Neda Arnerić, jedna od najljepših i najangažovanijih glumica nekadašnje Jugoslavije i danas je veoma aktivna, ali uglavnom u pozorištu.
Kako kaže, sve je manje uloga za ženu njenih godina, pa je to jedan od razloga što je posvećena daskama koje život znače.
“Mnogo i ne očekujem, zato mislim da će prave uloge još dolaziti. Sada sam između, ni dovoljno stara ni dovoljno mlada, a za moj uzrast na našem podneblju ne pišu se uloge. Dobra umjetnost nastaje iz muke, nesreće, a danas je najpogođenija omladina. Puno filmova se i bavi mladošću i kako prevazići i izaći iz teške situacije u kojoj smo svi. Mladi reditelji su najjači, imaju najviše ambicija da dođu do sredstava za projekte, a i bave se pričama svoje generacije. Tako da ponekad mogu da odigram neku mamu, a kako nema scenarija za moj uzrast, uglavnom se držim pozorišta”, priča u razgovoru za “Vijesti” Arnerić.
Karijeru je počela sa 13 godina igrajući u filmu “San”, ali tada nije znala da će se baviti glumom.
“Ko sa 13 godina može da zna šta želi u životu. Dugo nijesam bila svjesna da će to biti moja profesija. A i vaspitavana sam da je bavljenje glumom, za mene bar, samo hobi, da treba da završim 'ozbiljne škole' i da je slava u koju sam uletjela preko noći prolaznog karaktera. Hvala mojim roditeljima što su me tako vaspitali, jer se često desi da neko mlad preko noći postane slavan i ne izdrži teret slave, već ga ona pregazi i uništi”, priča Arnerić, koja je diplomirala Istoriju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
“Iz tih razloga sam i završila neki fakultet da za svaki slučaj imam papir u džepu. Sve što se tiče umjetnosti nije opipljivo i može da nestane. Bavljenje umjetnošću je vrlo naporno u smislu da ne možete da se oslonite na bivši rad i uspavate na lovorikama stare slave. Svaki posao je kao da prvi put radite i sve morate da dokazujete i sebi i drugima iz početka. Zato je vrlo klizavo i može da se padne. Gluma ne spada u 'sigurne profesije'. Kad se jednom zaposlite u pošti kao inženjer znate da ćete čitav život to da radite. A ovdje, ako se zaposlite u pozorištu, ne znači da ćete čitav život i igrati u tom pozorištu”, priča Arnerić i dodaje da je to razlog što je ona čitavog života bila slobodni umjetnik.
Neda i dan-danas važi za jednu od najljepših glumica, a često je bila svrstavana i u seks simbole.
“Relativna stvar je šta je to lijepo. Ima puno takozvanih 'lijepih žena' koje ne zrače i ne nose ništa iznutra. Unutrašnja ljepota je ona najvažnija, a ona izađe na lice, oči, tako da ako neko kaže da sam bila lijepa, znači da sam uspješno živjela život”, sigurna je Arnerić, koju nekadašnja SFRJ u kojoj je bila veoma uspješna podsjeća na mladost.
“Uvijek volim da se sjetim svoje mladosti i svog života. Naravno da to uključuje i zemlju u kojoj sam živjela i još mnogo toga što nema veze sa Jugoslavijom”, objašnjava ona.
Ipak, na “Šou svih vremena”, emisiju koja podsjeća na vrijeme nekadašnje države i u kojoj je nedavno gostovala, ima i zamjerke.
“Uvijek volim da se sjetim svoje mladosti i svog života. Naravno da to uključuje i zemlju u kojoj sam živjela i još mnogo toga što nema veze sa Jugoslavijom”
“Ideja je više nego odlična. Tu ideju i ja godinama nosim u glavi, ali kako se ne bavim scenarističkim i rediteljskim poslom, nijesam mogla da je ostvarim. Šteta što je tako dobra ideja po meni propala i urađena je vrlo površno, na nivou improvizacije. Kad se jednom neka ideja odradi umjetnički, poslije decenijama niko neće moći da je plasira na svoj način. Uporno gledam emisiju i uporno se hvatam za glavu, jer mi je žao što sve nije urađeno solidnije, sa probama i više profesionalizma”, ističe Arnerić.
Glumica zamjera ekipi što sve radi na licu mjesta i na dan snimanja.
“Za nekoliko sati je odrađena vrlo ozbiljna emisija koja zahtijeva, po meni, puno proba, prethodnih priprema, puno organizacije i rada van studija”, objašnjava Arnerić, ali smatra da to neće pokvariti sliku koju ljudi imaju o tim vremenima.
Kao nekome ko je imao priliku da živi i radi u toj velikoj zemlji, i njoj je teško pao raspad nekadašnje države.
“Pogodi vas kad završite osnovnu školu, pa vam se raspadne društvo iz razreda jer svako ode na svoju stranu. Kako me onda ne bi pogodila ideja da se cijela zemlja u kojoj je bilo svima manje-više dobro raspadne, i to na mučan način. Nijesam ni mogla da sanjam da takve stvari mogu da se događaju u XX vijeku”, objašnjava Arnerić.
Uloge ne treba mnogo birati
U karijeri dugoj preko 30 godina, imala je više od 110 filmskih i 40 pozorišnih uloga.
“Učio me je Bata Živojinović da uloge ne treba mnogo birati, već treba raditi što više da bi se čovjek kalio kao glumac. Shvatila sam da sam postala profesionalna glumica kada sam prihvatila taj njegov savjet”, priča Arnerić.
“Za glumce je važno da puno i raznoliko rade. Imala sam sreću da sam samo dva-tri puta odbila projekat i to zato što nije bio, po mom ukusu, dobro urađen”, priznaje Arnerić.
Za svoja ostvarenja na filmu, Neda je 2009. godine, dobila Plaketu Jugoslovenske kinoteke, a godinu dana kasnije nagradu „Pavle Vuisić“ za životno djelo.
“Za glumce je važno da puno i raznoliko rade. Imala sam sreću da sam samo dva-tri puta odbila projekat i to zato što nije bio, po mom ukusu, dobro urađen”
Brzo je shvatila da politika nije za nju
Neda Arnerić jedno vrijeme bila je aktivna i u politici. Naime glumica se krajem 90-tih priključila Demokratskoj stranci, a bila je čak i poslanik u Skupštini Srbije. O tome kako je došlo do toga da se bavi politikom, kaže:
“Tada su se svi bavili politikom. To je bio opšti građanski pokret. Javne ličnosti su bile primjetljivije. Mnoge moje kolege su bile na čelu tih građanskih protesta, pa smo tako nekako i zalutali u vode politike, a ja možda malo više jer sam bila blizu Zorana Đinđića. Imala sam čast da sa njim sarađujem i nije mi žao što sam jedno vrijeme bila poslanik u višestranačkoj Skupštini koja je osnovana na ovim prostorima”, prisjeća se ona. No, ubrzo je, kako kaže, shvatila da je bolje da se drži svoje profesije - glume.
“To je kratko trajalo, a vrlo brzo sam shvatila, kada su se stvari unormalile, da politika nije za mene”, priznaje glumica.
Galerija
Bonus video:
