Slušatelje britanskog radija, te davne 1936. godine, koje su odslušale dramatičan kraljev govor o abdiciranju s prijestola, zaplakale su nad onim dijelom govora gdje kralj Edvard spominje voljenu ženu.
„Nije moguće nastaviti nositi teško breme odgovornosti i izvršavati dužnosti kralja bez pomoći i podrške žene koju volim.“
Tako započinje jedna od najvećih ljubavnih priča dvadesetog vijeka.
Britanski kralj Edvard rodio se 1894. godine u Wajjt Lodžu u Richmondu, za vrijeme vladavine svoje prabake kraljice Viktorije. Nakon očevog dolaska na vlast Edvard je postao princ od Velsa. Završivši vojnu školu priključio se vojnicima u Prvom svjetskom ratu, oglušio se na zabrane te bio an rpvim borbenim linijama. Time je među veteranima rata i u narodu stekao veliku popularnost. Nakon 1918. godine mogao je upravljati i vojnim avionom. Na vrhuncu svoje popularnosti bio je modna ikona i najfotografisanija osoba na svijetu. Vlastitu rezidenciju dodijelili su mu 1930. godine i od tada važi kao veliki zavodnik i šarmer koji se rado družio s udatim mladim damama. Već sljedeće godine, upoznao je, njemu fatalnu Volis Simpson udatu Amerikanku koja je poput meteora ušla u njegov život i otpratila ga do zadnjeg dana. Uslijedio je pakleni period njenog razvoda i priznavanja kao para jer se na nju gledalo s prezirom i nepovjerenjem.
Ali, kako to već biva, što je veće neodobravanje bilo s jedne strane, to je ljubav sve više rasla s druge strane. Kad mu je umro otac, Edvard je 20. januara 1936. godine postao kralj Ujedinjenog Kraljevstva i britanskih prekomorskih dominiona te car Indije. Cijelo vrijeme svoje kratke vladavine, do 11. novembra 1936. godine, pokušavao je ne samo steći priznanje svoje ljubavne veze, već je i kritikovao vladu zbog siromaštva u kojem su ljudi živjeli, posebno rudari u Velsu.
Želio je aktivno da učestvuje u vođenju države a ne samo da pozira. Ma koliko god se trudio, vlada je bila neumoljiva pa kad nije uspjela prijetnja ostavkom svih članova vlade došlo je i do pokušaja atentata na njega, 16. juna 1936. godine. Zadržao je veliku popularnost u narodu sve do onog kobnog trenutka kad je obznanio da će se oženiti ženom koja je bila dva puta razvedena i čiji su muževi živi. Skandalu nije bilo kraja. Edvard je predlagao morganatski brak gdje bi on ostao kralj, a Volis i njihova buduća djeca ne bi nikad mogli naslijediti krunu. Crkva Engleske, vlada i članovi kraljevske porodice postavili su se kao bedem ispred njegove ljubavne veze, a posebno njegova majka. Ona mu to do smrti nije oprostila. Ostala mu je samo mogućnost da se odrekne prijestola te da svome mlađem bratu Albertu, budućem Džordžu VI ustupi prijesto.
Tom Huper u filmu „Kraljev govor“ u središte pažnje stavlja princa Alberta koji je živio u sjenci svoga brata i nikada se nije pripremao za kraljevsku ulogu. Potpuno iz drugog ugla posmatra iste događaje iz 1936. godine s puno više empatije prema princu Albertu.
Kako to već biva, što je veće neodobravanje bilo s jedne strane, to je ljubav sve više rasla s druge strane
Kralj Edvard je 10. novembra 1936. godine u dvorcu Vindsor, u prisustvu svoje trojice braće potpisao je abdikaciju i odmah nakon toga održao svoj legendarni govor pred cijelom Engleskom. Abdikacija koju je on javno izrekao i obrazložio promijenila je tok istorijskih zbovanja. Krunu je nakon njega dobio brat Albert, budući George VI., otac Elizabete II.
To je bio politički potez jednog monarha bez presedana; prvo kraljevsko obraćanje preko radija ikad, jedno od navrjednijih radijskih snimaka i stavljanje žene ispred svih prijestolonasljedničkih ovlašćenja.
Taj hrabri, ludi i neponovljivi potez ostao bi samo po tome zapamćen da par nije nakon svadbe 1937. godine napravio niz gafova po kojima se pamte i oštro kritikuju.
Odlazak u Njemačku kod Adolfa Hitlera 1937. godine, pred sam početak Drugog svjetskog rata, dao je naslutiti Edvardovu osvetu svojoj porodici ili pak njegove nacionalističke sklonosti. Naime, poslije vjenčanja Edvard i Volis proveli su neko vrijeme u Francuskoj, a kad su se htjeli vratiti u Englesku, njegov brat, žena i što je Edvardu najteže palo, njegova majka, oštro su se suprotstavili i ucijenili ga novcem. Kako god bilo, Edvard se oduševio Hitlerovim idejama pa je 1940. godine, njemački ambasador tvrdio da je vojvoda od Vindsora izdao britanske planove o odbrani Belgije. Sam Čerčil mu je zaprijetio vojnom tužbom ako se ne vrati u Englesku.
Tako „nepodoban“ preseljen je na Bahame kao guverner gdje je pomagao siromašnom stanovništvu. Njegovi savremenici smatrali su ga fašistom i nacionalistom. Već nakon Drugog svjetskog rata o Hitleru je govorio kao smiješnoj figuri dramatičnog smisla za izražavanje i prevelikih očekivanja. S Volis je putovao u Pariz, a zatim i u Bijelu kuću američkom predsjedniku Niksonu. Njegova porodica se nikada nije formalno sastala sa Volis
Edvardov pokušaj da oženi ženu iz nižeg društvenog sloja nije usamljen. Godine 2005., nakon što mu je supruga tragično i neobjašnjivo poginula, princ Čarls se oženio Kamilom Parker Bouls, ženom nižeg plemićkog statusa s jednim propalim brakom i živim suprugom.
Nakon Edvardove smrti, 28. maja 1972. godine u Parizu, Wolis je živjela do 24. aprila 1986. godine. Pokopani su na kraljevskom groblju u Vindsoru.
Cijelo vrijeme svoje kratke vladavine, do 11. novembra 1936. godine, pokušavao je ne samo steći priznanje svoje ljubavne veze, već je i kritikovao vladu zbog siromaštva u kojem su ljudi živjeli, posebno rudari u Velsu. Edvardov pokušaj da oženi ženu iz nižeg društvenog sloja nije usamljen. Godine 2005., nakon što mu je supruga tragično i neobjašnjivo poginula, princ Čarls se oženio Kamilom Parker Bouls, ženom nižeg plemićkog statusa s jednim propalim brakom i živim suprugom.
Bonus video:
