Jedna od tema koja posljednjih nedjelja intrigira Njemačku, ali i svjetsku javnost, je priča o pronalasku više od hiljadu umjetnina u jednom stanu u Minhenu, koje je godinama sakupljao i čuvao Kornelijus Gurlit. Sada je taj pustinjak, koji nikada nije radio, koji televiziju nije gledao od 1963, i koji se nikada nije zaljubio, napokon progovorio za medije.
Početkom 2012. godine njemački su carinici u stanu Kornelijusa Gurlita pronašli oko 1.400 vrijednih slika, ali su informaciju sve do prije dvije nedjelje držali u tajnosti. Kornelijus je sin poznatog trgovca umjetničkim djelima Hildebranda Gurlita, koji je umro 1956. godine.
Inspektori, koji rade na slučaju, zaplijenili su njegove umjetnine i protiv njega navodno vode istragu zbog utaje poreza, ali sad se polemika vodi i oko toga jesu li neke od umjetnina ukradene jevrejskim porodicama u Drugom svjetskom ratu. Kornelijus Gurlit tvrdi da sve umjetnine pripadaju njemu, te da ih je njegov otac kupovao u njemačkim galerijama i čuvao kako ih nacisti ne bi spalili ili uništili.
Od otkrića vijesti o pronalasku njegove umjetničke zbirke, u kojoj se nalaze djela Marka Šagala, Maksa Bekmana, Pabla Pikasa i Anrija Matisa, ovog čovjeka opsijedaju novinari, pa je u posljednja dvije nedjelje samo dva puta izašao iz stana. Ipak, njemački Špigl se dokopao ekskluzivnog intervjua s čovjekom koji je pravi pustinjak.
Kornelijus Gurlit (81) je zadnji put gledao televiziju 1963. godine, a kada putuje mjesec dana unaprijed poštom rezerviše hotelsku sobu. Koristi pisaću mašinu i pisma potpisuje naliv-perom. Začuđen je što postoje telefoni koji prikazuju broj onog koji poziva. Zna da postoji Internet, ali nikad ga nije koristio. Cijeli svoj život proveo je sa slikama - nema socijalnih kontakata, a sve što zna otkrio je iz knjiga. Nikada nije bio zaljubljen, a kada ide kod ljekara, na kartice zapisuje rečenice koje će saopštiti kako bi ostavio bolji utisak. Nikada u životu nije radio, ali tvrdi i da nije uzeo ni centa od njemačke države. Oduvijek je bio nasljednik i oduvijek je neko drugi donosio odluke u njegovom životu: prvo je živio s roditeljima, pa s majkom, pa sa sestrom, ali ona je preminula prije dvije godine i od tada je sam. Sada ne shvata šta se dešava i pada u očaj.
“Sve su pogrešno shvatili... Nisam imao ništa s nabavkom slika, samo sam ih čuvao. Sad su te slike u nekom podrumu, a ja sam sam. Zašto mi ih nisu ostavili, a uzeli one koje su htjeli da provjere? Tako mi ne bi bilo prazno”, požalio se Gurlit.
Pažnju institucija, tj. carine, Gurlit je privukao jer je 2010. godine u vozu iz Švajcarske uhvaćen sa devet hiljada neprijavljenih eura. Objasnio je da je u Švajcarskoj prodao jednu sliku prije dvadeset godina i stavio novac na račun, ali Njemci su odlučili da istraže njegove prihode. Sad mu prijeti optužnica, a Gurlit treba da pronađe advokata, što mu predstavlja veliki problem. “Nikada nisam trebao advokata”, žali se 81-godišnjak.
Kuća Gurlita u Salzburgu, Foto: Rojters
Kaže, samo želi da mu vrate slike da s njima provede ostatak života, a kada umre, neka ih odnesu. “Kada umrem, neka s njima rade šta hoće”, kaže Gurlit, koji samo želi slike nazad kako bi, kako je izjavio, osjetio “malo mira i tišine”.
Galerija
Bonus video:
