Pariz je postao Ekovo otvoreno djelo, ali u likovnoj umjetnosti. Kud god se čovjek okrene vidi izložbe. Ali postoji jedna bez koje je nemoguće zamisliti jesen u Parizu, a to je Međunarodni sajam moderne umjetnosti ili FIAC - Fijak – (Foire internationale d’art contemporain) koji se održava u Gran Paleu (Velikom Dvorcu) krajem oktobra i koji ove godine slavi četiri decenije svog postojanja. On okuplja kolekcionare iz cijelog svijeta. Tu izlažu 184 galerije iz 25 zemalja: 33 američke, 22 njemačke, 55 francuskih, 13 italijanskih, 12 engleskih, 11 belgijskih. Ali i iz Meksika, Brazila, Kine, Kanade, Irske, Češke. 129 galerija su u parteru, one najpoznatije, a ostale, mlađe i manje poznate, na spratu – takozvanom Drugom Fijaku. Kao i svake godine, na tom sajmu se mogu vidjeti najatraktivnije i najluđe kreacije. Ne mogu da zamislim Pariz bez te svetkovine. Ove godine je privukla 75 hiljada posjetilaca za četiri dana (35 eura ulaz), a samo prvog dana 17 hiljada.
Fiak je odličan test da se izmjeri, ne samo kulturna privlačnost glavnog grada Francuske, već i ambicija predstavnika Fijaka da on postane najznačajnija smotra ove vrste na svijetu. I nalazi se na dobrom putu.
Fiak je takođe prilika da se slavi savremena umjetnost. “Što se kultura više troši, to je veća potreba za njom”, kaže Fransoa Benamo, specijalista za ekonomiju kulture. Kako je ta manifestacija postala najznačajnija nacionalna likovna predstava, ona se posmatra pod lupom i sud o njoj se kreće od pohvala do kritika.
Velika raznolikost Fiaka je vrlo interesantna. Čovjek izlazi sa te likovne svetkovine pun utisaka i beskrajno bogat i srećan. Uvijek ima izuzetnih ideja koje nas oduševe i svaki put dolazimo do zaključka da je umjetnik neiscrpan izvor novoga. Što ga čini jedinstvenim i privlačnim.
Kula 13
Moćnici tržišta umjetnosti došli su u Pariz da pokažu svoja remek-djela i svoja slavna imena. Tu se nalazi veliko bogatstvo prvorazrednih djela. U parteru su najslavnije i najpoznatije galerije iz Pariza, Njujorka, Berlina, Ciriha, Beča... Tu su izloženi Aniš Kapur ili Kinez Ai Vejvej sa njegovim gigantskim Željeznim drvetom (628x710x710cm) koje zauzima centralno mjesto palate. Sindi Šerman pokazuje debelu zadnjicu – “to je za narod da se zabavi”, reče jedan kritičar. Rijetki su štandovi samo sa jednim umjetnikom. Trgovci više vole da ih je više, za svaki slučaj.
Na spratu se nalaze manje poznate galerije, ali djela su hrabrija i stimulativnija. Nevjerovatan je broj skulptura najrazličitijih oblika, dimenzija i materijala, ima i fotokolaža i asamblaža. Dimenzije djela se kreću se od minijaturnih do džinovskih. Ta djela su često masivna, obojana, sjajna, upadljiva. Pojavile su se u velikom broju i skulpture sa grupom likova. Poput savremenih ljudi koji pričaju svoju priču.
Na jednom štandu pokazane dvije male skulpture: Obame i Putina, one su bliske modelima i realističke, jedan je - crn, visok i tanak, drugi - plav, niži, zdepast, snažan i velike glave.
Ono što ljudi danas zovu savremena umjetnost – uglavnom su instalacije. Savremena umjetnost sve više postaje prava predstava. Performansi su često psihodrame koje predstavljaju savremeni život. Prisustvujemo dramskoj napetosti koja se odvija pred vama.
Iako su kritičari najavljivali kraj slikarstva, danas je ono i kreativnije i bogatije nego ikad, po mišljenju stručnjaka. Ako se pogleda galerija Loranse Enol u Parizu otkrićemo da uticaji starih majstora nijesu nestali. Slikari kao što su Gerhard Rihter ili Neo Rauč su intrigantni kao i Njujorčanin H. Kreg Hana.
Franćesko Vezoli: "Poklon umjetnici"
Iako nema nijednog umjetnika sa prostora bivše nam zemlje koji žive u Francuskoj, Crna Gora je bila prisutna ove godine u tom moru likovnog izbora preko imena Marine Abramović sa dva eksponata. Jedna je fotografija na kojoj Marina, okrenuta leđima gledaocu, drži jagnje visoko iznad glave i gleda u veliki šumoviti i brdoviti pejzaž pred sobom, sa nazivom - Marina sa bijelim jagnjetom. Na drugom eksponatu njen uokviren portret je okačen na mjesto gdje se nalazi glava na slici tapiserije (goblena -265 X 250) iz 17. vijeka koja predstavlja neku kraljicu ili aristokratkinju. To je djelo Franćeska Vezolija Poklon umjetnici.
Dišanovu nagradu je dobila Francuskinja Šahrijar Našat. Ta umjetnica je pokazala dva čovjeka u sukobu gdje istražuje temu interakcije i napetosti među individuama i odnos čovjeka prema kulturi. Dva lica igraju scenu komedije, ali gdje se nazire i drama. Psihološka drama se pokazuje preko pogleda i pokreta dva učesnika koji jasno trpe zbog teškoće komunikacije.
Fijak nije samo izložba to je prije svega i tržište. Francuska je na četvrtom mjestu što se tiče prodaje savremene umjetnosti - iza Amerike, Kine i Engleske. Centar se polako pomiče prema zemljama koje sve više ekonomski izranjaju kao što su Kina ili Indija. Ovaj sajam daje mogućnost da se ocijeni potreba međunarodnih galerija i kolekcionara za Parizom. Savremena umjetnost se odlično drži. Već je štampa najavila porast prodaje za 15% za godinu dana.
Mnogi novopečeni bogataši ulažu u umjetnost kao simbol ličnog bogatstva. Kupuju da popune vile: i što je djelo krupnije, tim se bogatstvo više vidi.
Kad se Fijak zatvorio organizatori su izjavili da su veoma zadovoljni uspjehom kao i mnogi galeristi koji su prodali značajna djela po zadovoljavajućim cijenama. Galerista Kazamonti je izjavio da je „ovaj Fijak bio izuzetan kako po nivou kvaliteta djela tako i po brojnim inostranim klijentima.“ Najskuplje slika je prodata za 48 miliona eura.
Prodato je i Željezno drvo. Dibifeova statua Parada dobrodošlice koja je bila izložena pred palatom, prodata je za četiri i po miliona evra. Statua Kineza Ju Mimžuna Tao Laughter, 880.000 dolara. Prodat je i crveni slupani ferarari Crashed car Bertrana Lavijea. Jedna Baskijatova skulptura je prodata za pet miliona evra.
Bez obzira na veliki prostor u Gran Paleu nije bilo dovoljno mjesta za sve izlagače, te su izvjesna djela, osobito skulpture, postavljena po parkovima ili trgovima Pariza. To nazivaju Fijak van zidova. Na mostu Leopold Sedar Sengor postavljeno je 193 zastava kao da je to novo Društvo Ujedinjenih Nacija. Neke drvene kućare su postavili na visokim pariskim zdanjima. Sve je bilo u znaku umjetnosti!
U najkraćem, ovogodišnji Fijak je postigao i više nego što se očekivalo. Porast prodaje je veliki podstrek za kolekcionare i umjetnike i to samo može dati više povjerenja i elana za iduću godinu.
Kula 13 – konkurent Fijaku
Pariz je mjesto gdje se dešavaju neviđene stvari. To se i sad dogodilo. Trebalo je da se sruši jedna devetospratnica visoka 50 metara u trinaestom kvartu. Prije rušenja nju je naselilo 105 umjetnika uličnog slikarstva sa (18 različitih nacija) koji dijele 33 apartmana i svaki umjetnik ima bar jednu sobu za slikanje.
I ta kula je tako fantastično i potpuno islikana sa najraznovrsnijim temama i sredstvima da je skrenula takvu pažnju javnosti da su se ovih dana pravili kilometarski redovi da bi je posjetili. Ljudi su čekali i više od osam sati. Kula je trebalo da se ruši, ali čitam u štampi da se pravi peticija da se nastavi sa posjetom. O tome će se napraviti film i objaviti knjiga. Pored ovih izložbi do juče je privlačila pažnju i publiku hiperrealistička izložba Rona Mueka u Kartijevoj Fondaciji, a datum zatvaranja je odlagan već dva puta. Tu i Frida Kalo sa njenim Dijegom u muzeju Oranžeri, a Žorž Brak u Gran Paleu, Art Deco u Palati Šajo...
Ali i Kulturno nasljeđe, istorija u pokretu, izložba fotografija koje su okačene na metalnoj ogradi centralnog parka Luksemburg u Parizu, Put u staru Rusiju u Zadkinovom muzeju...
Bonus video:
