Čovjek je zavladao planetom uz pomoć svoje dvije sposobnosti - inteligencije i ljubavi. Sasvim je sigurno da mi ne bismo opstali ako bismo isključili jednu od njih. Ove sposobnosti moraju ići zajedno, u suprotnom, postajemo nehumani.
Praljudi su živjeli u čoporu, tj. grupnim brakovima kada su seksualne aktivnosti upražnjavali sa prvim dostupnim partnerom. Kako se dalje razvijao, prvobitni čovjek je shvatio da ima veće šanse da preživi u paru. Tako su nastale prvobitne zajednice muškarca i žene čime se osigurao stalni seksualni partner. Zajedništvo je dovelo do emotivnog vezivanja, jer su ti prvobitni muškarci i žene dobijali vlastitu djecu. Svaki muškarac je htio da bude siguran da je dijete koje žena nosi njegovo, jer nije htio da hrani tuđe dijete.
Jasno je da je ženska seksualnost još na početku ljudske egzistencije počela da biva isključivo reproduktivna. U daljoj evoluciji ljudi su počeli obrađivati zemlju, a time je i borba za posjed i dominaciju mogla da počne (doba feudalizma). Stvarna ljubav, bezuslovna i nesebična, pojavila se kasno u ljudskoj evoluciji.
Ona je bila zabranjena, skrivena, jer su porodice, uglavnom, birale životne partnere za svoje članove. Živjelo se za djecu. Partnerski odnos se zasnivao na dužnosti i nužnosti.
Krilaticu: ”Ljubav su izmislili bogati da bi sirotinja imala čime da se bavi”, je skovala aristokratija koja je uživala sve privilegije klasne podjele i ugovorenih brakova.
Druga polovina dvadesetog vijeka, koju karekteriše industrijska moć, kapitalizam, obrazovanje i borba za ravnopravnost polova, uslovljava pojavu ubrzane individuacije i moći pojedinca.
Kvalitet života je počeo da raste, ljudi su mogli da se opuste. To je prekretnica za nastanak slobodne i romantične ljubavi, onakve kakvu poznajemo danas, kada postaje potreba, a ne nužnost. Brakovi se sklapaju iz ljubavi, a ne iz interesa ili tradicije.
Ljubav danas
Krajem dvadesetog vijeka su počeli da se raspadaju brakovi “sklopljeni iz ljubavi”. Vidjelo se da tu nešto nije u redu. Ali se nije znalo šta. Nastavilo se dalje i sasvim po difoltu ljudi su ulazili u nove brakove i stvarali miješane porodice, jer su dovodili djecu iz svojih prvih brakova.
To je napravilo dodatni haos. Počela se javljati potreba za bračnim i predbračnim savjetovanjem. Shvatilo se da nije dovoljno da se uđe u brak samo na osnovu međusobne erotske privlačnosti, već da su za bračnu zajednicu potrebni neki drugi kvaliteti, a posebno psihološka zrelost.
Danas je sasvim uobičajeno da mladi imaju više partnera prije nego što pronađu nekog s kim će poželjeti da stupe u brak.
Mi prolazimo kroz nešto što je zapad prošao prije 20 ili 30 godina. Dakle, vidjeli smo da je brak bio bitan za postojanje i održavanje društvenih zajednica i čitavog čovječanstva, jer je pojedinačna moć bila slaba.
I dalje se svi slažemo da je porodica osnovna ćelija društva. Sada ne toliko što društvo ne može bez porodica, već zbog toga što pojedinci ne mogu bez emotivnih veza. Neko bi možda ipak zaključio da ovaj brod tone, jer se ljudi masovno razvode, da se treba vratiti tradicionalnim podjelama uloga. Međutim, moje mišljenje je da se nalazimo u toku smjene stare paradigme muško-ženskih odnosa.
Sve više i više ljudi povećava nivo svjesnosti, time duh čovječanstva stalno napreduje i vodi nas u nove i izazovnije egzistencije. Istorija je puna takvih primjera. Ovaj brod prolazi kroz oluju, ali sam sasvim sigurna da će pronaći svoju sigurnu luku.
Pitanja za našu saradnicu možete slati na e-mail: ljubavni.odnosi@gmail.com
Galerija
Bonus video:
