“Tiha kuća” drugi roman turskog pisca Orhana Pamuka (objavljen na turskom jeziku 1983.) opisuje tri generacije jedne istanbulske trgovačke porodice. Godine 1984. ovaj roman, preveden na francuski, dobio je nagradu Madarali, a 1991. i Nagradu za evropsko otkriće. Našim čitaocima odnedavno je dostupan u izdanju Geopoetike i prevodu Mirjane Marinković. Ovo izdanje “Tihe kuće” prevedeno je na osnovu autorovog revidiranog turskog izdanja iz 2012. godine. U romanu “Tiha kuća” Pamuk je upleo društvena, istorijska i filozofska razmatranja u priču koja počiva na velikim dilemama likova.
U ovom romanu nazire se veliki pisac i začeci velikih tema (pojedinac i ideologija, podmuklo dejstvo istorije i prošlosti, porodične priče, sukob generacija, politika...) koje će kasnije kulminirati u najznačajnijim Pamukovim romanima “Crna knjiga”, “Zovem se Crveno”, “Snijeg”, “Muzej nevinosti”.
Radnja romana “Tiha kuća” se dešava u julu 1980. godine, nešto više od mjesec dana prije vojnog udara (12. septembar) u Turskoj. Dva brata i sestra dolaze za praznike u mali ribarski gradić Dženethisar nedaleko od Istanbula kod svoje devedesetogodišnje bake Fatme koja živi u kući koju je njihov djed napravio pošto je kao politički prognanik bio prisiljen da napusti Istanbul. Porodica se okuplja u staroj kući kod bake o kojoj brine pokorni sluga, kepec Redžep.
Fatma živi u toj kući otkako je njenog pokojnog supruga, Selahatina Darvinoglua, protjerao iz Istanbula mladoturski režim, označivši ga kao idealističkog mladog ljekara. Izolovan u oronuloj staroj kući, Selahatin je godinama postao ogorčeniji, a njegova sreća se ogledala u pisanju enciklopedije u očajničkom pokušaju da proširi prosvjetiteljske ideje na “zaslijepljenom Istoku”.
Na godišnjem skupu i pomenu Selahatinu Darvinogluu su Fatma i njeno troje unučadi: Faruk, alkoholičar i nedavno razvedeni istorčar, Metin, ambiciozni maturant koji se druži s lokalnom djecom bogataša i sanja da se odseli u Ameriku i njihova sestra Nilgun, osjetljiva mlada ljevičarka oduševljena komunizmom. Tu je i Hasan, koji sarađuje sa lokalnom bandom nacionalističkih huligana i pati od nesrećne opsjednutosti prema Nilgun.
Hasan je siromašni rođak sluge Redžepa, za koga se kasnije saznaje da je i sam jedno od Selahatinove vanbračne djece, što znači da su svi likovi rođački povezani, iako nesvjesni ove činjenice.
Dok troje mladih ljudi – Faruk, Nilgun i Metin dane odmora provode u sjenci smokve u dvorištu, iza zatvorenih vrata na prvom spratu njihova baka u tišini svoje sobe prebira po uspomenama čiji je glavni junak njen muž, neshvaćeni prosvjetitelj ponesen idejom da će svojom enciklopedijom kojoj je posvetio cijeli život preporoditi Istok. Kućni sluga Redžep, tihi promatrač, u svojim sjećanjima oživljava tužne tajne triju generacija ove porodice, a sa druge strane dvorišnog zida skupina mladih desničara kuje planove kojima će presuditi septembarski državni udar.
“Tiha kuća” sadrži 32 poglavlja, a svako od njih pripovijeda drugi narator u prvom licu. Imena pet naratora zvanične i nezvanične linije porodice Darvinoglu su: Redžep, Hasan, Faruk, Metin i baka Fatma. Koristeći tehniku naizmjeničnog pripovijedanja (kao u Foknerovom romanu “Dok ležah na samrti”), Pamuk iznosi njihove suprotstavljene narativne stavove iz kojih se ogleda trenutno stanje u društvu, nasilne političke tenzije između različitih društvenih i ekonomskih slojeva u turskom društvu uoči puča iz 1980.
“Tiha kuća” je inspirativna i strastvena knjiga o mikrokosmosu zemlje koja tone ka vojnom puču. Briljantno hvata nered, nostalgiju i nadu društva koje se bori s nasiljem i sopstvenim definisanjem. To je i napeta porodična saga, očaravajuća i nezaboravna, ali istovremeno i bespoštedni portret turske intelektualne klase. I kao što primjećuje kritičar Njujork Tajmsa “Stranicama knjige provlače se ideje o istoriji, religiji, klasnom sjećanju i politici. Ali ona ne pretenduje da bude poučna, jer čitalac shvata da su sve to odrazi unutrašnjeg života: uvjerljivi sastojci duše.
Radost je biti prebačen na tursku obalu i sresti tu čudnu porodicu i njihove susjede, koji svi izgleda da žive na više mjesta u isto vrijeme: u sadašnjosti i prošlosti, u istoriji, u svakodnevnoj stvarnosti i istovremeno u bezgraničnim i ograničenim svjetovima sopstvenih umova”.
O ovom romanu njegov autor, Pamuk je rekao: “Znam da mladi ljudi vole Tihu kuću najviše od mojih knjiga. Možda je zato što su u njoj prisutne moja mladost i moj duh. Svaki od mladih junaka u Tihoj kući sam bio ja. U svakome od njih ja sam iskusio različite aspekte mladosti.”
Jedna od inspiracija za “Tihu kuću” bila su pisma koje je djed Orhana Pamuka pisao njegovoj baki
Jedna od inspiracija za “Tihu kuću” bila su pisma koje je djed Orhana Pamuka pisao njegovoj baki.
“Moj djed je otišao u Berlin na studije prava početkom 20. vijeka. Prije nego što što je otišao, vjerio se sa mojom bakom, Nikfal. Moj djeda je napisao mnoga pisma svojoj vjerenici u Istanbulu, dok je on studirao u Berlinu. Stav tih pisama je poput Selahatinovih stavova prema Fatmi. Znam da je mišljenje moje bake o tim pismima bilo da su ona grijeh, zabranjene stvari i ravnodušnost. Kada sam pokušao da sanjam o njihovom nesrećnom odnosu počeo sam da fikcionalizujem Tihu kuću”.
Maštao da postane slikar
Ferit Orhan Pamuk je rođen u Istanbulu 1952. godine. Odrastao je u istanbulskoj četvrti Nišantaš, u porodici nalik onima kakve opisuje u svojim romanima “Dževdet-beg i njegovi sinovi” i “Crna knjiga”. Po završenoj gimnaziji studirao je arhitekturu, ali se potom opredijelio za novinarstvo. Napustio je studije na Tehničkom fakultetu, upisao se na Institut za novinarstvo Istanbulskog univerziteta i diplomirao 1976. godine.
Pamuk, koji za sebe kaže da je u djetinjstvu i mladosti maštao o tome da postane slikar, aktivno se posvetio pisanju 1974. godine. Prvi roman “Dževdet-beg i njegovi sinovi” je objavio 1982. Potom slijede: “Tiha kuća”, “Bijela tvrđava”, “Crna knjiga”, “Novi život”, “Zovem se Crveno”, “Druge boje”, “Snijeg”, “Istanbul: uspomene i grad”, “Muzej nevinosti”.
Za svoja djela dobio je brojna turska i međunarodna književna priznanja među kojima su najznačajnije nagrada IMPAC Dablin, Prix Médicis étranger, Nagrada za mir knjižara Njemačke, Nobelova nagrada za književnost 2006. godine, nagrada «Norman Majler» za životno djelo. Knjige Orhana Pamuka prevedene su na četrdeset svjetskih jezika i prodate u tiražu od više miliona primjeraka.
Bonus video:
