Različiti muzički svjetovi, koje nudi ovogodišnji, 13. po redu „Guitar art summer fest" pod sloganom „Različiti ukusi“ mogu se iskusiti od srijede veče, kada je festival počeo u Herceg Novom.
“Herceg Novi je bogat divnim različitostima koje njegujemo, a multikulturalnost posmatramo kao svoju snagu. Baštinimo vrijednosti koje su naslijeđe iz različitih perioda i ostajemo grad otvorenog srca za sve prijatelje širom svijeta. Novi prijatelji svakog avgusta u naš grad stižu zahvaljujući, između ostalog i GASF-u, koji slavi različitosti otkrivajući nam drugačije muzičke svjetove. Od festivala klasične gitare za 12 godina, ova manifestacija se razvila u stjecište različitih stilova, spoj zvuka i vizuelne umjetnosti, mjesto inspiracije stvaralaca i edukacije mladih muzičara. Kvalitet programa i svjetska imena preporučuju nam da i ovog ljeta budemo dio hercegnovskog festivala gitare”, kazao je otvarajući festival predsjednik Opštine Stevan Katić.
Prvi concert u okviru 13. GASF-a održali su Piter Girian i „Anima musicae“ koji su se, između ostalih, predstavili djelima Albeniza, Vivaldija, Bartoka, Paka de Lusije.
Večeras su na programu su dva koncerta: u 21 sat natupiće Linda Chatterton & Maja Radovanlija, a u 21.45 Dušan Bogdanović.
Koncerti se održavaju na Trgu Mića Pavlovića u Starom gradu.
U sklopu „Guitar visuel arta“ u galeriji „Sju Rajder“ otvorena je i izložba „Vrijeme drveća“ Novljanke Izabele Matoš.
“To je instalacija nastala kao rezultat dijaloga umetnice i italijanskog umetnika Pietra Valdonija, koji nažalost nije sa nama večeras, a željeli smo da predstavimo performans koji je Izabela već organizovala u Beogradu sa velikim uspjehom. Odatle je potekla ideja da njena izložba bude dio programa GASF-a. Umjetničko dijelo uvek nastavlja da živi i dobija nove kontekste, nova značenja. Mislim da igrom okolnosti baš zato što gitarista nije ovdje, izložba dobija novo ruho i novo značenje”, kazala je, otvarajući izložbu, istoričarka umjetnosti Ljubica Lazić.
Autorka Izabela Matoš za ovu izložbu kaže da je dijalog između muzičkih improvizacija Petra Valdonija, i njenog stvaranja „Vremena drveća“.
“Sve bijele površine su lencuni porodice iz Argentine koji su 1977. godine otuda pobjegli, došli da žive u Evropi i bili su mi nekoliko godina komšije u Francuskoj, prije mog preseljenja iz Nanta. Čipkani dijelovi, kao potke, ustvari su zavjese koje je donosila baka i ostavljala u stanu, a znam iz djetinjstva gdje smo odrasli brat i ja, da je riječ o simbolici, prijateljstvu i uopšte pozivu na taj odnos koji smo zaboravili, poručila je Matoš.
Bonus video:
