"Filozofija slobode" norveškog filozofa i univerzitetskog profesora Laša Fr. H. Svensena je filozofska studija o slobodi. Sloboda je fenomen koji sadrži mnoge dimenzije, od ontoloških ili metafizičkih do političkih i ličnih.
Jedna od polaznih ideja ove knjige jeste da naše poteškoće s razumijevanjem slobode djelimično proističu iz miješanja različitih pojmova o slobodi. Autor nudi objašnjenja različitih pojmova slobode, pokazujući po čemu su oni povezani i po čemu se razlikuju.
Svensenova knjiga je odbrana slobode, odbrana od onih koji tvrde da sloboda ne može imati mjesto u našoj naučnoj slici svijeta, i od onih koji su u politici i suviše spremni da je žrtvuju iz obzira prema takozvanim višim ciljevima.
"Filozofiju slobode" je preveo Radoš Kosović, izdavač je Geopoetika, koja je objavila i Svensenove ranije knjige: „Filozofiju dosade“ bestseler preveden na petnaest jezika, „Filozofiju zla“, „Filozofiju mode“, „Filozofiju straha“ i „Filozofiju rada“.
Laš Fr. H. Svensen (1970) je doktorirao 1999. godine sa tezom o Kantu. Docent je na Institutu za filozofiju Univerziteta u Bergenu i urednik Norveškog filozofskog časopisa. Pored pomenutih, objavio je i sljedeće knjige: „Umjetnost“, „Čovjek, moral i geni - Kritika biologizma“, „Šta je filozofija“, „Istinito, dobro i lijepo - uvod u filozofiju“.
Za Art Vijesti Laš Fr. H. Svensen je govorio iz Bergena osvrćući se na teme o kojima raspravlja u „Filozofiji slobode“:
"Vjerujem da je to moja daleko najambicioznija knjiga. Počeo sam u domenu metafizike, diskutujući o tome kako sloboda može biti moguća u svijetu u kome upravljaju prirodni zakoni, pa sam se potom prebacio na razgovor kakva su društva bolja za bića sa kapacitetom za slobodu i konačno sam raspravljao na tomu kako bi trebalo da koristimo našu slobodu. U „Filozofiji slobode“ veći dio je posvećen političkim nego metafizičkim aspektima slobode, iz prostog razloga što imaju veći značaj za naš život.“
- U knjizi „Filozofija slobode“ govorite o pozitivnoj i negativnoj slobodi. Možete li nam reći razlike između ova dva pojma?
Najčešće objašnjenje za ove koncepte je da je negativna sloboda odsustvo ograničenja, odnosno slobode od nečega, dok je pozitivna sloboda, sloboda za nešto. Vjerujem da je ovo donekle obmanjujući način da se to objasni. Bolje je reći da je negativna sloboda o maksimiziranju alternativa, pravljenja većih mogućih prostora za razne vrste samospoznaje, bez donošenja bilo kakvih sudova o tome koja je vrsta samospoznaje vrijednija od bilo koje druge. To je jednostavno najširi mogući okvir za akciju, samo da bude ograničen pravima drugih na jednaku slobodu.
Pozitivna sloboda, s druge strane, tiče se autonomije, samoupravljanja, preuzimanja kontrole nad sopstvenim životom i izbora da se živi jedna vrsta života, a ne neka druga. Takva pozitivna sloboda zahtijeva više od jednostavnog odsustva ograničenja, od prepreka nametnutih od strane drugih posrednika, a pretpostavlja se takođe da su određeni materijali i institucionalne potrebe zadovoljeni. Može se imati negativna sloboda bez pozitivne slobode, ali nikako obrnuto. Svaka razumna teorija slobode će morati da obuhvati obje vrste slobode.
- Siromaštvo predstavlja ograničenje slobode. Pa, je li siromašan čovjek slobodan?
Siromašna osoba može, naravno, biti slobodna u nekim aspektima, ali ne i u drugima. Ona može da glasa ili da da glas u znak protesta protiv vlade i to je svakako izraz njegove slobode. Sa druge strane: ako razumijemo slobodu kao sposobnost izbora da se živi jedna vrsta života, a ne još jedan drugi, siromah će biti ograničen u svojoj slobodi, jer su njemu otvorene manje alternative. Postoje veća ograničenja po pitanju vrste života koju može da izabere da živi.
- Srž slobode je sposobnost biranja. Sloboda se povećava kada broj mogućnosti raste. Da li je uvijek tako?
U većini slučajeva, rekao bih da je tako. Na najosnovnijem nivou, sloboda se ogleda u dostupnosti alternativa, a više alternativa kreira više prostora za izbor. S druge strane, takva kompleksnost može biti izazovna, a u stvari smanjuje našu sposobnost za donošenje optimalnih izbora.
- Platon je u „Državi“ i „Zakonima“ opisao državu u kojoj je malo individualnih sloboda. Jesu li Platonove ideje o slobodi bile ograničene?
Ono što je uradio Platon, je bilo da obezbijedi plan za totalitarne režime, praktično bez individualne slobode. On nastoji da opiše društvo sa takvim nivoom savršenstva da tu nema mjesta za prava ljudska bića, sa svojim slabostima i pogrešivostima. Takav politički perfekcionizam je možda najveća zamisliva prijetnja slobodi.
- Koliko je u hrišćanstvu i islamu prisutna sloboda?
Ne postoji opšti i adekvatan odgovor na to pitanje. To u potpunosti zavisi od toga koliko se religija praktikuje.
- U knjizi navodite kako mnogi vjeruju da je ropstvo uveliko zaboravljen fenomen. A na planeti nikada nije bilo više robova nego danas. Kako objašnjavate tu pojavu?
Mi često pretpostavljamo da smo odmakli mnogo dalje u ukidanju raznih vrsta nehumanih praksi nego što ih zapravo imamo. Kada ljudi razmišljaju o ropstvu, oni obično misle o američkoj trgovini robovima koja je ukinuta u američkom građanskom ratu, ali razne vrste ropstva i dalje postoje i rastu, na primer Indija ima veoma veliki broj robova. Žrtve trgovine ljudima su još jedan primjer da su ljudi podvrgnuti najgnusnijem obliku ljudskog ropstva.
- Trenutno je aktuelno pitanje zaštite ličnih podataka. Gdje je granica privatnosti i zašto je neophodno nadgledanje?
Invazija na našu privatnost je možda jedna od najvećih prijetnji protiv naše slobode danas. Privatnost – prostor koji ne podliježe nadzoru - od ključnog je značaja i za autonomiju i za političku slobodu. Bez takvog prostora, postojaće ozbiljna ograničenja vaših mogućnosti da razvijete svoju sopstvenu ličnost, a takođe će postojati ograničenja vaših mogućnosti u organizovanju političke opozicije itd.
- Zašto će sloboda uvijek biti kontroverzan pojam?
To je zato što ne postoji neutralno objašnjenje slobode. Razne stranke uvode razna značenja tog pojma prema njihovim interesima, a ne postoji neutralan teren na kome se može demonstrirati da je nečije objašnjenje slobode ispravno. Ali, naravno, u mojoj knjizi je ispravan pokušaj da ubijedim ljude u moje objašnjenje.
- Na početku vaše knjige je citat sjajnog američkog pisca Dejvida Fostera Volasa, koji kaže da „istinski važna sloboda obuhvata pažnju i svijest i disciplinu i trud, i sposobnost da se zaista brinemo o drugima i žrtvujemo za njih, iznova i iznova na bezbroj banalnih, sitnih, neprijatnih načina, svakog dana“. Zašto Vam je ovaj stav blizak?
Imamo sklonost da pogrešno shvatamo slobodu, jer miješamo različite vrste slobode. Na primjer, takozvana negativna sloboda - sloboda od uplitanja drugih ljudi - od ključnog je značaja za političku slobodu, ali ne funkcioniše dobro kao ideal za ličnu slobodu. Ako tumačimo ličnu slobodu na takav negativan način, jake obaveze prema drugim ljudima bi izgledale kao prepreka za našu slobodu. Ali, to bi bio ozbiljan nesporazum. Umjesto toga, prava lična sloboda je sloboda da se čovjek obaveže na nešto. Vaša lična sloboda je na kraju krajeva sloboda da ostvarite vrijednosti u vašem životu i morate da napravite izbor koje su vam to vrijednosti najvažnije.
Priča o ocu
"Kada je moj otac obolio od raka, ja sam izabrao da godinu i po dana ostavim filozofiju po strani kako bih se brinuo o njemu dok ne umre. Prema negativnom tumačenju lične slobode, to izgleda kao prepreka mojoj slobodi, pošto je briga o njemu značila da je bilo toliko mnogo stvari koje nijesam mogao da uradim, kao i obično (pisanje knjiga, putovanja na konferencije i slično). Ali, naprotiv, rekao bih da je briga o njemu bila veoma jaka realizacija moje slobode".
"Odlučio sam da se brinem o njemu, jer to je bilo najbitnije za mene. Ako ostvarujete svoju slobodu, morate da shvatite do čega vam je zaista stalo, a osim toga, treba da vam je stalo do onoga do čega zaista treba da vam je stalo, pa ako na kraju budete u mogućnosti da izaberete od čega ćete da odustanete, i izaberete ono šta ćete da prihvatite da vam bude vodič za buduće akcije to predstavlja svu tu slobodu kojoj se možete nadati u ovom životu".
Bez alternative
„Da bi se postigla autonomija, neophodno je da je građanima otvoren znatan broj alternativa i načina življenja, a liberarna demokratija je oblik vladavine koji u najvećoj mjeri podržava pluralizam. Liberalna demokratija ne pati od iluzije da će ikada biti moguće ostvariti raj na zemlji. Ona pretpostavlja da će svako društvo sadržati individue i grupe sa suprotstavljenim vrijednostima i interesima, koje se trude da društvo definišu i kontrolišu u skladu s tim vrijednostima i interesima i pokušava da iznese skup pravila u čijim se okvirima te suprotnosti mirno mogu ispoljiti. Najvažnije od svega, ona određuje nepovredivu slobodu svim građanima. Svakako da postoje i druga državna uređenja i ideologije s odgovarajućim konceptima slobode, ali u poređenju s liberalnom demokratijom djeluju neubjedljivo i nimalo aktuelno. Neko će ovdje posumnjati da zauzimam sličnu poziciju onoj koju zauzima Frensis Fukujama u eseju o kraju istorije.
Smatram, da Fukujama izražava pretjerano optimistično shvatanje istorije poslije pada komunizma. Fukujama je ipak u pravu kada kaže da se liberalna demokratija širila zapanjujućom brzinom. Strogo uzev, 1892. godine nije bilo nijedne liberalne demokratije, pošto su tek sljedeće godine na Novom Zelandu žene po prvi put stekle pravo glasa. Sudeći po godišnjem indeksu organizacije Fridom haus, Sloboda u svijetu, 1950. godine bilo je 22 liberalne demokratije, a 2012, uprkos padu u poređenju sa 2005. godinom, 87 liberalnih demokratija koje obuhvataju 45 procenata ukupnog stanovništva cijele planete. Iako je razvoj tekao brzo, nipošto se ne može reći da liberalna demokratija ima hegemoniju u svijetu, ali se nesumnjivo može reći da ima filozofsku hegemoniju. Danas zapravo nema filozofski prihvatljive alternative liberalnoj demokratiji“.(Iz knjige «Filozofija slobode» Laša Fr. H. Svensena, Geopoetika, 2013, str 107 i 110)
Galerija
Bonus video:
