Posljednje obraćanje NVO Omnibus prepuno je konfuznog i neargumentovanog lupetanja koje nas ne dovodi do istine. Da, zbog cijenjene javnosti, pojednostavimo stvari: zašto je NVO Omnibus, koju osnivaju organizatori festivala sa ciljem podizanja organizacionog nivoa festivala (djeluje od 2008.), ugašena početkom 2012-te? Odgovor na ovo pitanje vješto je preskočen u posljednjoj, teško iskrivljenoj interpretaciji „reosnovane“ (?!!) NVO Omnibus. Pokušaj da se iza leđa direktora organizacije aplicira na konkurs, tako što ćete ga tri mjeseca nakon podnošenja prijave upoznati sa projektom (budžetom), grubo je kršenje elemenatarnih odnosa u organizaciji. Pritom, ne želite vratiti pečat osobi koja je ovlašćena da predstavlja organizaciju.
Jedino rješenje u toj situaciji bilo je da se organizacija čiji je pečat zloupotrijebljen, a koja ionako nije uspijevala da ispuni cilj zbog kojeg je osnovana, ugasi. Skupština NVO Omnibus održala se 20. januara, 2012. godine i četvoro od pet osnivača je odlučilo da je najbolje da NVO Omnibus prestane sa radom, što je i potvrđeno odlukom MUP-a od 2. februara, 2012. godine. Važeći Zakon o NVO dozvoljava da možete preuzeti naziv neke ugašene NVO, ali ne nikako rezultate njenog rada, logo i drugu svojinu. Upravo to sada pokušava NVO Omnibus, osnovana početkom 2012, da baštini tradiciju iz 2006, koja joj svakako ne pripada.
Da podsjetimo, zahvaljujući renomeu NVO Zabjelo Republika, Smotra kratke video forme je prvi put organizovana 2006. godine. Neutemeljeno i bezuspješno „reosnivači“ pokušavaju da festival sa jasnim kontinuitetom, kroz krivotvorenje originalnog naziva, prikažu kao dvije različite manifestacije, naglašavajući autorska prava za tri slova skraćenice i statuu otužne poliesterske ptice sklopljenih krila. Naravno, ne navode ko je svih godina glavni organizator festivala, ko predstavlja festival u inostranstvu... Iskreno, žalosno je kada se u organizacijama koje pokušavaju sačuvati rijetke subkulturne forme izražavanje, bez prostorija i često bez budžeta, pojave kreativci kojima je cilj okoristiti se prije svega, a tragično je što Ministarstvo kulture, kako su napisali „RCG“ (?!) ne prati kontinuitet kulturnih manifestacija i sufinansira projekte organizacija koje se lažno predstavljaju.
Pravilo je da se, kada nema argumenata, debata pokušava odvući na polje ličnih odnosa, u ovom slučaju mjerenja nivoa kreativnosti. Idealno je kada se niskost tog tipa potvrdi priloženim, diletantsko odrađenim vizuelnim identitetom najavljenog događaja.
Još jedno. Da je VII Smotra kratke video forme – festival alternativnog filma/videa (skraćeno: AVIFest) 2012. godine bila, kako tvrde, „lokalnog“ karaktera - najbolje pokazuje kvalitet prikazanih programa, gosti festivala i članovi žirija iz Srbije, Slovenije, Brazila i Kanade. Ako npr. gostovanje i prezentacija direktora Instituta za eksperimentalni film iz Montreala, odražava „izrazito lokalni karakter“, onda je jasno sa kolikom dozom iskrenosti je „reosnovana“ NVO spremna da debatuje. Takođe, na festivalu je prošle godine prikazan spektakularni nijemi film iz 1925. koji govori o Crnoj Gori s početka XX vijeka, a koji nikada kod nas nije emitovan iz ideoloških razloga. Festival je 2012. bio daleko najbolji i po posjeti i po broju gostiju jer je počinuo od stalnog, neutmeljenog oponiranja i bavljenja organizacijom festivala isključivo kroz prizmu lične koristi. Ovogodišnje (VIII) izdanje festivala donijelo je skromnije programe zbog vrlo malih sredstava koja su bila na raspolaganju, ali je najbitnije da su autori i publika prepoznali iskreni entuzijazam organizatora i to nagradili vrijednim radovima i brojnim prisustvom. I pored toga što učesnicima nismo nudili nikakve novčane nagrade (!), niti smo bili prinuđeni da uvrstimo u zvaničnu selekciju festivala sve filmove koji ispunjavaju samo tehničke uslove (!), festival je porastao za još jednu godinu.
Zoran Bojović (NVO Zabjelo Republika)
Bonus video:
