U prošloj godini napustila su nas značajna imena iz svijeta književnosti, poput Činue Ačebea, Doris Lesing, Ijana Benksa, Elmora Leonarda, Šejmusa Hinija...
- Ačebe, kritičar svog naroda
Nigerijski pisac preminuo je u martu 2013. Pisac, koji je posljednjih godina živio i radio u Americi gdje je predavao na Braun univerzitetu, stekao je slavu i poštovanje romanima i esejima u kojima je pisao o domovini i kolonizaciji. Njegov prvi roman “Sve se raspada“, objavljen 1958. godine, predstavlja znamenito djelo afričke književnosti i smatra se najčitanijom knjigom moderne afričke književnosti. Ačebe je poznat i kao oštar kritičar nigerijske političke klase o kojoj je posebno pisao u svom eseju “Problem sa Nigerijom“.
Južnoafrička književnica i Nobelovka Nadin Gordimer je Ačebea nazvala “ocem moderne afričke književnosti“ 2007. godine kada je bila u žiriju koji je nigerijskom piscu dodijelio Međunarodnu Man Buker nagradu. Iako je njegovo djelo bilo hvaljeno širom svijeta, Ačebe nije imao čast da dobije Nobelovu nagradu poput svog zemljaka Volea Sojinke, koji je 1986. godine bio prvi afrički pisac koji je dobio to prestižno priznanje.
O Nigeriji: Ne hvalim svoj narod, ja sam njegov najveći kritičar.
O književnosti: Maštovita literatura, ne zarobljava već oslobađa um. Njena istina nisu kanoni ortodoksne literature ili iracionalnost predrasuda i praznovjerja. Počinje kao avantura i put samospoznaje, a završava nakon pronalaska mudrosti i ljudskosti.
O odrastanju: Znao sam od najranijeg djetinjstva da obožavam priče, prvo one koje sam slušao kod kuće, od majke, starije sestre, segmente konverzacija koje sam načuo prisluškujući razgovore gostiju mojeg oca. Onda sam odrastao i počeo čitati o avanturama u kojima nisam odmah shvatao da bih trebao biti na strani divljaka koje su susreli 'dobri, dragi' bijelci. Instinktivno sam zauzeo stranu bijelaca. Oni su bili divni, briljantni! Inteligentni. Ostali su bili glupi i ružni. Tako sam se upoznao s opasnošću izostanka vlastitih priča. I odlučio da moram postati pisac.
O pisanju: Pisanje je za mene poput služenja zatvorske kazne. Znate da ste zbog toga zatvoreni, koliko god vremena bilo potrebno. Tako da je to istovremeno zadovoljstvo, ali i težak posao. Dan kada ostanem samo pisac, prestajem s pisanjem.
O ženama: Uloga žena u mojoj tradicionalnoj kulturi - da se ne miješaju u politiku sve dok muškarci ne unište zemlju do te mjere da se društvo ne može više kretati naprijed, onda će nastupiti njihovo vrijeme.
O kritičarima: Mnogi kritičari se žale na ubacivanje nigerijsko-engleskih riječi u mojim djelima. Kažu da je to frustrirajuće. A ja im kažem da idu dođavola! To su originalne priče, onakve kakve sam ih dobio. Ako se ne želite malo potruditi, koliko su se moji sunarodnjaci potrudili da razumiju Evropljane i ostatak svijeta, ako niste spremni na taj mali korak, onda se ostavite mojih knjiga!
- Benks, priče o budućnosti
Škotski pisac preminuo je u jujnu 2013. Svjetski je priznat kao autor naučne fantastike, u kojoj će ostati upamćen kao autor serije romana o međuzvjezdanoj utopističkoj civilizaciji Kultura, kao i po srodnom romanu Algebrist. Dobitnik je mnogih priznanja u svijetu naučne fantastike, kao i literature “glavnog toka”.
O svom zadnjem romanu “The Quarry”: Da sam znao da će mi to biti zadnja knjiga, bio bih razočaran što odlazim s relativno slabijim djelom, dok recimo “Transition”, luda kombinacija fantazije, SF-a i pomjerene stvarnosti, to bi bila prava knjiga za oproštaj.
O pisanju: Problem s pisanjem fikcije je taj da mora imati smisla, dok stvarnost ne mora. To je vrlo iritantno i opterećujuće za nas pisce. Većinu vremena jednostavno odlučujete koliko daleko možete ići putem male vjerovatnoće i usto zadržati napetost i uvjerljivost kod čitalaca.
O pisanju SF-a: Ako želite pisati ono što je prijatelj jednog mog prijatelja nazvao 'izmišljenim svemirskim sranjem', i ako želite tome da dodate istinitost, to znači da će ponekad neki od užasnih likova preživjeti, a zbog dodatnog održavanja opasnosti, posebno u romanima o budućnosti, dobri ljudi moraju umrijeti. Ponekad.
O smrtnosti: Razumijem da se ljudi žele osjećati posebnim i važnim, ali takva opsjednutost samim sobom čini mi se patetičnom. Nemogućnost da se prihvati da smo samo grupa čestica, inteligentna do određene mjere, sposobna da osjeća emocije do određene mjere, na ovom malom kamenčiću koji kruži oko ne baš toliko posebnog sunca i uz toliko različitih teorija o višestrukim dimenzijama… Ovdje nije riječ o meni ili nama.
- Hini, irska divlja ljepota
Irski pjesnik preminuo je u avgustu 2013. Najčuveniji irski pjesnik koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost, preminuo je nakon što je pola stoljeća u svojim djelima istraživao divlju ljepotu Irske i politička previranja u duši nacije. Hini, koji je rođen u Sjevernoj Irskoj, smatran je najvećim irskim pjesnikom od Vilijama Batlera Jejtsa.
Tokom karijere duge pola vijeka, on je napisao 13 zbirki poezije, dva dramska komada, četiri prozne knjige o procesu pisanja poezije i brojna druga djela.
O inspiraciji: Najneočekivanija i čudesna stvar bio je ulazak poezije u moj život.
O pisanju: Dar pisanja je zaborav, mogućnost da se iznova uranja u skriveni život i dobije neočekivan osjećaj snage, mogućnost da se stalno bude u pokretu, da se izađe iz sebe.
O poeziji: Uvijek sam razmišljao o pjesmama kao stepenicama u osjećanju sobstva. Svako toliko napišete pjesmu koja vam da osjećaj samopoštovanja i učvrsti vam tok izvan klasičnih strujanja. U isto vrijeme, morate preći na sljedeću stepenicu jer struja i dalje nosi. Izazov za pisca, pišući knjigu za knjigom, osiguravanje je i pronalaženje sljedeće stepenice koja će ga odvesti više.
O Nobelovoj nagradi: Jednom u životu dopustio sam sebi luksuz hodanja po oblacima.
O starenju: Problem sa starenjem je taj što postajemo sve svjesniji sebe. Istovremeno, moramo sami sebe iznenađivati, a više ne postoji način da to učinimo pa smo u nezgodnoj situaciji. Ili smo opsjednuti ili iznenađeni. Ne postoji sredina.
O smrtnosti: Bez obzira na to kakav se tip sekularizacije pojavi, postoji ogroman niz koordinata uspostavljen za svijest od samog početka, osjećaj spoljnjeg blještavog kraja koji pokazuje da je sve oduvijek postojalo u našoj imaginaciji. Možda to objašnjava šta se događa kad duša odleti, a krov nestane i izloženi smo vječnosti koja se ukazuje nakon smrti naših roditelja.
- Leonard, audicija za likove
Američki pisac preminuo je u avgustu 2013. Legendarni pisac stvorio je brojna remek-djela, a neka od njih su pretvorena i u odlične filmove i TV serije kao što su “Get Shorty”, “3:10 to Yuma”, “Justified”, “Out of Sight”, “Be Cool”... Leonardovih 26 romana i kratkih priča “prebačeno” je u pokretne slike - 19 u filmove i još sedam kao TV serije ili filmove.
Rođen je 1925. u Nju Orleansu, a njegovi prvi romani na tržištu su se pojavili tokom pedesetih, a većinom su to bili vesterni. Kasnije je počeo da piše romane kriminalističkog žanra, kao i filmske scenarije.
O pisanju vesterna: Htio sam odmah zaraditi pisanjem i izabrao sam vesterne zbog tržišta.
O pisanju krimića: Kad je čitanje vesterna potisnulo gledanje televizije, prebacio sam se na pisanje krimića jer su postali vrlo komercijalan žanr, ali budući da nisam izašao iz 'škole' Dešil Hameta ili Rejmonda Čandlera, morao sam osmisliti drugačiji pristup pisanju krimića, u kojem sam naglasak stavio na likove, a ne na radnju.
O likovima: Moji likovi moraju pričati ili su van igre. Imaju audiciju u prvim scenama. Ako ne propričaju, malo ih instruišem ili jednostavno – izbacim.
O zapletu priče: Ne brinem se oko radnje, možete smisliti zaplet u pet minuta.
O literarnim uticajima: Počeo sam s Hemingvejom kad sam učio da pišem. Sve dok nisam shvatio da Hemingvej nema smisla za humor. Nikada nema duhovitih djelova u pričama.
O religiji: Odgojen sam kao katolik, iako se više ne zamaram s primanjem sakramenata. Važno mi je da svako jutro, prije ustajanja iz kreveta, prođem kroz tu malu torturu razmišljanja o smislu i mojoj svrsi postojanja.
O odvikavanju od alkohola: Nikad se nisam oslanjao na alkohol u pisanju pa sam uspio da se odviknem. Pisanje se definitivno popravilo nakon toga: počeo sam da se budim bistre glave.
O budućim piscima: Toliko ljudi govori da se želi baviti pisanjem. 'Umirem od želje da pišem', često čujem. Ako je tako, ako već umiru od te želje, zašto jednostavno ne pišu? Ako ne pišete, sigurno ne umirete od želje za pisanjem. (Priredila K.V.)
- Lesing: Brak nije bio moj talenat
Britanska književnica preminula je u novembru 2013. Lesing, autorka više od 50 romana sa raznovrsnom tematikom - od politike do naučne fantastike, dobitnica je Nobelove nagrade za književnost 2007. godine.
Rođena 22. oktobra 1919. godine u Iranu, odrasla je u Zimbabveu - gde je i smještena radnja njenog prvog romana iz 1950. godine “Trava pjeva”, a više od pola vijeka živjela je u Londonu.
U 88. godini, postala je najstarija dobitnica najprestižnije nagrade za književnost i 11. žena ovjenčana Nobelom.
O muškarcima i ženama: Muškarci su nemirni, avanturistički raspoloženi. Žene su konzervativne - bez obzira što trenutna ideologija govori. Naravno da su muškarci i žene drugačiji. Ne možete pobjeći od činjenice da žene oblikuju prvih pet godina vašeg života, sviđalo vam se to ili ne. Meni se ta činjenica ne sviđa naročito.
O braku: To nije bio jedan od mojih talenata.
O majčinstvu: Ne postoji gora vrsta dosade od dosade inteligentne žene koja provodi cijeli dan s jako malim djetetom.
O ostavljanju svoje djece u Africi kad je emigrirala u Englesku 1949: Iako je to bilo teško napraviti, bila je to ispravna stvar.
O feminizmu: Nisam zainteresovana za titulu ikone feminizma. Ako ste žena i imate svoje mišljenje, morate ga napisati, inače ne pišete o vremenu u kojem živite. Ono što ne podnosim u feminističkoj revoluciji je to što je proizvela najumišljenije i najnekritičnije ljude na svijetu. Užasni su.
O svom nasljedstvu: Upoznala sam djevojke koje su mi rekle: 'Moja mama i baka preporučile su mi da pročitam vaše knjige.' To je posebno, zar ne!
Galerija
Bonus video:
