U arhivama Kongresne biblioteke u Vašingtonu 2016. godine pronađena je do sada nepoznata knjiga Volta Vitmana, „The Life and Adventures of Jack Engle” (“Život i pustolovine Džeka Engla”). Smatra se da je ovo djelo bilo izgubljeno 1854. godine. I našim čitaocima od skora je dostupan roman slavnog američkog poete u prevodu Ivane Đurić Paunović i Zorana Paunovića i u izdanju Geopoetike.
U toku 1852.godine mladi Volt Vitman (1819-1892) izdržavao se radeći prozaične poslove izvođenja radova na bruklinskim građevinama, a istovremeno je zdušno radio i na svoja dva rukopisa. Jedan je docnije postao najpoznatija pjesnička zbirka slobodnog stiha u američkoj istoriji, knjiga koju je zavolio cio svijet - “Vlati trave”. Drugi od ta dva rukopisa, roman, tada je objavljivan pod pseudonimom, u nastavcima u književnom časopisu New York Sunday Dispatch, od 14. marta do 18. aprila 1852. Ova kratka, vragolasta priča na temu djece bez roditelja, pohlepe i avanture u gradu Njujorku “Život i pustolovine Džeka Engla” tada se pojavila u tišini. Pojavila se i potom je nestala. Niko je nije vidio punih 165 godina, sve do 2016, kada je književni stručnjak sa Univerziteta Hjuston Zakari Terpin, prateći novinske tragove u arhivama Kongresne biblioteke, pronašao jedine sačuvane primjerke romana u nastavcima, koji je generacijama čekao da bude otkriven. Terpin je potom svoju avanturu pretočio u uzbudljivu, obimnu studiju koja kao specijalan, podroban i koristan Uvod prethodi Geopoetikinom izdanju samog romana.
Poslije prvog koraka Univerziteta Ajova i drugih institucija, pojedinaca, kao i američkog izdavača, i Geopoetika se, kako ističe Vladislav Bajac, direktor ove izdavačke kuće, uključila u divan i bitan posao predstavljanja važnog književnog otkrića.
Zakari Terpin je, inače, godine 2015. uzbudio međunarodnu javnost otkrićem odavno izgubljenog Vitmanovog novinarskog ostvarenja pod naslovom “Muško zdravlje i vježbanje” (1858), koje je odmah bilo proglašeno najznačajnijim otkrićem Vitmanovog rada za više generacija. No, prosto je nevjerovatno da je Terpin prevazišao sebe pronašavši potom, godinu dana kasnije još važnije djelo - ovoga puta roman “Život i pustolovine Džeka Engla” - jedino koje pripada tzv. lijepoj umjetnosti, a za koje znamo da je napisano u vrijeme kad je Vitman započeo rad na “Vlatima trave”.
“Život i pustolovine Džeka Engla” Volta Vitmana dovodi u pitanje prethodno ustanovljene ideje o prelasku ovog Amerikanca iz proze u poeziju i sigurno je da će promijeniti sve što smo do sada znali o počecima Vitmanove karijere.
Priča je smještena u Njujork i objavljivana u djelovima tokom 1852, u vrijeme kada je Vitman počeo da radi na svojoj najznačajnijoj poemi „Vlati trave”, objavljenoj tri godine kasnije. „Život i pustolovine Džeka Engla” su klasična priča „od trnja do zvijezda” o iskvarenom advokatu, gospodinu Kavertu, koji pokušava da svoju štićenicu Martu liši njenog nasljedstva. Džek, koji radi za Kaverta, priskače Marti u pomoć i usput otkriva da su im sudbine isprepletene, jer oboje su siročad. U pravom dikensovskom stilu, Vitman kao da poravnjava stare račune: i njegov otac je bio žrtva prevare nekog njujorškog advokata.
Terpin je pronašao ovaj roman od 36.000 riječi dok je prelistavao obiman Integrisani katalog Vitmanovih književnih rukopisa, sačinjen od njegovih nacrta, skica, bilježaka, svezaka, žvrljotina... Među bilješkama je primijetio niz imena raznih likova: Kavert, Džek Engl, Viglsvort i Smajt. Temeljan detektviski rad ga je doveo do jedne male bilješke iz 1852. iz „New York Daily Time” (sada „New York Times”) u kojem se najavljuje autobiografija Džeka Engla u nastavcima. Iako je objavljena anonimno, knjiga se podudara sa detaljnim zapletom iz pjesnikove bilježnice za projekat koji su naučnici smatrali da ga je kasnije odbacio.
Otkriće Vitmanovog romana “Život i pustolovine Džeka Engla” koga kritika opisuje kao „zabavnu, razdraganu, kreativnu, uvrnutu, bizarnu knjižicu”, je značajno i iz drugih razloga. Opseg Vitmanove prozne građe do tog vremena nije bio mnogo poznat. Ova knjiga otkriva da se borio sa željom da pronađe pravu formu preko koje će da izrazi svoje ideje.
“Vitman koga vidimo u „Džeku Englu” još uvijek nije samouvjeren, posvećen pjesnik za koga danas mislimo da je oduvijek bio. Upravo u to vrijeme on je eksperimentisao, oprobavao se u različitim žanrovima i modelima pisanja, tragajući za onim koji je dovoljno prostran za njegovu izražajnost”, tvrdi Zakari Terpin.
Roman otkriva Vitmanovu borbu sa formom i daje precizan trenutak njegovog prelaska u poeziju. U 19. poglavlju naracija se naglo prekida dok Džek šeta grobljem i zapleti sahranjenih stapaju se u beskrajne priče o izgubljenim životima. Dok razmišlja o tim zapletima, Džek osjeća kako mu trava prekriva lice.
Volt Vitman (1819-1892), rođen na Long Ajlendu, odrastao u Bruklinu, gdje će provesti najveći dio života. U jedanaestoj godini napustio je formalno školovanje, i potom promijenio veći broj zanimanja: radio je, pored ostalog, i kao štampar i putujući učitelj, ali se najduže zadržao u novinarstvu, kao saradnik i urednik velikog broja časopisa i dnevnih listova. Iskustvo putovanja po graničnim oblastima Sjedinjenih Država, udruženo s Vitmanovom sklonošću prema književnosti transcendentalizma, dovelo je do nastanka prvog izdanja zbirke “Vlati trave”, sačinjenog od dvanaest pjesama. U prvi mah gotovo neprimijećeno, ovo djelo će u svakom od devet izdanja, koliko ih je izašlo za piščeva života, biti proširivano novim pjesmama i sve snažnije potvrđivati svoj nesamjerljivo veliki značaj u nastajanju moderne američke književnosti. Tokom Građanskog rata služio je kao dobrovoljac u vojnim bolnicama i radio kao dopisnik Njujork tajmsa; svoj duboki emotivni doživljaj tih dana izrazio je u proznim Uspomenama iz rata, ali i u čuvenoj elegiji “Posljednji put kad cvjetao je jorgovan u dvorištu”, napisanoj povodom smrti Abrahama Linkolna. Nakon moždanog udara koji je pretrpeo 1873. godine, posljednji period života proveo je u Kemdenu, država Nju Džersi, uglavnom posvećen stvaranju takozvanog “samrtničkog” izdanja “Vlati trave”, u koje je uvrstio i oproštajnu pjesmu pod naslovom “Zbogom, mašto moja”.
Galerija
Bonus video:
