Bršljan se, kao i sve biljke što ostaju zimi zelene, veže uz simbolizam besmrtnosti. Bršljan je biljni izraz vječnog života. U drevnom Egiptu bio je posvećen Ozirisu, božanstvu koje umire i vaskrsava, oličenju obnavljanja prirode i znamenju preporoda mrtvih. Bršljan izražava trajnost biljnog svijeta, moć prirode da se sama obnavlja i rađa.
Ova biljka ukrašava grčkog boga Dionisa, božanstva koje ispoljava povezanost sa svijetom vegetacije. Njegova glava ovjenčana je bršljanom. Tirs – Dionisov štap sa borom šišarkom na vrhu, obavijen je bršljanom.
Ubijanje Dionisa i njegovo ponovno rađanje, obezbjeđuje plodnost i stalno obnavljanje prirode. Kao nosilac ideje o neprestanoj regeneraciji, ovo božanstvo povezano je sa moćima zemljine utrobe i izravno je povezano sa podzemnim svijetom i zagrobnim životom. Glavno obilježje Dionisovog kulta je orgijazam, padanje u trans, iskustvo žestoke mahnitosti. Menade, Dionisove pratilje, opijale su se, trujući se žvakanjem bršljanovog lišća. Menade su krunisane bršljanom, ogrnute krznima lanadi i opasane zmijama pratile Dionisa na njegovom pohodu.
Bršljan je i Tračanima služio kao sredstvo pomoću koga su padali u ekstazu. Jedan je od atributa vrhovnog božanstva Tračana, čije ime je bilo tabu. Ova biljka je posvećena i frigijskom bogu Atisu. Atisovi sljedbenici oplakivali su njegovu smrt i slavili njegovo ponovno rođenje. Predstavljao je vječiti krug umiranja i rađanja, svetost smjenjivanja života i smrti.
Bršljan igra simboličnu ulogu medijatora između svijeta ljudi i podzemnog carstva mrtvih. U tradicionalnoj kulturi Južnih Slovena sastavni je dio obreda na velikim godišnjim praznicima koji nose obilježje prelaza, kao što su Božić i Vaskrs. Njime su kitili kuće, pomoćne zgrade, vrata; ukrašavali badnjak, trpezu, božićnu svijeću primjerice u Boki Kotorskoj.
Kićenje bršljanom u jadranskom području i njegovom zaleđu nazivaju gobin, gobinanje. Za ovaj običaj u Hercegovini je vezana legenda o porijeklu bršljana. U njoj se pojavljuje biblijski motiv o pokolju djece po neredbi cara Iroda. Kuće u kojima su djeca bila ubijena, obilježavana su bršljanom. Iznenada, bršljan je nikao na kući u kojij se nalazio mali Isus, i tako je spašen.
U istočnoj i južnoj Hercegovini kitile su se zgrade i torovi. Smatralo se da posredstvom imitativne magije bršljan može da obezbijedi plodnost za narednu godinu. Vjeruje se i da je apotropejska biljka, pripisivana mu je moć da štiti od zlih i nečistih sila. U hrišćanskoj simbolici, bršljan znači vjernost i vječiti život. Sađen je na grobljima ili su njime pokrivani grobovi. Svojim vječitim zelenilom predstavlja besmrtnost ljudske duše.
Bonus video:
