Zahvaljujući poslu kojim se bavi bio je kućni pomoćnik, učitelj tenisa, sudija, fotograf, cirkusant, sveštenik, direktor, voditelj... Bio je i Marks, i hajduk Veljko, kapetan Todorović, poručnik Ilić, Mijo Oreški, Ivan Kosančić... Publika uz njegovo ima najčešće veže dva lika koja je glumio – Srećka Šojića i Dragoslava Jakovljevića. Nije baš "umiljato lane" mada je "laf u srcu". Voli da priča o onome što je njemu interesantno, da zasmijava ljude, a sve manje se sam smije, da prećuti „gluposti“ i izbjegne sukobe.Njegovo ime je Milan–Lane Gutović i preksinoć su Nikšićani, na „Sceni 213“ u okviru „Septembarskih dana“ imali priliku da vide kako izgleda jedno „Obično veče“ sa njim u „Mom kraju“.
I dok mu, kako reče, „ide od jezika“ da lako zasmija druge njega je sve teže zasmijati.
"Nekada me nije bilo teško zasmijati. Ali kako sam stariji shvatam da me je sve teže zasmijati. To je vjerovatno zbog minulog rada, ili minulog života. Osmijeh mi nije prije spadao sa lica dugo, a sada kao lažni brkovi svaki čas padaju”, kazao je “Vijestima” nakon predstave.Kažu da svi u životu ponekad glumimo. Da li i Vi u životu glumite i morate li?
Ne moram da glumim jer sam se izborio za status u životu u kome ne moram da glumim. Moraju da glume ljudi koji varaju, pogotovo muškarci koji varaju žene i koji su prinuđeni da glume. Ja ne moram. Ali dok glumim stalno osjećam potrebu da još malo dodam, kao da je to malo, tako da imam u stvari nedostatak glume u ponašanju, a ne višak.Šta vam je popularnost donijela, a šta uzela?
Donijela mi je to što sam mnoge stvari dobio na ‘mufte’ zato što sam popularan. Policajci me ne kažnjavaju ili mi progledaju kroz prste obje ruke. Donijela mi je naklonost žena, a ljubav sam zasluživao ja, donijela mi je ugodan život u kome nijesam morao suviše da radim. Oduzela mi je mogućnost da se šetam po gradu i da gledam neke druge ljude.Mnogi su spremni da svoju privatnost stave na “uvid javnosti” zarad popularnosti. Vi ste izabrali da ćutite o svom privatnom životu a pričate na sceni, a ljudi vas opet, sa svom tom „nepoznanicom“ o Vašem životu, vole.
Jedan drug mi je rekao da pojedini iz estrade kada osjete da im popularnost pada, sa određenom namjerom prave skandale da bi bili u štampi. Ja nemam potrebu da govorim koliko imam djece, da li volim ovoga manje ili više, nemam za to razloga jer ne strahujem od pada popularnosti. Moju prosječnost javnost će da sankcioniše tako što će biti ravnodušna prema meni. Ja se trudim da ne budem prosječan, pa zato ni publika nije ravnodušna, i zato je ovdje.
"Trudim se da imam organizovanu amneziju": Na sceni, Foto: Ivan Petrušić
Od 1967. godine do danas mnogo je uloga za Vama. Koja Vam je najdraža, a koju bi voljeli da zaboravite?
Ne mogu da vam odgovorim na to pitanje. Igrao sam mnoge uloge i one su bile dobre ili loše, nekih se stidim, a nekima se ponosim. Ne mogu reći koje su to uloge kojima se ponosim, a kojih se stidim jer se nekim ljudima sa bizarnim ukusom ono što ja računam da je očajno strašno dopada, a ovo što ja mislim da je dobro ima jedan broj ljudi koji smatra da je to očajno. Neću da uvrijedim ni jedne ni druge, zato i ne mogu reći koja mi je najdraža uloga, a koju bih rado zaboravio.Da li biste voleli da zaboravite nešto što ste uradili, a htjeli ste drugačije ili što su vama uradili, a trebalo je drugačije?
Trudim se da imam organizovanu amneziju i da organizujem to kod sebe. Da na taj način sebe poštedim onoga što sam uradio, a samim tim da ne poštedim one kojima sam to uradio. Mnoge stvari sam zaboravio, ali kada dođu ti trenuci da život čitamo unazad, prisjetim se toga i onda mi je jasnija ona rečenica iz Biblije koja kaže – kada ostarim i kada počne da me budi kajanje. Kajem se često zbog nekih stvari koje sam učinio, ali nažalost ispravki nema, sem da ih zaboravim.Pomenuli ste Bibliju. Često ste isticali da živite po načelima iz Biblije. Da li to znači da ste čovjek bez poroka?
Ne, ja sam čovjek sa porocima, čak neke poroke i njegujem, ali niko ne može da mi ospori da se trudim da se popravim i to je možda jedino što je kod mene pozitivno.Ima li nešto u životu što biste promijenili da možete?
Dosta bih stvari promijenio. U stvari volio bih da živim još jedan život i da od ovog života uzimam rezervne djelove, a tih djelova bi bilo možda ispod 50 odsto. Ima tu lijepih trenutaka kojih će mi biti žao kada budem nestajao.Ovo je bilo “obično veče” sa Vama. Kako izgleda “neobično veče”?
Ja svoje probe ne naplaćujem.Krivo ogledalo
On je smatrao da “Ne može da škodi”, a pojedinima je to baš “škodilo”. Zbog tog serijala su ga pojedne žene, i ne samo one, mrzjele a on baš voli da bude omiljen među ženama. Tada je, kako reče, i čuo najviše gluposti o sebi.
“Pokrenuta je akcija Udruženja žena koje su se prepoznale u nekim pričama i shvatile da se to odnosi baš na njih. Vjerovatno je krivo ogledalo ili im je ogledalo bilo krivo pa im se učinilo da su bolje. E, one su izgovarale masu gluposti uz horsku pratnju nekih čak i profesora koji su ih podržavali u tome da to nije etnološka građa, nego da su to moje priče, kao da moje priče ne mogu da budu etnološka građa. Tu sam se naslušao lijepih gluposti, ali pamtim posebno jednu glupost, iako ne o sebi. Neku ženu intervjuiše čovjek koji zastupa neki datum, recimo 24. septembar, i pita je da li zna šta je to bilo 24. septembra. Ona odgovara: “Kako da ne - 8. mart”.
Politikom se bave oni koji nemaju drugog talenta Pošto je politika, pored žena, nezaobilazna tema na Vašim nastupima, da li sebe vidite kao političara.
Politikom se bave ljudi koji nemaju ni jedan drugi dar. Recite mi jednog obućara koji je dobar u svom poslu, a koji će biti spreman da sjedi u Skupštini deset sati svaki dan. To je nemoguće, takav čovjek ne postoji. Obaveza je da ne znaš ništa drugo da radiš nego samo to.
Danas glumci, sportisti, pjevači napuštaju svoje karijere i okreću se politici. Da li je to zbog novca ili…
Nije u tome vic. Ja zarađujem više od njih. Ali to nijesu neke karijere. I zato je radije zamijene za nešto što je sigurnije, nego za onu labavu karijeru.
Galerija
Bonus video:
