Slučajno pronađena neobjavljena pisma autorke slavnog romana “Frankenštajn” Meri Šeli, napisana između 1831. i 1849, otkrivaju ženu koja je smjelo i uspješno tražila i dobijala usluge od prijatelja, punu ponosa i brige za svog sina tinejdžera, sklonu sitnim užicima, piše britanski “Guardian”.
Pisma je sasvim slučajno otkrila stručnjak za romantizam Nora Kruk sa Univerziteta u Kembridžu, tražeći podatke vezane za neke manje poznate autore iz XIX vijeka. Na veb stranici arhiva dokumenata okruga Eseks, Kruk je slučajno naišla na tekst pod nazivom “Pisma Mari Vulstonkraft Šeli”. Kliknuvši otkrila je 13 pisama datiranih između 1831, devet godina nakon smrti njenog supruga, pjesnika Persija Biša Šelija, i 1849, kada je već patila od zdravstvenih problema vezanih za tumor mozga s kojim će dvije godine kasnije izgubiti bitku.
“Odmah sam znala da pisma nikada nisu objavljena”, kazala je Kruk. U jednom od ranijih pisama Meri se sjeća ukrasa koji je imala na glavi na krunisanju Vilijama IV 1831. godine. ('Bio je tako divan – dijamanti i zlatnom prošivena tkanina, tako prijatna za oko'), dok su kasnija pisma, pisana sve nesigurnijom rukom, kraća i nepovezana, puna izvinjena zbog čestog zaboravljanja i gubitka snage.
Dio njih još uvijek ima njen, do sada nepoznat pečat. Pisma su upućena Horaciju Smitu, bliskom prijatelju njenoga pokojnog supruga s čijom se porodicom zbližila nakon njegove smrti, i njegovoj kćerki Elizi.
“Poznato je da su bili prijatelji, ali pisma upotpunjuju slagalicu, potvrđujući neke pretpostavke stručnjaka koje se ranije nisu mogle provjeriti”, ističe Kruk.
Meri se pismima služi kako bi od Smita izvukla usluge - pa tako od njega traži da uredi jedan rukopis kao i dozvolu i dopuštenje da objavi pisma u kojima njen pokojni suprug izražava neprijateljske stavove prema religiji (Smit se u oba slučaja složio).
Najdirljivije u pismima je ponos na sina Persija, jedino preživjelo od četvoro djece. Iako je srećna jer “Persi odrasta u vrlo pristojnog muškarca”, koji “razvija ukuse i talente koji podsjećaju na njegovog oca”, Meri je “očajna jer nije viši”.
Pisma otkrivaju i kako joj se zdravstveno stanje pogoršava, dok se njenog najpoznatijeg romana “Frankenštajn” uopšte i ne dotiču.
Pisma će uskoro svjetlo dana ugledati u američkoj publikaciji “Keats-Shelley Journal”.
Bonus video:
