Sestre Luiz , Asunta i Estel Sebastjan, pokrenule su preko francuske policije istragu sa zahtjevom da im se vrati 429 radova koji se trenutno nalaze u depoima Narodnog muzeja u Beogradu, prenosi Jutarnji list.
Među njima su slike Degaa, Gogena, Matisa i Monea.
Sestre tvrde da su nasljednice Ambroaza Volara, jednog od najvećih trgovaca umjetninama u istoriji, koji je možda i najviše pomogao oblikovanje francuske avangarde. Volar, rođen na ostrvu u Indijskom okeanu, u Pariz je stigao 1887.
Prvo je u ulici Lafit otvorio galeriju s djelima francuskih impresionista, a zatim je javnosti otkrio imena kao što su Pol Sezan, Anri Matis i Pablo Pikaso.
Mnogi tvrde da Pikaso ne bi bio ono što jeste da ga na samom početku nije promovisao Volar.
Trgovca umjetninama portretisali su mnogi, uz Pikasa, Renoar i Sezan. “Valjdani najljepša žena na svijetu nije toliko puta naslikana kao Ambroaz ”, tvrdio je Pablo Pikaso.
Gogen ga je nazivao “gušterom ”, dok ga je Renoar opisao kao “simpatičnog goniča robova”.
Volar je poginuo u Parizu 1939, samo nekoliko mjeseci prije rata. Imao je 73 godine, ali je i dalje bio aktivan na tržištu umjetnina. A za sumnjivu se automobilsku nesreću vjerovalo se da je namjestio šef korzikanske mafije s kojim je bio u svađi.
Iza Volara ostalo je nekoliko hiljada umjetnina, riječ je o jednoj od najvrjednijih umjetničkih kolekcija svih vremena. Dvije je trećine ostavio gospođi Madlen de Gale, njenom mužu i sinu. Za Madlen se poslije pretpostavljalo da mu je bila ljubavnica, a da je njegov sin zapravo Volarovo dijete.
Danas 97-godišnji Kristijan Gale tvrdi da je ta priča istinita i da on zaista jeste njegov sin, i takođe traži dio umjetnina. Djela koja nisu pripala Madlen de Gale pripala su Ambroazovoj braći i sestrama.
Šlomović je rođen je 1915. u Vinkovcima, odakle je otišao u Beograd, pa u Pariz. U francusku je prijestonicu došao privučen živom umjetničkom scenom i u želji da posreduje u trgovini umjetninama. Imao je moderan senzibilitet za umjetnost, iako je u to vrijeme imao samo dvadesetak godina, prepoznavao je prave umjetnike
Oni su slike prodali trgovcu umjetnina Edvardu Džonsu i njegovoj ženi koja je bila prababa sestara Sebastijan. Zbog ratnih okolnosti umjetnine nikada nisu stigle do njih. Otac sestara već je vodio pravnu bitku, ali je odustao.
U svoju istragu sestre su uključile i neke nove dokaze. I tu je ključno ime jugoslavenskog trgovca umjetninama Erika Šlomovića. Sačuvano je pismo koje je Šlomović poslao Ambrozovom bratu Lusijenu u kojemu se navodi “Sve je prošlo dobro... napravio sam kako smo se dogovorili. I kako si tražio, nisam pomenuo tvoje ime”.
Šlomović je rođen je 1915. u Vinkovcima, odakle je otišao u Beograd, pa u Pariz. U francusku je prijestonicu došao privučen živom umjetničkom scenom i u želji da posreduje u trgovini umjetninama. Imao je moderan senzibilitet za umjetnost, iako je u to vrijeme imao samo dvadesetak godina, prepoznavao je prave umjetnike.
Bio je u centru zbivanja i uspio je da prikupi najbolja imena. To ilustruju i sačuvane fotografije na kojima je Šlomović u ateljeima najvećih umjetnika svog vremena, Matisa ili Šagala. Na temelju Šlomovićevog života Veljko Bulajić snimio je film “Donator ”.
Pričalo se i o tajnoj vezi Volara i Šlomovića te da mu je Ambroaz ostavio umjetnine. Ali, to demantuje priča o Vollarovoj ljubavnici Madlen i njihovom tajnom sinu. Šlomović je posjedovao oko 600 slika za koje je tvrdio da mu ih je ostavio Volar. Novopronađeno Šlomovićevo pismo Lusijenu, smatraju sestre, dokazaće da su umjetnine zapravo bile u posjedu porodice i da je Šlomović toga bio svjestan.
Bilo kako bilo, mladi je trgovac umjetninama slike je ostavio u pariskoj banci Societe Generale. Veći dio, njih 429, unio je u Jugoslaviju u diplomatskim torbama. Među djelima koja su na taj način prešla granicu su ona koja potpisuju Pol Gogen, Pjer Ogist Renoar, Anri de Tuluz- Lotrek , Anri Matis, Klod Mone, Pol Sezan, Edgar Dega.
Dio kolekcije Šlomović je svojevremeno, 1940, izložio u Zagrebu. O tome svjedoči pisani trag: u prodavnici Klovićevih dvora i danas može za deset kuna da se kupi stari crnobijeli katalog, bez reprodukcija, pomenute izložbe.
Potom je umjetnine odnio u Beograd, gdje je u dogovoru s jugoslovenskim vlastima želio da otvori muzej moderne umjetnosti. Dio je slika držao je iza lažnog zida kuhinje u kući svoje majke u selu blizu Beograda.
Kada je otišao da je posjeti, zbog svog jevrejskog porijekla, odveden je u logor i zajedno s bratom i ocem ubijen 1942. Imao je samo 27 godina.
Preživjela je samo majka Roza kojoj je jugoslovenska vlada 1949. zaplijenila umjetnine i predala ih Narodnom muzeju u Beogradu koji je danas zatvoren.
Prema pisanju međunarodnih novina, u Srbiji za sada ne postoji namjera da se slike vrate. Izvjesni Danijel Laufer, potpisan kao švajcarski pisac koji navodno poznaje prilike u Srbiji, izjavio je za “Sunday Times”: “Oni nemaju namjeru da riješe problem Volarove kolekcije”.
Pravna bitka
¸Dok Fransis Onor, advokat sestara, tvrdi da je poznato da je Šlomović izašao iz Francuske s umjetninama u tajnosti. On je, kako navodi advokat, koristio diplomatske torbe i nije imao autorizaciju pravih vlasnika da radove izveze.
“Moje klijentkinje se nadaju da će policijska istraga zajedno s jedinicama specijalizovanim za trgovinu umjetninama ubrzo uputiti zahtjev istražiteljima da putuju u Beograd.
Situacija s ovim djelima poznata je decenijama i niti jedan je muzej ili kustos ne može ignorisati”, ističe advokat sestara Sebastjan, pozivajući na reakciju francuskog ministara kulture Aurelija Filipetija.
Šlomovićevi nasljednici tvrde da je Volar upravo ovom mladom trgovcu ostavio dio slika vjerujući da će ih on spasiti od nacista, te da je Šlomović to i učinio u ljeto 1939, kada ih je ostavio u banci Societe Generale.
O dijelu umjetnina koje su ostale u Parizu dugi su se niz godina prepričavale legende među trgovcima, a nakon što su francuske vlasti 1989. napokon otvorile trezor u banci, niko nije bio razočaran.
Pored umjetnina koje sestre Sebastjan potražuju od Beograda, one od francuskih muzeja traže povrat desetak radova koji su direktno Volarovo naslijeđe, a među kojima su i Gogenova “Mrtva priroda s mandolinom”, sada izložena u muzeju Orsej u Parizu, i pripremni crtež za Renoarove “Ve - like kupačice” iz muzeja “Renoar ”.
Bonus video:
