Bio je najveći sin južnoslovenskog podneblja (...) Bez njega na karti Evrope i sveta ne bi bilo Crne Gore, a Crnogorci bi mukotrpno morali da traže kamen temeljac
svog nacionalnog identiteta.
V. Osolnik
Međunarodni naučni skup „Njegoševi dani 5“ okupio je povodom 200-godišnjice rođenja najvećeg crnogorskog pjesnika pedesetak uglednih naučnika. Analizirano je književno djelo Petra II Petrovića Njegoša, prevodi njegovih književnih ostvarenja, jezik toga doba i savremeni crnogorski jezik, zatim sagledavano stanje na ondašnjem južnoslovenskom kulturnom prostoru, te Njegoševo mjesto u istoriji i istoriografiji.
Kako se moglo čuti od organizatora, Studijski program za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti, jedan lijep primjer izdavačke djelatnosti Filozofskog fakulteta u Nikšiću jeste praksa da se saopšteni referati štampaju kao zbornik s nazivom manifestacije. Ove godine, dakle povodom dva vijeka od rođenja Njegoša, Studijski program za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti promovisao je i dodatni zbornik Negošu u čast, u kojem se nalaze izabrani referati s međunarodnih naučnih skupova Njegoševi dani 1, 2, 3 i 4. Uređivački odbor čine: prof. dr Tatjana Bečanović, prof. dr Rajka Glušica, prof. dr Živko Andrijašević i mr Nataša Jovović. Vrijedna pomena je činjenica da čitaoce već na prvoj strani srijeće spisak naučnika međunarodnog recenzentskog tima, koji garantuju naučno utemeljenje te knjige, odnosno publikovanih priloga. Na predstavljanju izdanja Studijskog programa za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti o zbornicima su vrlo pohvalno govorili Vladimir Osolnik, Ivo Pranjković, Perina Meić i Rajka Glušica.
Zbornik radova Negošu u čast objavljen je u Nikšiću – treba ipak spomenuti – rodnom gradu Danila Vušovića (1900–1939), uglednog crnogorskog i jugoslovenskog lingviste, naučnika bez čijih radova se ne bi mogle ni zamisliti njegošologija i montenegristika.
Slavistička elita
Zbornik je sačinjen iz dvije jednake cjeline. Prvom cjelinom „Njegoševo pjesništvo i poetika“ obuhvaćeni su sljedeći tektovi: Boguslav Željinski, „Njegoš u srpskom i crnogorskom književnom i kulturnom kanonu“; Vladimir Osolnik, „O ’CRNOGORSKOJ TRILOGIJI’ Petra II Petrovića Njegoša“; Dušan Ičević, „Poetika Njegoševe misli“; Tatjana Bečanović, „Struktura i funkcije simboličkih znakova u Luči mikrokozma“; Vladimir Premec, Milanka Miković, „Metaforika sumnje i beskonačnog u Njegoševom spjevu Luča mikrokozma“; Ina Hristova, „Luča mikrokozma Petra II Petrovića Njegoša – drugo lice kanona“; Tatjana Bečanović, „Semiotička interpretacija Gorskog vijenca“; Lusi Karanikolova, „Mini-žanrite vo Gorski venec (iskazite formuli kako edinici na kulturniot sistem)“; Tatjana Bečanović, „Osobine dramskog diskursa u Gorskom vijencu“; Milanka Miković, Vladimir Premec, „Žena u Gorskom vijencu – savremeno čitanje“; Božidar Šekularac, „Crnogorsko srednjovjekovlje u Njegoševom djelu“, Vesna Vukićević Janković, „Njegoševi putevi ka sintezi“; Lidija Vukčević, „Filozofski znak Njegoševe poezije“; Boris Lazić, „Odnos kategorija večnosti i vremena u pesničkom delu Petra II Petrovića Njegoša“; Vesna Vukićević Janković, „Transpozicija i transfiguracija mitopoetskih elemenata u Njegoševoj poeziji“; Magdalena Boguslavska, „Delo Petra II Petrovića Njegoša u svetlu antropologije kulturalnih performansa“; Lidija Vukčević, „Udio stvaralačkog u jeziku – s posebnim osvrtom na Njegošev jezik“; Vladimir Premec, Milanka Miković, „Crnogorac k svemogućem bogu“; Vesna Vukićević Janković, „Njegoševa Noć skuplja vijeka – mogućnosti tumačenja“.
U drugom dijelu knjige pod naslovom „Intertekstualnost i komparativna izučavanja Njegoševog djela“ nalaze se sljedeći radovi: Vladimir Osolnik, „Ideološki kodovi u književnim tekstovima 19. veka: slovenstvo i sloboda u literarnim delima Petra II Petrovića Njegoša i Franca Prešerna“; Sava Damjanov, „Filozofski intertekst – Branislav Petronijević čita Njegoša“; Vladimir Osolnik, „Književna kritika o Njegošu“; Danilo Radojević, „Primjer uticaja Njegoša na pjesnički rad kralja Nikole“; Dorota Gil, „Istorija naroda kao misterija greha, kazne i iskupljenja. Mesto Njegoševih toposa u srpskoj istoriozofiji 20. veka“; Malgoržata Filipek, „Petar II Petrović Njegoš i Crna Gora u delu Miloša Crnjanskog“; Lidija Vukčević, „Dvije studije o Njegošu“; Stevan Konstantinović, „Ševčenko i Njegoš – književnost i identitet“; Naume Radičeski, „Njegoševskite inspiracii na Radovan Zogović”; Kšiptof Tribuš, “Mickjevičeva Crna Gora“; Rajko Cerović, „Grob na Lovćenu“; Marija Mitrović, „Prvi prevod Luče mikrokozma na italijanski jezik“; Najda Ivanova, „Slovenski prevodi Gorskog vijenca i translatološki diskurs njihove recepcije“; Radivoje Konstantinović, „Španski prevod Gorskog vijenca“; Najda Ivanova, „Jezička standardizacija i prevod. Gorski vijenac i njegova recepcija u Bugarskoj u 19. veku“; Najda Ivanova, „Kognitivno-lingvistički i lingvokulturološki pristup u istraživanju prevoda Gorskog vijenca – mogućnosti i perspektive“; Jelena Martinović Bogojević, „Interpretacija Njegoševe poetike kroz fakturu notnog teksta“; Mijat Šuković, „Vladarskim i književnim stvaralaštvom Petra II Petrovića Njegoša učvršćeni temelji i statika države Crne Gora i trasirana vertikala njene dalje izgradnje“; Živko M. Andrijašević, „Njegoševa vladavina i politička misao“; Vojćeh Šćepanski, „Njegoševa Crna Gora kao tema poljske naučne literature i publicistike do 1914. godine“ i Živko M. Andrijašević, „Mitropolit Petar II Petrović Njegoš i velike sile“.
Stege plemenske recepcije
Njegošologija je danas, podsjetimo se toga ovdje, uprkos gotovo svakodnevnom pojavljivanju novih priloga, u stvari, suočena s tek malim brojem istinski vrijednih monografija. Savremena književno-teorijska shvatanja književnog teksta i uloga čitaoca (u širem smislu te riječi) u tom činu potvrđuju kako je samo valjanim čitanjem Njegoševog teksta moguće vratiti djelo, književnost kojoj ono pripada i samog autora – evropskoj kulturi, oslobođene stega palanačke i plemensko-bratstveničke recepcije. Zbornik Njegošu u čast predstavlja multidisciplinarnu zbirku radova koji iz različitih uglova osvjetljavaju kompleksno djelo crnogorskog pjesnika, vladike i vladara, a dobrim dijelom i prilike u kojima je ono nastajalo. Svjedoci smo da pogreške i oskvrnjavanja njegovih tekstova ne dolaze samo od neznanja tumača. U Zborniku nailazimo na vrednovanje i prevrednovanje značajnog dijela onoga što je do sada o Petru II Petroviću Njegošu pisano pod uticajem ideoloških, političkih i sličnih diktata. Njegoš predstavlja veliko nasljeđe ne samo crnogorske istorije i kulture pa tome, između ostalog, duguje knjiga sačinjena Njegošu u čast, s tim što je iščezao onaj romantičarski zanos i epska paradigma u prihvatanju njegovih tekstova i smještanju u kontekst južnoslovenske književnosti, kojoj zaista pripada.
U prilozima naučnika iz Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Poljske, Slovenije, Srbije i Crne Gore ponuđeni su rezultati istraživanja određene istorijske i poetičke veze između Petra II Petrovića Njegoša i kulturnih reformatora i stvaralaca XIX i XX vijeka, koji su na bilo koji način vezani za život i književni rad crnogorskog vladike i pjesnika. Autori su obradili uticaj Njegoša na književni rad kralja Nikole, na filozofa B. Petronijevića, zatim uticaj na M. Crnjanskog, R. Zogovića, B. Miljkovića, kao i na mnoga druga značajna imena južnoslovenskog kulturnog prostora. Međutim, najviše interesovanja naučnici su pokazali za Njegoševa glavna djela, Gorski vijenac, u koji su interpolirani visoki toposi nacionalnog (narodni duh, jezik, kolektivna svest, kult predaka)(Ina Hristova) i Luču mikrokozma s bogatim svijetom hrišćanskih i univerzalnih pojmova. Treba naglasiti kako ovdje, suprotno tradicionalnom pristupu, čitamo da je tema Gorskog vijenca, u stvari, rekonstrukcija crnogorskog sociokulturnog koda, pri čemu se to djelo u odnosu na crnogorsku kulturu i tradiciju javlja s naglašeno kanonskim funkcijama (Tatjana Bečanović). Slijedeći logiku prethodne uvjerljivo obrazložene postavke, nedvosmisleno najgrublja devalvacija Njegoševog misaono-pjesničkog djela predstavlja njegovo svođenje na pjesnika „kosovskog mita“ (Danilo Radojević) – itd. No, ma koliko ozbiljno pristupili Njegošu, zapravo ma koliko bili imuni na sva u nauci odbačena tumačenja, izgleda da spor oko Njegoša još uvek nije završen (Boguslav Željinski), jer kod naučnika izaziva pažnju, kod pripadnika Nacije emocije, a kod političkih struktura želju za upotrebom (Živko M. Andrijašević).
Njegošev rad na jeziku
Iščitavanjem zbornika Njegošu u čast, uz sve rečeno, primjećuje se da su priređivači uvrstili nešto manji broj radova o jezičkim temama. Ovdje sa zadovoljstvom upućujemo na prilog „Udio stvaralačkog u jeziku – s posebnim osvrtom na Njegošev jezik“ prof. Lidije Vukčević iz Zagreba, u kojem, između ostalog, proučava jezik Njegoševih prevodilačkih i pjesničkih ostvarenja. Autorka polazi od dominantno zasvjedočenih oblika narodnih govora u Njegoševu jeziku, koji s njegovom pojavom počinje postajati standardni crnogorski jezik. Da ga je posve montenegrizirao, jasno je: svaku priliku koristi i na leksičkoj i na morfološkoj ravni da ga predstavi kao samosvojni idiom. Na ovim „Njegoševim danima“ saopštena su nekolika referata o Njegoševu jeziku i dosadašnjim proučavanjima u nas. Nadalje, polazeći od bogatih radova o crnogorskim govorima elitnih lingvista minulih generacija – nameće se naučna opravdanost pristupa ovim temama i s aspekta zaokruživanja priče o kompaktnosti jugoistočnih i sjeverozapadnih crnogorskih govora. Uz to, naglašavamo kao veoma važno, proučavanje postojanosti narodnog jezika u nas, koji je kao takav povezao jezik primorskog dijela s jezikom unutrašnjosti Crne Gore; takođe, u svjetlu današnjih domašaja nauke, vrijedno je dati pregled razvoja štokavice kod Srba, Hrvata, Muslimana-Bošnjaka i Crnogoraca – itd. Nauka o crnogorskom jeziku i književnosti, odnosno istorijsko i duhovno utemeljenje, bez ostatka, moraju biti vođeni naučnom istinom, oslobođeni predrasuda, površnosti i izvannaučne motivacije.
Obilježavajući dva vijeka od rođenja Petra II Petrovića Njegoša, priređivači i recenzenti toplo su preporučili knjigu Njegošu u čast široj naučnoj zajednici koja je usmjerena na izučavanje književnog djela najvećeg crnogorskog pjesnika.
Polemički tonovi
Interesantni zaključci mogli su se čuti kako u radnom dijelu Njegoševih dana 5 tako u pauzama ili neformalnim razgovorima s predavačima. Na primjer, prof. Vladimir Osolnik je tokom rasprave krajem prijepodnevnog rada drugog dana skupa iznio nekoliko podataka kojima potvrđuje, kako sam kaže, činjenicu da je „Njegošev rukopis srbiziran“. Nažalost, prema svjedočenju prof. Osolnika, najveći dio bečkih arhiva cenzure i arhiv policije je izgorio, dok su „četiri ogromna sanduka Miklošićeve zaostavštine“ još nesređeni i neproučeni.
Veliko znanje i iskustvo posjeduje profesor Vladimir Osolnik, a nadamo se da i volja neće izostati te da će o ovoj temi napisati opsežniju studiju, na čemu bi mu njegošologija bila veoma zahvalna.
Bonus video:
