Nepokvarljiva smola koja paljenjem razvija izuzetno jak miris i neobično prijatan miris, zbog čega se koristi za kađenje tokom bogosluženja. Upotreba tamjana za vrijeme bogoslužanja široko je rasprostranjena i prilično je star običaj. Tamjan je žrtveni dar božanstvu.
Njegov opojan miris sam po sebi prija bogovima. Među hramovnim darovima i božanskim žrtvama, kako bi se umilostivili, u starom Egiptu, pored miomirisa ibi, hekana, nundenb i hesant, nalazi se i tamjan. Na mnogobrojnim slikama u egipatskim hramovima prikazano je kako u kadionicama pred likovima bogova gore zrnca tamjana. U srednjoj Americi, narodi Maje i Kiće, služili su se tamjanom, vrstom smole poznate kao kopal, paleći je tokom svojih religioznih praznika. U narodu Kiće bio je običaj prinositi ''tamjan različitog miomirisa''.
Tamjan je smatran simbolom žrtve paljenice i njenom zamjenom. Tamjan kojim se kadi je žrtva paljenica, kao kod afričkog naroda Zulu, gdje je običaj da sagorijevaju tamjan zajedno sa salom zaklane životinje kako bi svojim božanstvima ugodili omiljenim mirisom.
Dim koji se uzdiže tokom sagorijevanja ukazuje na uznošenje molitve k nebu, izraz pobožne nade da se bogovi neće oglušiti o molitve vjernika budući da će im biti ugodan i prijatan njegov miris. U Kini je tamjan prinošen duhovima predaka i domaćim bogovima, paljen ispred stočića sa imenima predaka i bogova, kao i prilikom raznih svetkovina i procesija. Sa prihvatanjem budizma, u Japanu je uvedeno korišćenje tamjana prilikom budističkih i šintoističkih obreda. U budističkim manastirima period meditacije praćen je sagorijevanjem mirisnih štapića. Tamjan je takođe apotropejon, kađenjem se ragone demoni i istjeruju zli duhovi.
Tamjan je, uz zlato i smirnu, jedan od poklona koje su donijeli mudraci sa Istoka malom Isusu. Jedan od starozavjetnih mirisa koji se koristio za kađenje. Njegovim paljenjem odaje se pošta božanstvu: ''Jer od izlaska do zalaska sunca moje ime veliko je među narodima, i na svakome se mjestu tamjan u čast mog imena pali, i čisti mu se prinosi prinose'' (Malahija 1:11). I sama Crkva je postepeno preuzela drevne žrtve kađenjem u hramovima i za vrijeme liturgija, a paljenje kandila i kađenje tamjanom, sastavni su dio obreda.
Dim koji se uzdiže tokom sagorijevanja tamjana ukazuje na unošenje duše u raj. Kađenje tamjanom, simbol je ljudske molitve Bogu koja se uznosi ka nebu, kao što se diže dim od tamjana.
Bonus video:
