Upoznao sam ga u maju 1989. godine na željezničkoj stanici u tadašnjem Titogradu, prije polaska za Beograd na tradicionalni „Majski odbojkaški turnir gradova“, gdje smo prvi i posljednji put igrali u istoj ekipi (kombinovanom timu mladih igrača iz Podgorice i Budve).
Još tada je igrački odskakao od vršnjaka, i kao tinejdžer je pokazivao veliki talenat, nevjerovatnu smirenost u igri, nazirala se prefinjena klasa. Bio je, jednostavno, predodređen za vrhunskog igrača, osvajača mnogih medalja, olimpijskog šampiona.
Partizan je to brzo shvatio, doveo ga u Beograd kada je imao tek 17 godina. Njegov kasniji igrački put u inostranstvu samo je potvrdio procjene, iako na klupskom planu ni približno nije imao uspjeha kao u dresu sa nacionalnim grbom...
Goran Vujević je sa reprezentacijom bivše Jugoslavije osvojio skoro sve što se moglo osvojiti, dao je nemjerljiv doprinos u svakom uspjehu u „plavom“ dresu. Po opštem mišljenju, najbolji je crnogorski odbojkaš svih vremena.
Skoro svi njegovi saigrači iz reprezentacije su u međuvremenu završili karijere (iz zlatne generacije aktivni su još samo njegov vršnjak Nikola Grbić i četiri godine mlađi Ivan Miljković). Popularni Kvisko ne samo da i dalje igra, već na pragu 41. godine (rođendan mu je 27. februara) uspijeva i dalje da bude presudan na terenu, u odbojkaškoj Seriji A, jednoj od najjačih liga na planeti...
U 2013. godini, nažalost, pogodila ga je velika porodična tragedija, najveća koja može da zadesi jednog roditelja – od posljedica srčanog udara, 21. oktobra preminulo je njegovo najstarije dijete, petogodišnji sin Stefan, koji je od rođenja bolovao od rijetke i teške srčane bolesti.
Čekalo se da Stefan poraste, ojača, kako bi izdržao potrebnu operaciju. Nažalost, srce nije izdržalo. Iznenadna i šokantna vijest Vujevića je zatekla u autobusu, po povratku iz Kunea, gdje je njegova Peruđa slavila sa 3:2.
"To je bio težak udarac za mene i suprugu. Tako nešto ne bi trebalo da se dogodi nikome. Ali, život ide dalje, imamo još dvoje divnih anđela da podižemo", kazao je Vujević nekoliko dana nakon smrti Stefana.
Predsjednik Peruđe Đino Sirći otkrio je da Vujević, kada je u autobusu doznao za šokantnu istinu, nikome iz kluba, niti iz ekipe nije saopštio tragičnu vijest, ne želeći da pokvari slavlje zbog pobjede u prvom kolu prvenstva…
"Pri povratku iz Kunea javljeno mu je da je njegov petogodišnji sin preminuo u snu. Jedan telefonski poziv… Samo je ćutao, nije htio da pokvari slavljeničku atmosferu. Možda je bio nešto neraspoloženiji. Po ko zna koji put je pokazao koliki je čovjek", rekao je Sirći i dodao da je Vujevićev pokojni sin bilo dijete iznad prosjeka.
"Stefan je bio izuzetan, veoma zreo za svoje godine. Govorio je dva jezika. Bio je živahno dijete i djelovao starije nego što je bio. Nije imao problem da ravnopravno priča sa odraslima, da uspostavi pravi odnos, sve bi nas opčinio. Njegova pitanja su bila inteligentna. Nikad nisam pomislio da će imati tako tužnu sudbinu. Bio je veoma vezan za oca i često je dolazio s Goranom na naša okupljanja. Nedostajaće nam", dodao je predsjednik Peruđe.
Pet dana nakon Stefanove smrti, iako, s obzirom na okolnosti, to niko nije očekivao od njega, Vujević je smogao snage i zauzeo svoje mjesto u timu na meču 2. kola u prvenstvu protiv Modene (3:2). Iako utučen, bio je jači od bola, a razlog je bio veliki...
"Dosta sam razmišljao da li da igram ili ne. Bio sam u velikoj nedoumici, pogotovo što sam samo o njemu mislio. Ne znam, nešto u meni mi je reklo da bi Stefan volio da igram. Uradio sam ono što bi on htio. Volio je da dolazi u dvoranu, na utakmice, da navija, da me gleda kako igram. Volio je da provodi vrijeme u sali, da dolazi na treninge", za “Vijesti” nastavlja bolnu priču kapiten Peruđe.
Sjećanja o Stefanu, jednostavno, naviru sama…
"Uvijek ćemo ga pamtiti onakvim kakav je bio. Volio je proslave, bio je veoma veseo, živahan, jako komunikativan. Volio je da ima svu pažnju za sebe. Zato mi je i drago - ako je u nekom momentu nekako i bio prisutan na toj utakmici - što sam to uradio zbog njega", dodaje Goran.
Za skoro dvije decenije koliko je proveo na Apeninskom poluostrvu, italijanska odbojkaška javnost se mnogo puta poklonila crnogorskom asu zbog njegovih sjajnih partija.
Krajem oktobra su navijači to uradili na drugačiji način, poklonili su mu se kao čovjeku, i podrškom, ne samo u Peruđi već širom Italije, htjeli su da pokažu koliko saosjećaju sa bolom Gorana i njegove supruge Franćeske Loli, bivše odbojkašice, ali i njihove čitave porodice.
U dvorani „Palaevanđelisti“ u Peruđi, odavanje pošte je Goran pratio sa kćerkicom Natalijom u rukama, dok se putem razglasa slušala omiljena Stefanova pjesma (Big Bang koju izvodi Đovanoti). Na dijelu tribina je bila istaknuta velika slika Stefana, kao i nekoliko transparenata.
“Na nebu je još jedan anđeo. Ćao Stefane. Naprijed kapitenu“, pisalo je na jednom od transparenata u Peruđi, a bilo ih je i na drugim utakmicama, uoči kojih je minutom ćutanja odata pošta Goranovom sinu.
“Ćao Stefane, bio bi pravedan i pošten kao tvoj otac”, bila je poruka navijača u Latini, jednom od bivših klubova Vujevića.
"Značila mi je jako podrška svih ljudi, dobio sam puno telegrama, poruka. Svi su trudili da nam, koliko-toliko, pruže riječi utjehe. Hvala svima, mnogo nam znači i danas kad nam neko pruži podršku, jer nam sigurno nije lako", ističe Vujević.
Bol zbog gubitka djeteta, Goran je ostavio u sebi, dok je na terenu nastavio da pruža odlične partije. U dva kola je bio i u najboljoj postavi lige, i tako nastavio da gura Peruđu ka trenutnom četvrtom mjestu u prvenstvu, sa skorom od sedam pobjeda i tri poraza. Neprikosnoveni lider je Lube Maćerata, sa 10 bodova više od Peruđe.
"Mi igrači smo sigurno zadovoljni dosadašnjim rezultatima, jer smo se priključili grupi vodećih timova, drugi (Pjaćenca) i treći (Trentino) nam bježe tri, odnosno četiri boda, što nije velika razlika. Trudimo se da odmaknemo petom mjestu, sada trenutno imamo četiri boda više od Verone, pa ćemo se truditi da tu ostanemo i na kraju sezone. Za nas bi to bio veliki uspjeh, jer je ekipa mlada, nova, imamo novog dizača. Tek je početak sezone, pa ćemo vidjeti. Za sada je pozitivno".
Ljetos je u Peruđi povećana balkanska kolonija, prvenstveno srpska, dolaskom korektora Aleksandra Atanasijevića i tehničara Mihajla Mitića, te bivšeg primača Budvanske rivijere Konstantina Čupkovića. Pored Vujevića, u klubu je već bio i primač Nemanja Petrić, bivši igrač Budućnosti. Trener je bivši reprezentativac Jugoslavije Slobodan-Boba Kovač.
"Dosta je pao kvalitet lige u odnosu na prošlu godinu, otišlo je dosta igrača iz Italije u druge lige gdje su više plaćeni. Mi smo se pojačali u odnosu na prošlu sezonu, doveli smo Atanasijevića, jednog od najboljih korektora na svijetu, zatim italijanske srednjake, koji su po kvalitetu među najboljima u Italiji. Ostali smo Petrić i ja, stigao je Mitić na mjestu dizača, gdje je i bila najveća nepoznanica. Mitić je mlad i neiskusan igrač, koji dolazi iz srpske lige i nismo znali da li će moći da nosi teret u ovoj sezoni. Imao je oscilacija, ali navikava se još na ritam italijanske lige, gdje je svaka utakmica jako teška i neizvjesna. Upija, i čekamo da on proradi malo više i pokaže kompletno svoje znanje zbog kojeg smo ga i doveli".
Vujević ističe da Peruđa ima kvalitet da bude među četiri najbolje ekipe, što je prije sezone i bio cilj. Ipak...
"U Italiji se uvijek traži više nego što je plan. Sad kad smo već među četiri, klub sigurno ima ambicije da budemo još bolji, pa se nadam da ćemo do kraja sezone moći da se primaknemo Maćerati i Pjaćenci, mada je jako teško, jer su na papiru dosta jači. Pošto predsjednik i ostali sponzori ulažu novac, onda uvijek traže više. Neki konkretan cilj nemamo, ali osjeća se neki pritisak na ekipu, klub želi da se primakne jednoj od prve dvije pozicije".
Četvrtim mjestom u prvenstvu, Peruđa je izborila i bolju startnu poziciju u četvrtfinalu Kupa Italije.
"To nam omogućava da četvrtfinale Kupa igramo kod kuće. Igra se jedna utakmica, cilj nam je da se plasiramo na fajnl-for u Bolonji i tamo probamo nešto da uradimo".
Koliko i sa punih 40 godina znači ekipi, dovoljno govori podatak da je Kvisko igrao u 39 setova od ukupno 41, koliko ih je Peruđa odigrala u 10 dosadašnjih kola. Treći je poenter ekipe sa 67 poena (više imaju samo Atanasijević sa 209 i Petrić sa 140), ali najbolji u onome što mu je specijalnost, na prijemu servisa, sa procentom od 41 odsto savršenog prijema.
"Imao sam krajem prošle sezone problema sa koljenom, vukao sam te probleme malo i ove godine. U mojim godinama ti problemi i teže prolaze, tako da se trudim da igram dosta i na iskustvo. Ali, u posljednje vrijeme se fizički dobro osjećam i mogu da igram punom snagom. Trudim se da nisam rupa u ekipi, da pomognem koliko mogu. Imamo i dobru klupu, pa ako ne mogu da igram ili ako sam povrijeđen, imam dobru zamjenu koja može da uđe u bilo kom trenutku. To mi daje mirnoću da lakše ulazim u utakmicu", ističe Vujević.
Posljednja sezona?
Kada je 3. decembra 2006. godine, posljednjeg dana Svjetskog prvenstva u Japanu, na posljednjem takmičenju u dresu zajedničke države, odlučio da stavi tačku na reprezentativnu karijeru, ostavio je veliku prazninu u srpskoj a posebno crnogorskoj reprezentaciji, budući da su se obje države nadale da će jedan od najboljih odbojkaša svih vremena na ovim prostorima nositi njihov dres.
Više puta je govorio da mu ne nedostaje reprezentativni dres (“Ja sam svoje rekao u reprezentaciji. I sada bi bio grijeh da nekom mlađem uzimam mjesto, kada on može da igra kao i ja”), i da mu je to produžilo klupsku karijeru, jer sada ima više vremena za oporavak.
"Kako da ne. Imam dugu ljetnju pauzu, preko pet mjeseci, tokom kojih mogu da se odmorim i sam krenem u neke sopstvene pripreme, sa teretanom, da održim tijelo u nekoj formi za napore koji me čekaju. Do sada je to dobro funkcionisalo, pa se nadam da ću ovu sezonu uspjeti da odigram do kraja. Naravno, kako sezona bude odmicala i bude se bližio plej-of, sve će biti teže. Ali, trudim se da budem spreman u svakom trenutku", kaže Vujević.
I dalje osjeća veliku strast prema odbojci, sa istim oduševljenjem odlazi na treninge, uživa u igri. Dok to traje, kaže, biće na terenu, iako bi ovo mogla definitivno biti posljednja sezona u karijeri.
"Imam ugovor za još ovu sezonu, koja mi je, moguće, posljednja u karijeri. Prije početka nisam znao da li zbog povrede mogu da igram i nakon ove sezone. Mislio sam da će ova sezona biti dosta kritična. Ali, sad se dobro osjećam, pričaću sa ljudima iz kluba na kraju. Imam ponudu da na kraju karijere ostanem na nekoj funkciji u klubu. Ali, ako budem bio potreban klubu na terenu i ako trener bude smatrao da sam potreban, možda ću razmisliti da produžim karijeru. Ali, o tom - potom. Čekaću kraj sezone da vidim kako se fizički osjećam i da li mogu da dam ono što sam davao svih ovih godina", dodaje Vujević.
Teško je očekivati uspjeh reprezentacije kad se klubovi gase
Da u ekipi ima Gorana Vujevića, Crna Gora bi bila mnogo bliža prvom plasmanu na neko veliko takmičenje. Ovako...
"Vidim da su bili blizu prolaza u neko veliko takmičenje, ali uvijek nešto fali. Žao mi je što se Crna Gora još nije plasirala na neko veliko takmičenje. Nadam se da će to uspjeti u skorijoj budućnosti. To bi animiralo publiku u Crnoj Gori da malo više prati odbojku".
Po Vujeviću, „jako je teško očekivati rezultate u situaciji kada se klubovi u Crnoj Gori gase ili nemaju sredstava da igraju utakmice, kamo li za nešto više“.
"Treba da se radi sa mladima malo više, da se privuče što više djece da treniraju odbojku, a onda iz tog kvantiteta izvlačiti i kvalitet".
Veliki rezultat Budvanske rivijere u Ligi šampiona
Vujević se raduje drugom plasmanu Budvanske rivijere, kluba u kojem je ponikao, u plej-of rundu Lige šampiona, sa skorom od četiri pobjede i dva poraza u grupnoj fazi takmičenja.
"Veliki uspjeh. Sigurno niko nije očekivao tako dobre igre. Odigrali su dobro i u gostima, što ranije nije bio slučaj. Sad su sve podigli na viši nivo i pokazali neki veći kvalitet. Nisu imali sreće na žrijebu za plej-of rundu, Belogorje je jedna od najboljih evropskih ekipa. Ali, šta je tu je", kaže Vujević.
Peh je što je Vušurović napustio OSCG
Njegov saigrač iz reprezentacije, te dugogodišnji prijetelj, Igor Vušurović napustio je mjesto izvršnog direktora Odbojkaškog saveza Crne Gore i prešao na mjesto v.d. direktora Uprave za mlade i sport. Na pitanje koliko će Vušurović sa nove pozicije moći da pomogne odbojci, Vujević kaže:
"Znajući njega, vjerujem da će se truditi da bude korektan prema svim sportovima, bez obzira što mu je odbojka na srcu i voli je više od ostalih sportova. Možda je mali peh što je otišao iz odbojke, ali u principu ga potpuno razumijem da želi da i on lično napreduje. On je pravi čovjek za funkciju direktora Uprave za mlade i sport", kaže Vujević.
Vujević kaže kako je često sa Vušurovićem razgovarao na temu odbojke u Crnoj Gori, koja je trenutno na najnižim granama.
"Kada je bio u OSCG stalno mi je pričao da ima puno problema, da ima odbojkaških centara koje ne mogu da kupe ni lopte, niti mrežu i da ne zna kako da krene u neku priču o obnavljanju odbojke u Crnoj Gori. To nije sigurno priča samo o odbojci, već i o drugim sportovima u Crnoj Gori. Treba privući mlade da treniraju i ako od toga nešto ispadne, može se praviti i liga i rezultati reprezentacije. Ovako, ako postoji samo jedan klub, uz finansije može da gura sam naprijed. Ali, ako ni taj klub ne bude imao sponzora, onda se sve gasi", ističe Vujević.
Tri učešća na Olimpijskim igrama, zlato u Sidneju
Goran Vujević je već 18 godina u inostranstvu, od čega 17 u Italiji. Igrao je za Brešu, Feraru, Taranto, Trentino, Latinu, a najduže za Peruđu (u dva navrata), ukupno sedam sezona. Proveo je i sezonu u grčkom Olimpijakosu, i osvojio titulu. U Partizan je 1990. godine stigao iz matične budvanske Avale (danas Budvanska rivijera) sa samo 17 godina i u beogradskom klubu proveo šest godina.
U reprezentaciji Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore je ostvario najveće uspjehe, počev od olimpijskog zlata u Sidneju 2000. godine i bronze u Atlanti četiri godine ranije. Bio je šampion Evrope 2001. godine u Češkoj, a na prvenstvima Evrope sa reprezentacijom ima još srebro i tri bronze.
Srebro je osvojio na Svjetskom prvenstvu u Japanu 1998. godine, kada je bio proglašen za najboljeg servera šampionata. Osvojio je i dva srebra i bronzu u Svjetskoj ligi...
"Olimpijsko zlato samo po sebi ima poseban značaj, ali meni je najveći uspjeh što sam učestvovao na tri Olimpijade, bio na tri otvaranja Igara, i živio tri puta u olimpijskom selu. Svaka Olimpijada ima neku svoju priču, to su mi najdraže uspomene", zaključio je Vujević.
Bonus video:
