Jedan od hitova prošlogodišnje filmske produkcije, koji je uzburkao (puritanske) duhove širom svijeta je posljednje ostvarenje danskog reditelja Larsa fon Trira “Nimfomanka”.
Film je već najavom, koja je u nekim zemljama i na nekim internet stranicama zabranjena, izazvao zanimanje, kontroverze, pozitivne i negativne reakcije javnosti i kritičara.
Inspirisan reakcijama onih koji su film gledali, ali i onih koji (još) nisu, britanski “Telegraf” napravio je listu deset najkontroverznijih filmova prikazanih u bioskopima.
Paklena pomorandža (A Clockwork Orange; UK 1971)
Film Stenlija Kjubrika “Paklena pomorandža”, adaptacija romana Entonija Bardžisa, koji, među ostalim scenama eksplicitnog nasilja, uključuje tri dugo razvučene scene silovanja. Kjubrik je na intenzivan pritisak medija i prijetnje smrću zbog takvih eksplicitnih scena reagovao zabranom emitovanja filma na britanskom tržištu, koja je trajala do njegove smrti 1999. godine.
Poslednja kuća sa lijeve strane (Last House on the Left; USA 1972)
Osuđenici otmu dvije tinejdžerke pa ih prisiljavaju na međusobne seksualne odnose, siluju, raspore im utrobe i na kraju ih zadave. Zbog snimanja scene silovanja, jedna od glavnih glumica Sandra Pibodi bila je toliko istraumirana da je navodno napustila set.
Posljednji tango u Parizu (Last Tango in Paris; 1972)
Reditelj Bernardo Bertoluči osuđen je na četiri mjeseca uslovne kazne zbog snimanja ovoga filma, najpoznatijeg po sadomazohističkoj sceni sa maslacem (the butter scene) u kojoj Marlon Brando priprema svoju partnerku za analni seks. Film je za britansko tržište prilično modifikovan, a u zemljama poput Italije, Portugala i Čilea zabranjen je 30 godina. Sud u Bolonji zabranio je film iz ovih razloga: “Neuljudan sadržaj uvredljiv za javni moral. Prezentovan sa opsesivnim samozadovoljavanjem, ugađanjem najnižim instinktima libida, u kojem dominira ideja uzbudljivih, neprovJerenih apetita za seksualno zadovoljavanje, prožet jezikom psovki… praćen mimo platna sa zvukovima, uzdasima i vriskovima na vrhunca užitka”.
Istjerivač đavola (The Exorcist, USA 1973)
Ovaj horor film, u kome mladu djevojku opsijedaju demoni, kritičari su prozvali “religijskim porno snimkom” i “najstrašnijim filmom svih vremena”. Kontroverzu ove priče pojačale su optužbe da su urednici koristili podsvjesne snimke kako bi uticali na nesvjesni um gledalaca. Nakon sprovođenja Zakona o video snimanju 1984. filmu je odbijeno izdavanje i stavljena je zabrana na prodavanje video kaseta u Velikoj Britaniji.
Salo/120 dana Sodome (Salo / The 120 days of Sodom; Italija 1975)
Mala grupa djece u fašističkoj Italiji oteta je i iskorišćena kao alat za zadovoljavanje i užitak nacista, što je uključivalo analno silovanje, samoubistvo, vađenje jezika, dubljenje očiju, genitalno sakaćenje, incest, ubistvo i koprofagiju. Film je u Australiji bio zabranjen do 1993, a zatim je ponovo zabranjen 1998. godine. Tvorac filma Pjer Paolo Pazolini nije imao vremena da nekako odgovori na optužbe javnosti, jer je brutalno ubijen ubrzo nakon puštanja ovog filma u javnost.
Pljuvaću po vašim grobovima (I spit on your grave/Day of the Woman; USA 1978)
Film prikazuje eksplicitno silovanje nesrećne plivačice, koja se odlučuje na osvetu napadačima. To u finalu dovodi do vješanja, kastracije, udaranja sjekirom i vađenja utrobe. Film je prije premijere u SAD cenzurisan i u potpunosti zabranjen u mnogim evropskim zemljama, uključujući Irsku i Zapadnu Njemačku. Kritičar Rodžer Ebert opisuje ga kao “odvratno đubre”.
Žitije Brajanovo (Life of Brian; UK, 1979)
Paralele između života istoimenog junaka Brajana i života Isusa Hrista, koje su izričito naglašene tokom filma, kulminiraju u zloglasnom zaključku u kojem razapeti Brajan zviždi, zajedno sa svojim kolegama, pjesmu “Always Look on the Bright Side of Life”. Crkva i religijske grupe optužili su film za bogohuljenje i pokušali da ga zabrane. Iako je nacionalno prikazan, nekoliko britanskih gradskih vijeća zabranilo je lokalno prikazivanje filma i neke od tih zabrana i danas su na snazi. Velški grad Aberstvit 2009. uklonio je tridesetogodišnju zabranu nakon što je Sju Džons-Dejvis, koja je igrala Džudit Iskariot u filmu, postala gradonačelnica.
Delikventi (Kids; USA, 1995)
Sedamnaestogodišnji antijunak djece, Teli, nesvjesno širi HIV, insistirajući na nezaštićenom seksu sa svojim vršnjakinjama. Konzumacija droge, činovi nasilja i silovanja mlade postave glumaca šokirali su kritiku i publiku. Prikazi maloljetničkog seksa i konzumaciju droge u filmu naveli su neke da ga označe kao eksploatatorski i ispituju motive reditelja Lerija Klarka.
Kresni me (Baise-moi; Francuska, 2000)
Slučajan susret dvije žene, Nadin i Manu, gdje su obje doživjele nasilje, dovodi ih do kretanja na putovanje koje se temelji na seksu i ubistvu i rezultira njihovom nacionalnom ozloglašenošću. Na kraju Manu prepoznaju u radnji čiji je vlasnik upuca, a Nadin uhapsi policija prije nego što uspije da izvrši samoubistvo. S obzirom na to da glavne uloge tumače dvije bivše porno zvezde, film je kritikovan u Francuskoj, a nakon prezira javnosti uslijedila je zabrana za mlađe od 16 godina. U Velikoj Britaniji film je zabranjen za mlađe od 18 godina. Zvanični plakat je zabranjen u Velikoj Britaniji i u londonskoj podzemnoj željeznici da ne uvijredi govornike francuskog jezika.
Antihrist (Antichrist; Danska, 2009)
Četvoro ljudi se onesvijestilo prilikom prvog prikazivanja filma na filmskom festivalu u Kanu 2009. Filmski kritičar “Telegrafa” Sukdev Sandu opisao je film kao “pornografiju nasilja”, a britanski mediji su razmišljali da ga zabrane za mlađe od 18, bez cenzurisanja djelova filma. Antihrist prikazuje tjeskobnu reakciju para na smrt sina, koji je pao kroz prozor dok su oni vodili ljubav. Odlaze na boravak u kolibu Eden u šumi, sa namjerom da zaborave na svoju tugu, ali njihovi pokušaji oporavka završavaju katastrofom. Žena napadne muža komadom drveta prije nego što mu probuši rupu u nozi bušilicom. Nakon toga se sama genitalno sakati makazama da bi je u finalu muž udavio i zapalio njeno tijelo.
Galerija
Bonus video:
