Italijani, očigledno, donose sreću Budvanskoj rivijeri - korektor Franćesko Biribanti prije tri godine, i u ovoj sezoni tehničar Marko Falaski bili su dio ekipe koja je u oba navrata izborila prolaz u drugu, eliminacionu rundu Lige šampiona, što su i najveći uspjesi budvanskog kluba u najjačem klupskom takmičenju.
U razgovoru za najpoznatiji italijanski odbojkaški portal volleyball.it, Marko Falaski, koji je u potpunosti opravdao očekivanja, govori o dosadašnjem polugodišnjem boravku u metropoli crnogorskog turizma, klubu, o utiscima u Crnoj Gori…
"Ovo je moje prvo iskustvo van Italije i moram da priznam da je sve bilo veoma prijatno. Lijepo mi je sa saigračima, sa svima njima, vjerujem da se to rijetko gdje događa. Zajedno smo stvorili nešto lijepo, a dio zasluga za to pripisujem i sebi", kaže Falaski, koji je prošlog ljeta došao iz Kastelane Grote, i dodaje:
"Od početka smo se našli, to se, vjerujem, i vidjelo u Ligi šampiona. Ekipa je mlada i “luda”, praktično reprezentacija Crne Gore. Stariji su Rašović (rođen 84’), Marković (80’), Milivojević (83’) i Vujović (79’)", nastavlja 26-godišnji italijanski reprezentativac, koji je u Budvi dobio nadimak Maka.
Po dolasku u Budvu, u novi klub, sreo je i drugačiju organizaciju.
"U Italiji smo navikli na mnogo više ljudi u klubu. U Budvanskoj rivijeri je vođenje kluba jednostavno, skoro porodično. Uz to, ko radi u klubu to ne čini puno radno vrijeme. Imamo predsjednika (Miloš Marović, prim. a.), koji je bivši tehničar ekipe i sin važnog crnogorskog političara (Svetozar Marović, prim. a.), zatim sportskog direktora, dva menadžera koji rade sve oko organizacije puta, sekretaricu koja je na raspolaganju ekipi, kondicionog trenera, fizioterapeuta, doktora i skauta", nabrojao je Falaski ljude iz kluba, ističući da je portparol kluba plaćen na nivou kolega iz italijanskih klubova.
Čemu žurba?
A po dolasku u novi klub nije bilo sve jednostavno…
"U početku, priznajem, bio sam pomalo izgubljen zbog odugovlačenja, i fraza “čemu žurba”. Ali, onda sam sebi rekao, “šta je tu drugačije od Italije? Ništa”. Zato više ne brinem zbog takvih stvari", ističe Falaski.
Posebno se osvrnuo na navijače, koji su ove sezone, i zbog povratka “gusara”, ali i odličnih partija, napravili odličnu atmosferu u u Mediteranskom sportskom centru.
"Dvorana je skoro uvijek bila puna, izuzetak je bila prva utakmica protiv Jihostroja. Na ostalim mečevima, protiv Pari voleja, Rešovije i Belogorja, bila je prava “ludnica” u dvorani. Navijači su bili uz nas, i njihova podrška je bila presudna. Proteklih nedjelja smo dobijali mnogo čestitki od navijača, a mnogi od njih su dolazili i na treninge, posebno pred Rešoviju, kada su nas bodrili čitav trening. To je jedno posebno iskustvo, drugačije od Italije".
Rivijera želi u srpsku ligu
Po završetku Lige šampiona završen je glavni dio sezone, jer će za Budvane završnica domaćeg prvenstva i Kupa biti samo formalnost. To neigranje domaće lige (ligaški dio igra drugi, kadetski tim Budvana), inače skoro nepostojeće, je nešto takođe novo za Falaskija.
"Klub se trudi da se priključi ligi Srbije, ali pregovori oko toga nijesu jednostavni, s obzirom na to da bi troškovi za srpske klubove, posebno za putovanja, bili preveliki. Pregovori su u toku, ko zna da li će uspjeti u tome. Klub, zato, organizuje prijateljske utakmice u okruženju, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, na koje redovno idemo autobusom. Avionom putujemo samo na utakmice Lige šampiona, koja je bila utjeha za odsustvo domaće lige".
Slobodan dan je rijetkost
Kaže da mu nedostaje ritam utakmica nedjeljom, i priprema subotom.
"Treninzi sporo prolaze, često treniramo čitavu sedmicu, bez dana odmora. Zaista, slobodan dan ovdje je rijetkost. Svaki put kad ne treniramo, naš predsjednik (Miloš Marović) je uvijek iznenađen i pita nas “da li ponovo imate slobodan dan?”. A mi mu odmah odgovorimo da smo posljednji slobodan dan imali prije 15 dana!
Po dolasku u Crnu Goru bio je, kaže, zbunjen zbog mnogih stvari, ali je vremenom sve to nestalo.
"Imao sam dilemu zbog jezika, ali se to riješilo zahvaljujući mojim saigračima, koji su i moji privatni učitelji. Mnoge riječi se nauče u društvu, postavljajući pitanja. Nekada sam ispadao smiješan, ali smo se svi smijali tome. U Crnoj Gori 90 odsto mladih govori engleski jezik, jer su navikli da gledaju titlovane filmove.
Besplatan internet
Za Budvu kaže da uopšte nije loša za život.
"Lijepo se živi, nema gužve, barem ne zimi. Ljeti grad sa 15 hiljada poraste na 50 hiljada stanovnika. Zimi se grad priprema za ljetnju sezonu, turizam je ovdje primaran. O tome najbolje svjedoči da smještaj u kome igrači uobičajeno borave, tokom ljeta se nudi turistima. Zato smo živjeli u hotelu dok turisti nijesu napustili apartmane. Isto je i za automobile, koji su uzeti iz rentakara.
Falaski ističe da u Budvi “ima sve, iako je sve stalno u izgradnji, što je neophodno da se održi korak sa vremenom”.
"Grad se puno širi, grade se zgrade, restorani, a mnogo je ruskih investitora, vlasnika. Naime, 50 odsto turista su Rusi, 30 odsto Srbi, a 20 odsto svi ostali. Cijene nijesu ni najmanje pristupačne duž obale, ali kad se udaljite cijene postaju više nego pristupačne, negdje čak i smiješne. To je čudna kontradiktornost. U centru grada, recimo, ima bezični internet koji je besplatan, kao i u nekim drugim gradovima i kafićima. Sa ovog stanovišta je Crna Gora ispred Italije", istakao je Falaski.
Volio bih da igram u Francuskoj
Nije pominjao mogućnost da i naredne sezone ostane u Budvi, ali je kazao da se nada da će i ubuduće igrati u inostranstvu.
"Volio bih da se oprobam u Francuskoj, gdje je prvenstvo kompetitivno. Takođe, što nije zanemarljivo, tamo su igrači profesionalci u pravom smislu te riječi, sa svim pravima i obavezama koje idu uz pojam profesionalca. Ne bih, naravno, imao ništa protiv da igram u Poljskoj, Rusiji ili Turskoj, ali je tamo velika konkurencija. Vidjećemo šta će se dogoditi", rekao je Falaski.
Moji su drugovi…
Prije nekoliko nedjelja Falaski je prisustvovao za njega neuobičajenom događaju – proslavi rođenja sina libera Ivana Rašovića. Prije polaska za Podgoricu, gdje se slavilo, saigrači su morali Falaskiju da objašnjavaju zašto idu kod Rašovića, zašto se i kako toliko u Crnoj Gori proslavlja rođenje djeteta, posebno sina. U Italiji se uglavnom svodi samo na čestitke prijatelja, bez velikog noćnog slavlja kakvom je Falaski, uz iće, piće i muziku, prisustvovao u kući Rašovića…
"Mislim da se zbog takve večeri može zavoljeti kultura koja je potpuno drugačija od moje", napisao je 4. februara Falaski na svom Fejsbuk profilu.
Za svoje saigrače kaže da su mu veoma važni.
"Od dolaska u Budvu sam gledao da se odmah uklopim u novu sredinu, u novi način života, novu kulturu. Mislio sam da je to najvažnije, pošto sam jedini stranac. Sa saigračima provodim svaki dan u sedmici, od jutra do mraka, i sve što mi nije smetalo ne smeta mi ni sada. Već sklapam neke rečenice na njihovom jeziku, slušam domaće pjesme, u svlačionici sam prvi koji ih pjevušim pod tušem, čime zabavljam ekipu".
"Dnevno popijem kafi više od norme, ali tako je u Budvi, i ja sam se prilagodio. Obožavam njihov nacionalizam i volim njihov karakter koji izađe na vidjelo svaki put kad je potrebno. Jednostavno, prihvatili su me kao brata, a jedan od saigrača mi je rekao: “Imali smo u ekipi Kubance, Letonce, i puno drugih stranaca, ali niko za tako malo vremena nije uspio da uđe u naša srca kao što si ti uradio”. Ta rečenica govori i o duhu ekipe i čini me ponosnim", dodao je Falaski za “dallarivolley.it”.
Brojke
25 utakmica odigrao je u dresu reprezentacije Italije. u 2013. godini je osvojio bronzu u Svjetskoj ligi u Mar del Plati, kao i zlato na Mediteranskim igrama u Mersinu.
26 poena je zabilježio za Budvansku rivijeru u ovogodišnjoj Ligi šampiona. Na osam mečeva, odnosno u 30 setova, osvojio je 11 poena iz napada, 10 iz bloka i 5 iz servisa.
Galerija
Bonus video:
