Dan mališana koji se bore sa kancerom: Djeca bez psihološke podrške

O broju oboljele djece se ne može govoriti jer se ona ni nakon završetka liječenja ne smatraju izliječenim, već da je bolest u remisiji, odnosno, da nema njenih vidljivih znakova
2 komentar(a)
Dijete oboljelo od raka, dijete, rak, Foto: Shu
Dijete oboljelo od raka, dijete, rak, Foto: Shu
Ažurirano: 15.02.2014. 13:21h

Od 2006. do 2013. godine rak je dijagnostifikovan kod 97 djece u Crnoj Gori, a stopa izlječenja je 75 odsto, kazala je Dijana Stojanović iz Udruženja roditelja djece oboljele od malignih bolesti “Feniks”.

Ona je, povodom 15. februara, Međunarodnog dana djece oboljele od kancera, naglasila da se nikada ne može reći tačan broj oboljele djece, s obzirom da se ona ni nakon završetka liječenja ne smatraju izliječenim, već da je bolest u remisiji, odnosno, da nema njenih vidljivih znakova.

Stojanović je objasnila da se tek nakon pet godina dijete može smatrati izliječenim.

“Naše udruženje je spremno da angažuje psihologa za svu djecu i roditelje koji prolaze kroz ovu tešku borbu, ali smatramo da bi i u bolnici trebalo da postoji psiholog koji bi bio tu prilikom saopštavanja dijagnoze i u svim ostalim teškim trenucima za porodicu”, kazala je ona “Vijestima”.

Veoma bitnim smatra i organizovanje rehabilitacionog kampa za oboljelu i liječenu djecu.

Smatramo da bi i u bolnici trebalo da postoji psiholog koji bi bio tu prilikom saopštavanja dijagnoze i u svim ostalim teškim trenucima za porodicu, kazala je Stojanović

Povodom prakse da na liječenje sa djetetom ide majka, dok otac, braća i sestre ostaju kući, Stojanović kaže da duga razdvojenost od njih, drugara i rodbine, utiče na psiho-socijalni razvoj djeteta.

Stojanović je objasnila da bi prvobitni cilj kampa bio spajanje porodice.

“Pored raznih igara, udruženje bi angažovalo i animatore, tako da bi cijela porodica, makar na sedam dana zaboravila pakao kroz koji je prošla. Nažalost, plašimo se da nećemo skupiti dovoljno sredstava da to i realizujemo, jer su nam ponuđene jako visoke cijene, koje ne odgovaraju uslovima koje nam pružaju”, kazala je ona.

Najčešće se mora ići u Beograd

Kada je riječ o liječenju, Stojanović je podsjetila da u crnogoroskom zdravstvu za to ne postoje uslovi, pa djeca na terapiju uglavnom idu u Beograd. “Za mali broj dijagnoza postoji liječenje u Podgorici.

Bliska saradnja sa dr Majom Kavarić, specijalistom dječje hematologije i njena stručnost, nažalost, nijesu dovoljni da bi dječji kancer mogao i kod nas da se liječi, s obzirom da je to kompleksna procedura, koja zahtijeva stručnjake iz više oblasti i savremene aparate za dijagnostiku”, kazala je ona.

Bonus video: