Na sceni u Starom Baru preksinoć je premijerno izvedena ovogodišnja pozorišna produkcija Barskog ljetopisa, predstava „O miševima i ljudima“ u režiji Dina Mustafića, koprodukcija Ljetopisa i Gradskog pozorišta Podgorica.
Ugledni bosansko-hercegovački reditelj opravdao je reputaciju i komplimente koji ga prate svojim viđenjem čuvenog kratkog romana američkog nobelovca Džona Stajnbeka. Ovom teatarskom “luzerskom bluzu” svojim rediteljskim postupkom dao je višeslojnost i mogućnost širokog tumačenja, kako u kontekstu vremena kada se radnja dešava - doba američke Velike depresije, tridesete godine prošlog vijeka - tako i u svjetlu aktuelnog momenta (ne samo) u SAD, kada je riječ o vječitoj potrazi za snom.
Predstava je klasičan slowburner, lagano uvodi publiku u karaktere likova, plete dramu postepeno, sve do praska iluzije u finalnoj sceni. Mustafić je imao neskrivene simpatije za pauperizovane “junake” djela, to američko “zemaljsko roblje i sužnje koje mori glad”, nadničare koji teškim fizičkim radom zarađuju koru hljeba na farmama i sanjaju otvorenih očiju bolji život i svoje parče zemlje pod nebom.
Relativno statičan literarni predložak, uz dobru dramaturšku intervenciju Stele Mišković, “razbio” je mizanscenom - glumački ansambl osvojio je svaki djelić ambijentalne starobarske scene, te songovima koji su tekstom i muzikom bili “ogrtač” komada.
Kako je “Vijestima” kazao nakon poklona publici, Mustafić je u samom tekstu vrlo malo štrihovao, izmijenivši bitnije samo ženski lik. Glumci su za svoj trud bili nagrađeni višeminutnim aplauzom publike na premijeri, ponajviše Miloš Pejović za rolu Lenija, a za očekivati je da u narednim izvođenjima budu još bolji i opušteniji.
“Sve tematske linije djela - od socijalne pravde, prijateljstva, borbe za slobodu - željeli smo sačuvamo u našoj inscenaciji, da sačuvamo apoteozu prijateljstvu, čovjekoljublju, nježnosti, brizi koju Džorđž i Leni, glavni junaci, iskazuju jedan drugome. Sa druge strane, bila nam je vrlo bitna socijalna komponenta, jer svi likovi na neki način prave atmosferu nedorečenog, neiskazanog sna da negdje postoji taj neki drugačiji, bolji svijet, mnogo pravedniji od onog koji žive. Ta egzistencijalna tjeskoba, ta muka, depresija, samoća i tišina koja ih ophrvava i lomi im kičmu su nam bili bitni kao emotivna i idejna čvorišta predstave”, rekao je, pored ostalog, Mustafić novinarima nakon premijere.
Dramaturg Stela Mišković je rekla da Stajnbekov tekst sam po sebi nosi određenu dozu savremenosti “i više je pitanje našeg čitanja, nego dramaturških intervencija”.
“Ono što jeste bilo potrebno uraditi u odnosu na Stajnbeka je izmještanje jedinog ženskog lika iz mizoginijie, dali smo joj ime i snove na koje ima pravo. Cilj nam je bio, u svakom smislu, da nijedan lik ne bude samo puka funkcija već zaokružen od početka do kraja”, kazala je Mišković.
U romanu i na sceni, Leni je fizički izuzetno snažan muškarac sa smetnjama u razvoju, u čijoj je interepretaciji Pejović akcentovao stranu skoro dječije nevinosti.
“Pošli smo od tačke da on ima svijest djetata u tijelu jakog muškarca bez kontrole postupaka. Kod Lenija je sve jasno i izrečeno, ono što je bilo teže naći je taj njegov entuzijazam koji sam našao u tom prihvatanju svih”, naveo je Pejović.
Mišo Obradović igrao je rolu Lenijevog prijatelja-staratelja Džordža, a pored njih, u komadu igraju još i Branko i Pavle Ilić, Dejan Đonović, Marija Đurić, Božidar Zuber i Vule Marković. Scenografiju je uradila Smiljka Šeparović Radonjić, kostimografiju Lina Leković, a muziku je komponovala Tamara Obrovac. Sinoć je odigrana prva repriza, nova je večeras u Starom gradu od 21.30 časova, a naredna 6. avgusta.
Bonus video:
