Uokviru koncepta svog ovogodišnjeg Dramskog programa - predstavljanje klasičnih djela u savremenom rediteljskom čitanju, Grad teatar priredio je i omaž Branislavu Nušiću, kojim je obilježio 80 godina od smrti jednog od najvećih komediografa ovog prostora.
Poslije predstava “Ožalošćena porodica”, u režiji Jagoša Markovića, i “Sumnjivo lice”, po konceptu i u režiji Vojislava Arsića, pred budvansku publiku stigla je i “Autobiografija”, u rediteljskom “iščitavanju” Predraga Štrbca. U jednoiposatnoj igri ansambla Srpskog narodnog pozorišta vidjeli smo djelove Nušićevog života kako ih je sam pisac zapisao - na originalan i humorističan način, i sa dozom ironije i gorčine. Jer, pišući o svom životu od rođenja, pa do smrti, veliki komediograf istovremeno daje i kritiku našeg društva i mentaliteta, a u “Predgovoru” knjige, i kritiku biografa. U njegovoj “Autobiografiji”, koju je Nušić napisao za svoj 60. rođendan, upravo da bi izbjegao netačnosti i manipulacije svojih budućih biografa, poslije “Piščevog predgovora” slijede 24 priče, sve nose različite naslove i svaka nam daje posebnu poruku, a knjiga se završava “Pogovorom”.
“Pakujući” za scenu ovaj uzbudljiv Nušićev životni i društveni “vremeplov”, reditelj Predrag Štrbac se odlučio za žanr kabarea (on je uradio i scenografiju), pa je uz glumce - Milovana Filipovića, Nebojšu Savića, Milana Kovačevića, Sonju Damjanović, Sanju Mikitišin i Višnju Obradović, i “živa” muzika koju na klavinolu izvodi na sceni Aleksandar Bahun, takođe “igrala” ulogu. Jedno od obilježja predstave svakako je i poigravanje sa našim savremenim svijetom, pa u tako “dopunjenoj” Nušićevoj biografiji vidimo i teme globalizma, političke korektnosti, korupcije… Pjesma “Tamo daleko” više ne označava čežnju za Srbijom, nego za nekim drugim, uređenijim i bogatijim društvima i zemljama, u koje mladi ljudi žele da odu u potrazi za nekim boljim, sigurnijim životom.
Kako je poslije izvođenja predstave istakao reditelj, Nušić kao rijetko koji pisac sa ovog prostora poznaje naš balkanski mentalitet u svim njegovim nijansama i karakteristikama, a kako se on ne mijenja tako brzo, onda se u njegovim djelima i danas prepoznajemo na vrlo aktuelan način. To Nušića stalno čini i našim savremenikom, i daje mogućnost pozorištu da se na bazi onoga što je pisao dalje poigrava, unoseći elemente naše svakidašnjice. Zato Nušić neprekidno ima i dobru komunikaciju s publikom, kao što je i ova “Autobiografija” sjajno primljena od budvanske publike, rekao je Štrbac, ističući da ova predstava ima više poruka.
Najvažnija od njih, kako je izjavio, jeste da čovjek spozna svijet u kojem živi onakav kakav zaista jeste, a ne kakav bi on želio da bude. Jer, samo se takvim sagledavanjem taj svijet može mijenjati da postane bolji, i u našem ličnom, i u političkom i društvenom kontekstu.
Društvene i političke manipulacije svi jednako živimo
Glumca Milovana Filipovića, koga u Budvi pamtimo iz brojnih gostujućih predstava i festivalskih koprodukcija, vidjeli smo u ulozi Nušića, i kako je istakao, vrlo je zadovoljan reakcijom publike.
“Mi smo predstavu malo bazirali i na položaju pisaca danas, ali i umjetnika generalno, i na nekoj opštoj klimi koja je danas dominantna prije svega u Srbiji. Kako su pokazala brojna gostovanja ove predstave po regionu, tu klimu publika svuda jako dobro prepoznaje, jer stvari kao što su korupcija, društvene i političke igre i manipulacije, svi jednako živimo. Ali, ta situacija se ne odnosi samo na ove naše prostore nego, nažalost, i globalno, a mi smo našom predstavom željeli da malo zabavimo publiku onim poznatim nušićevskim humorom, koji ismijavajući naše neprolazne, možda vječite ljudske mane, lako dobacuje i do našeg, i dalje prilično “sumnjivog vremena”. Ali, željeli smo i da joj poručimo da malo porazmisli o svijetu u kojem živimo, da ne nasjeda na populizam i propagandu političara, i da taj svijet pokuša sama da mijenja, jer niko naše živote i naša društva neće učiniti boljima, nego mi sami”, izjavio je Filipović.
Galerija
Bonus video:
