Književni segment XXXI Barskog ljetopisa okončan je promocijama djela, makedonskog autora Petra Andonovskog i naše Ružice Vasić.
U razgovoru sa moderatorkom Majom SImović, Andonovski je predstavio svoj roman prvijenac „Oči boje cipela“ iz 2013. godine koji je 2014. bio u izboru za Roman godine u Makedoniji, a 2016. u finalu izbora Evropske nagrade za književnost.
“Najteže je bilo pronaći naslov, a mnogo lakše napisati cijeli roman. U današnjem društvu, u kapitalizmu, i sam naslov prodaje. Koliko je bitan sadržaj, toliko je bitan i naziv. Smatram da je užasno važno imati dobre naslove koji privlače ljude. Što se tiče psihologizacije likova koju izdvaja kritika, da nisam studirao književnost, bila bi to psihologija i to je uticalo na građenje likova u romanu. Nikada me ne zanima površnost, uvijek su to slojevi, ono što se krije unutar nas. Kada gradim lik, trudim se da maksimalno uđem u njega, da se poistovjetim sa njim”, ukazao je Andonovski.
Uz opasku da je na ovim prostorima bavljenje pisanjem autopresuda na život na margini, on je dodao da se posljednjih godina u makedonskoj književnosti pojavila jako zanimljiva generacija kojoj i sam pripada - autori rođeni osamdesetih godina prošlog vijeka „koji su uspjeli da privuku pažnju čitalaca“.
“Dugo je Makedoniji zazor prema domaćim piscima, moja je generacija nekako to uspjela da promijeni, zahvaljujući univerzalnosti tema koje bira. U regionu ima mnogo zanimljivih, mladih pisaca, polako se približavamo onim piscima koje smo svi čitali i koji su nam bili uzor, od Andrića iKiša, pa dalje”, ocijenio je Andonovski.
Svoj roman „Domodržnica“ koji je ove godine objavila „Nova poetika“, Ružica Vasić je predstavila kao priču o ženi koja drži kuću na svojim plećima, kako fizičkim pregalaštvom, tako i svojom duhovnom posvećenošću. U razgovoru sa moderatorom promocije Novakom Govedaricom, istaknuto je da je ova knjiška domodržnica žena koja „i značenjski i iskustveno može lako da se poistovijeti sa ženom u Crnoj Gori“. Sam termin, navela je autorka, ukazuje i na problem položaja žene u društvu i na problematične međuljudske odnose uopšte, počev od onih unutar porodice.
“Namjenski sam se bavila fašizmom u našim malim porodicama, zapitala da li gajimo klicu fašizma i čime to kamufliramo. Ideja je da to bude upiranje prsta u fašizam u našem neposrednom okruženju. Domodržnica u svakom smislu komunicira sa ženom u Crnoj Gori, jer roman obuhvata i jednu i drugu krajnost, i naše majke i bake, i neku novu generaciju koja tek kreće u svijet”, rekla je pored ostalog Vasić.
Bonus video:
