“Nekad je narod dizao ustanke, a sada digne ko šta stigne”, zapisao je davno poznati nikšićki novinar, pjesnik i aforističar Milan Dugo Krivokapić. I danas njegovi aforizmi jednako žive kao u vremenu kada su nastajali.
Umjetnički savjet novootvorene “Galerije A” u Nikšiću organizovao je omaž povodom petogodišnjice Dugove smrti u znak sjećanja na čovjeka koji, kako reče Maksim Vujačić, predstavlja autentičnu vrijednost grada pod Trebjesom.
Govoreći o Dugu, Dragan Mitov Đurović je kazao da je bio jedan “od potonjih nikšićkih i crnogorskih pravih boema”, dobar čovjek, koji je život “potrošio na svoj način i za svoj groš”. Dugo je bio, kazao je Đurović, novinar istine, jedan od onih koji nije znao da održi neki veliki govor, ali je zato znao da održi riječ.
“Dugo je živio svako ko je slobodnim čovjekom bio. Dugo je dugo živio zato što je vazda slobodan bio. On i njegov 'Taksimetar' mjera su vremena na talasima Radio Nikšića, svega onoga što se u minulim decenijama dešavalo pod Trebjesom i pod nebom crnogorskim”, kazao je Đurović.
Podsjetio je da je Dugo prije 15 godina bio jedan od osnivača crnogorskog festivala humora i satire u Danilovgradu, da su njegove pjesme pune bola, ali i nade, da se radovao prijateljima, umio da zbori i govori, ali i da zaćuti kada zatreba.
“Nosio je i nosi karmu sveznajućeg i svevidećeg, prozbori uvijek ono o čemu mi ćutimo, prima na svoja pleća udarce sa svih strana, a kada ga tapšu, smjerno podnosi teret slave… Živeći svoju muku Dugo je rano posijedio, ali nije mali broj ni onih koji su posijedjeli od Dugovih dosjetki”, zapisao je Zoran Grgurević u predgovoru Dugove knjige aforizama “Ima majmuna, biće ljudi”.
“Stvaralaštvom svojim sijao je kao luča, a dogorio je kao svijeća i za tim nije, kao mnogi obični ljudi, žalio. Naprotiv. Samo se ugasio. Ugasio, ali ostavio djelo koje će iz Nikšića i iz Crne Gore zasigurno još dugo sijati”, kazao je Đurović.
U galeriji je napravljen i mali Dugov kutak. Na stolu je stajao Dugov portret, rad mlade slikarke Lidije Nikčević, dvije njegove knjige, aforizama i poezije, tabakera, muštikla, album koji je Vujačić uradio samo za ovu priliku, čaša i nezaobilazna flaša crnog vina, kako i dolikuje boemu.
Glumci Sreto Mitrović i Miro Nikolić kazivali su stihove i aforizme prijatelja kome je kafana bila druga kuća. Čak ni predsjednik opštine Veselin Grbović nije odolio da prijeteljima kaže stihove koje pamti još iz gimnazijskih dana:
“Mogao je Majakovski i ja mu se divim / satima čekati Mariju na kiši / ja danas nemam vremena ni da živim / i zato tu ljubav zauvijek otpiši”.
Galerija
Bonus video:
