Svojim debijem "Hunger" iz 2008. Stiv Mekvin je odmah pokazao da je neko čiji rad treba pomno pratiti. Tri godine kasnije filmom "Shame" je utvrdio svoju reputaciju hrabrog reditelja, nepokolebljivog u ostvarenju svojih vizija.
Sada se sa filmom "12 Years a Slave" prikazanim nedavno na internacionalnom filmskom festivalu u Torontu ponovo vratio u centar pažnje ponudivši djelo koje kritičari opisuju kao "ultimativni film o ropstvu na američkom jugu".
Film, baziran na istinitoj priči, prikazuje Solomona Nortapa (Čivetel Edžijofor), Njujorčanina koji je rođen kao slobodan čovjek, ali je kidnapovan 1841. i prodat beskrupuloznim vlasnicima koje igraju Pol Đamati, Benedikt Kamberbeč i Majkl Fasbender.
Prenosimo razgovor Stiva Mekvina sa magazinom "Indie Wire".
Kako si saznao za Solomona Nortapa?
Želio sam da ispričam priču o ropstvu. Želio sam da natjeram publiku da saosjeća sa glavnim protagonistom, da postane on.
Radio sam sa Džonom Ridlijem na scenariju o slobodnom čovjeku koji biva kidnapovan i prodat u ropstvo i išlo je dobro, ali je trajalo dugo. Moja supruga, koja je istoričarka, me je posavjetovala da istražim arhivu i potražim istinite priče o ropstvu. Ona je pronašla knjigu pod nazivom "12 Years a Slave". Drhteći sam je čitao, svaka strana je bila otkrovenje. Koliko često se dešava da imaš ideju i vidiš je u pisanoj formi u svojim rukama? Živim u Amsterdamu gdje je Ana Frank svjetsko bogatstvo. Pomislio sam "O bože, ovo je Ana Frank, ali sto godina kasnije. Zašto ja ne znam za ovu knjigu?". Ali sam kasnije saznao da malo ko zna za tu knjigu, zapravo ljudi nisu ni znali da postoji. Niko. Od tog trena moja strast postala je ideja da tu knjigu pretočim u film.
Stiv Mekvin
I ranije su se filmovi bavili ropstvom u Americi, ali nikada ovako nepokolebljivo. Da li je bio potreban Britanac iza kamere, neko sa spoljašnjom perspektivom, kako bi se napravio ovakav film?
Mislim da je kompleksnije od toga. Moji roditelji su iz Grenade, mjesta gdje je rođena majka Malkolm Eksa. Moja majka je rođena na Trinidadu gdje je nastala fraza "Black Power". Hari Belafonte je sa Jamajke. A većina mojih rođaka živi u SAD-u, tako da je kompleksnije od toga. Nije da sam ja Britanac, ja sam dio te dijaspore.
Ima nekih teških scena u filmu, kao da si namjerno razvlačio neke momente kako bi ih publika dobro vidjela i upamtila?
Apsolutno. Ja sam režiser i uvijek moram da razmišljam o tome gdje je tačka pucanja. A ponekad treba ići iza te tačke da bi uhvatio nešto. Koliko dugo je dovoljno? To su one scene koje vidite, odete kući i onda shvatite o čemu se radi. U knjizi recimo Solomon visi vezan za noge cijeli dan. Zato sam želio da publika na neki način to osjeti, da proživi to iskustvo sa njim, koliko je to moguće.
Da li si ponekad morao ipak da postaviš granicu?
Da sam napravio film koji je potpuno isti kao knjiga onda bi bilo previše takvih scena. Zato sam znao da moram da odaberem što ću da uzmem iz te priče, a što ne. Sve što nije išlo u korist filmu ili naraciji je izbačeno. Zato da odgovorim pravilno na tvoje pitanje: morao sam da budem oprezan.
Koliko je teško bilo i tebi i glumcima živjeti sa tim?
Ja sam neko ko voli da stvori okruženje u kojem se svi osjećaju sigurnim, sigurnim da eksperimentišu, da ne uspiju, ali i da napreduju. To je ono što želim. Ne mogu da radim u okruženju u kojem vlada čvrsta hijerarhija, to nije moj način. Morali smo da stvorimo okruženje puno ljubavi. To je naš film, svih nas i zato su svi bili spremni da idu koji korak dalje od uobičajenog. U takvom okruženju treba da rade ljudi koji se nalaze u teškim situacijama, koji snimaju teške scene. Na kraju dana, mi bismio se uvijek skupili zajedno, izgrlili i otišli na piće. Sve je bilo podređeno zajedništvu.
Iz filma "Shame"
“Django Unchained” je „ slon u sobi”. Skoro da imam osjećaj da je prvo trebalo napraviti tvoj film, ali onda ne znam da li bi “Đango” bio napravljen. Komplikovano je upoređivati jabuke i kruške, ali da li imaš nešto da kažeš u vezi sa “Đangom”?
Sreo sam Tarantina u Nju Orleansu, gdje je snimao, kad je još uvijek snimao. Mislim da se bližio kraju snimanja kada sam ja tamo počinjao da radim na svom filmu. Rekao mi je: “Nadam se da može biti više od jednog filma o ropstvu”. I ja sam rekao, “Naravno, isto kao što postoji više gangsterskih ili više vestern filmova”. I to je sve.
Možeš li reći nešto o procesu kastinga? Je li bila prilično jasna? Da li si uvijek na umu imao Čivetela?
Edžijofor je oduvijek za mene bio Solomon Nortap. Tražio sam nekoga ko je imao tu vrstu otmenosti, tu vrstu humanosti. Znajući da će humanost da bude testirana pod određenom prinudom i okolnostima, bila mi je potrebna osoba koja je zapravo mogla da se drži toga, čak i u periodima izvanrednog pokušaja i izvanrednih situacija gdje će to biti testirano do svojih krajnjih granica. On je bio jedina osoba.
Tražeči Lupitu (Njongo koja igra ulogu Petsi), bilo je kao da tražim Skarlet O’Haru, zaista jeste. Vidjeli smo preko 1000 djevojaka i Fransin Mejsler, direktorica kastinga, je bila ta koja je lovila ljude, ali sam svake sedmice ja dovodio oko 50 djevojaka ili 20 djevojaka; to je bilo zaista teško. A onda iznenada, vidjevši nju (Lupitu), to je bilo to; bila je zaista nevjerovatna. Samo sam rekao: “Ona je ta.”
Da ti kažem, mislim da je tvoj film fenomenalan. Nikad nijesam više plakao u kinu.
Pol Đamati nije vidio film, a plakao mi je na ramenu. To je bila zadivljujuća noć.
Iz filma "12 Years a Slave"
Kladim se da je stvarno teško vidjeti ih kako rade ove stvari. Ili da li pomisliš “Oni su glumci, to im je posao”?
Ne znam, ako ne možeš da odeš tamo kao umjetnik i odglumiš to, onda ne možemo ispričati priču. I, kao što si rekao, to je neophodna priča, tako da njihova hrabrost mora biti cijenjena i za pohvalu.
Mislim da su Bred Pit i “Plan B” rano pokucali na tvoja vrata. Kakva je tvoja prva reakcija bila?
Da, zvali su me još dok sam radio “Hunger” Laska mi to, pogotovo zato što sam Evropljanin, za nas je Holivud kao Meka.
Da li si od starta planirao da daš Bredu Pitu ulogu u filmu? On na kraju postane dobar momak.
Da, ali on i Majkl Fasbender zajedno na velikom platnu, to je meni bilo interesantno. I Bejs (lik koji tumači Bred Pit) koji pita sva ona pitanja koja bi pi većini publike pala na pamet. On je jedina osoba koja se verbalno usprotivila Epsu (Fasbenderov lik).
Majkl Fasbender i Mekvin
Dakle, imao si filmove o štrajku glađu, seksualnoj zavisnosi i ropstvu. Što je sljedeće, da li želiš da radiš nešto lakše ili te takve stvari ne interesuju?
Sljedeći je mjuzikl. To je ono što baš želim da radim.
Imaš li već ideju za mjuzikl?
Ne, ali želim da Majkl Fasbender bude uključen obavezno.
Umije li on da pjeva?
O da, veoma dobro. O bože, kako se zvaše? Majkl Mekdonald jel tako? E, njega fantastčno skida
Fasbender, Fasbender...
Pričaj mi o tome. On je kao Miki Rurk ili Geri Oldman, on je najuticajniji glumac svoje generacije. Ljudi ili žele da budu sa njim ili da budu kao on. To je Majkl Fasbender.
Galerija
Bonus video:
