od 1990. do 2010. godine obradi iz drugačijeg ugla".
Nakon mnogo igranja po regionu, u Kolašinu su, kako kažu Bundalo i Blažić, dobili potvrdu da ne postoje mala mjesta kad je riječ o pozorištu, odnosno, o prihvatanju ključnih poruka koje su poslali sa scene. Mladi srpski glumci, koji su se uspješno oprobali i na filmu, kažu da je publika u malim sredinama otvorenija i bez predrasuda. Komad, kojim su se u završnici "Korifeja", predstavili i kolašinskoj publici, tvrde, primjenjiva je na cijeli Balkan.
"Kao generacija smo dužni da raskrstimo sa mitomanijom i prošlošću. Da sumnjamo u generacije prije nas. Takođe, i raskrstimo sa predrasudom da smo mi neki ogroman, svjetski uticajan narod. Moramo da shvatimo naše mjesto i da ne ne transponijemo naše uspjehe i neuspjehe, naše nade i htjenja u sport. Postoji svijet i van sporta. Naši sportski neuspjesi jedu našu djecu", izdvaja Bundalo osnovne poruke predstave.
Komad, u kojem se ispod niza duhovotih situacija, krije poražavajuća priča, objašnjava Blažić, je kritika mitomanije i manipulacije masovnim okupljanjima.
"To se poslije manifestuje u nešto što je najstrašnije. Kažu da je kolektivna paranoja prvi znak fašizma, a ova predstava nosi snažnu poruku protiv svega toga i protiv podjela. Dužni smo da poručimo da ne želimo više da nam iko govori ko nas i koga mi treba da mrzimo. Želimo da ovaj komad igramo svuda po regionu i da se glasno čuje da nam je dosta više mržnje, podjela, razjedinjavanja, pa ujedinjavanja, podjela... Cijeli život nas neko ograničava i ne želimo više da se nama igraju", kaže Blažić.
Galerija
Bonus video:
