Poznata crnogorska glumica Dubravka Drakić igra Jelenu, jednu od glavnih junakinja serije “Grudi” rediteljke Marije Perović. Iako je publika navikla da glumicu gleda, kako na televiziji, tako i u pozorištu, ona je u ovom projektu i u ulozi koproducentkinje.
“Ovo je za mene bio jedan veliki i neočekivan izazov. Moje biće me je tjeralo da to izvedem. Dobro je da sam izašla iz tog nekog konformizma koji svi mi osjećamo. Izašla sam iz toga da budem samo glumica i pokušala sam nešto veće. Teško da ću to opet pokušati, makar u skorije vrijeme, jer je ovo bio veliki izazov praćen stresom, ali sam veoma ponosna što sam dio čitavog projekta. Zaključila sam da je meni mnogo lakše igrati i biti pred kamerom, ja se tu osjećam mnogo dobro”, kazala je Drakićeva za “Play”.
Prva epizoda igrano-dokumentarne serije emitovana je prošle subote na Prvom programu Televizije Crne Gore, a drugu epizodu gledaoci mogu pogledati večeras u 20.05 časova. Seriju je, u koprodukciji sa Radio televizijom Crne Gore, realizovala producentska kuća “Meander film” pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravlja Crne Gore i uz učešće Open Box Studija. Radnja prati tri žene, tri drugarice koje se ponovo sastaju kako bi proslavile 20 godina mature, a prikazuje ih u njihovim svakodnevnim izdanjima, suočavajući ih sa problemima “običnih” žena...
“Gledaoci u nastavku mogu očekivati ono što gotovo svi akteri serije priželjkuju, a to je konačan susret generacije uoči proslave dvadesetogodišnjice mature. Tu radost i prikriveni žal za bivšim vremenima... Potrebu za bliskošću, razumijevanjem, toplinom... I naravno, otkrivanje malih tajni, koje našu priču čine dramskom serijom. I divni kadrovi Nikšića, obavezno”, otkriva Drakić za “Play”.
Kako u seriji, tako su se i u realnosti sastale drugarice, koleginice, poznanice... i dokazale da ženska solidarnost postoji, ali, poručuje Drakić, mora biti vidljivija.
“Ovaj projekat je dokaz da kod nas postoji podrška i ženska solidarnost, ali ona svakako mora biti vidljivija kroz ono što je proizvod, a ne samo kroz priču i ispijanje kafe, međusobno razumijevanje i podržavanje, već kroz djelo. Treba da se organizujemo, da stvaramo, da radimo... Proizvod te podrške i solidarnosti je ono što ostane kada prođu godine”, ističe Drakić i dodaje da je njena producentska uloga, jednim dijelom, bila završena kada je nagovorila rediteljku da snimanje počne.
“Ja sam neko ko je govorio da je veoma važno da Marija snimi ovu seriju. Znala sam da samo Marija može da uradi jedan ovakav projekat, jer znam Mariju i kao ženu, kao profesionalca i kao rediteljku. Tako je sve počelo. Ja sam sa njom radila film ‘Opet pakujemo majmune’ 2003. godine i nakon toga ‘Gledaj me’. Nedavno sam shvatila da moja koleginica i prijateljica više od deset godina nije ništa snimila, pa sam joj skrenula pažnju na to da me boli što je, uprkos jednom intenzivnom razvoju crnogorske kinematografije, ona odjednom pauzirala iako je radila i u mnogo težim i kompleksnijim uslovima. Nakon toga je ona meni poslala scenario. Kada sam ga pročitala zvala sam je u neko gluvo doba noći i rekla joj da ona to mora da snimi. Kako sam ja to njoj rekla, tu je klica mog producentskog angažmana prestala”, priča Drakić.
Serija se posebno fokusira na borbu protiv kancera dojke, te tako i simbolično nosi naziv “Grudi”, a glumica poručuje da je za čitavo društvo od izuzetnog značaja pristupiti ovoj problematici i kroz dokumentarno-igrani program.
“Važno je. Od suštinskog je značaja da se razgovara o svim temama. Tada i najoprečniji stavovi i najsukobljenije strane imaju prostor da se iskažu, izraze i prepoznaju. A onda i otkriju (ako se malo potrude) koliko čovjek umije da zastrani ukoliko ne poštuje drugo, drugačije, suprotno. Za početak poštuje, pa vremenom i prihvati. Zato je važno otvarati ‘kobajagi’ tabue, jer nije tabu plastična hirurgija, pumpanje hemijskih stvari gdje im jeste i nije mjesto, a pitanja koja se tiču ljudske duše i trošenja iste, u svakodnevici koja pršti od senzacija, jeste. Sve vrvi od motiva - samo da se povjeruje da je moguće i naše priče ispričati na ljudski način. Naša serija plovi na takvom talasu crnogorskog kreativnog potencijala. I nadam se da će nastaviti da talasa”, istakla je ona.
Projekat koji nije lokalni, ali jeste lokal-patriotski
O saradnji sa rediteljkom, glumica ima samo riječi hvale, te za nju kaže da se nikada nije ograničavala standardima, kako društva i sredine, tako i teritorijalnih granica, no priča i da je Perović, kada je mjesto snimanja bilo u pitanju, “do kraja” bila lokal-patriota.
“Ni u jednom trenutrku Marija ovo nije zamišljala kao čisto lokalni projekat, a sa druge strane ovo zaista jeste izuzetno lokalan projekat, samim tim što je Marija insistirala da to bude Nikšić. Nije bilo pomena da bude moja Podgorica, iako sam se ja borila i tvrdila da će nam biti lakše, jednostavnije i jeftinije da radimo u Podgorici. Ona je bila izričita u tome da bude Nikšić i ispala je krajnji lokal-patriota. Uprkos tome je pravila regionalnu priču, možda će zvučati pretenciozno, ali i evropsku priču o nama danas u 2018. godini, u Crnoj Gori”, kaže Drakić.
Nada se da će Jelena inspirisati žene koje mogu, ali se plaše
Dubravka Drakić kaže da su se zajedno Marija Perović i ona “uhvatile u koštac” i nevjerovatno hrabro krenule “u borbu za dosezanje novih standarda i postavljanja novih granica”, pa su tako zajedno i osmišljavale i kreirale Jelenu, junakinju koja se izborila sa kancerom dojke.
“Nisam navikla da opisujem uloge koje igram. Kad je projekat dobar, onda publika sve sama prepoznaje, ponekad i više od napisanog. Meni je Jelena mnogo važna uloga, jer je prosto drugačija od dosadašnjih koje sam igrala ispred kamere. Marija Perović je imala povjerenja i hrabrosti da me upusti u istraživanje prostora za igru, gdje igram opet ženu i majku (kao u filmu “Opet pakujemo majmune” prije 15 godina), ali, ovog puta u drugačijem odnosu, sa sve životnim iskustvom koje mi se u međuvremenu desilo”, kaže Dubravka Drakić i poručuje:
“Radujem se svakoj ulozi u kojoj žene nisu jadne, zapostavljene, zanemarene, priglupe! Jelena je hrabra, mudra, željna učenja i napredovanja, ona koja pomjera standarde u sredini u kojoj živi i radi. Voljela bih da bude inspiracija mnogim ženama koje znaju da mogu, ali se plaše…A čuveni citat kaže: ‘Ne treba se bojati, treba živjeti’”.
Povjerenje je najdragocjenija stvar u našem “ne baš” ambijentu
Dubravka Drakić je istakla i da joj je posebno drago to što je tokom rada na seriji vidjela da ljudi još uvijek imaju povjerenja jedni u druge.
“Najveća i najdragocjenija stvar ovog projekta je to što Vi dokažete sebi da Vam i ljudi idalje vjeruju, i da uz sve iskustvo koje imate ipak trajete u ovom našem crnogorskom ‘ne-baš’ ambijentu za sve što se zove umjetnički razvoj, a da ne govorim o tome kakav je položaj žena u umjetnosti i glumica nakon 40. godine. To je i svjetski problem, a ne samo crnogorski. Mislim da je bilo hrabro sa naše strane”, kazala je glumica za “Play”.
Ona ističe da nema posebna očekivanja od “Grudi”, već samo da želja za radom ove ekipe bude prepoznata, ali i da će motivisati druge da rade.
“Nadam se da će ljudi u Crnoj Gori prepoznati da je moguće raditi i da vide da mi samo to i želimo - da radimo puno i da radimo dobro, samo iz kontinuiteta, žestokog i posvećenog rada iz kojeg će doći kvalitet. Ništa nećemo dobiti ako samo kritikujemo, pričamo, ako samo želimo nešto i dajemo predloge kako mi šta zamišljamo, dakle, mora se raditi. I nadam se budućem povjerenju, jer bez povjerenja nema ni rada. Ovakav projekat bi bilo nemoguće uraditi bez toga. Da ste samo vidjeli koliko smo ljudi uključili, koliko smo spojili nespojivih elemenata i koliko nam je strpljenja bilo potrebno, međusobnog povjerenja, ženske upornosti i želje... koji su jedini ključ da se dese ovako kvalitetne stvari”, zaključila je Drakić.
Bonus video:
