U okviru prvog radnog dana petog međunarodnog slavističkog skupa 'Njegoševi dani', koji se održava u Nikšiću, održana je plenarna sjednica kao i sjednice sekcija za nauku o književnosti i kulturi i nauku o jeziku, dok je u večernjem terminu organizovano književno veče Miljenka Jergovića na kome su, pored autora, govorili i Enver Kazaz i Tatjana Bečanović.
„Njegoš je uspio da sintetizuje u sebi narodnu epiku, klasičnu umjetnost, metafizičku filozofiju i filozofiju istorije pri čemu je sublimirao u genijalnom jeziku 'Gorskog vijenca' romantičarsku poetiku“, kazao je Enver Kazaz na plenarnoj sjednici
Govoreći o „Gorskom vijencu“ u kontekstu osmanofobnog i osmanofilnog diskursa, na kome je kompletna Evropa željela da konstituiše određeni identitet, Kazaz je kazao da Njegoš, kao evropocentrični pjesnik, „razvija najplemenituju moguću ideologiju na najpotresnijoj mogućoj temi, istrazi poturica, događaju koji istorijski nije utvrđen”.
„Njegošev osloboditeljski potencijal 'Gorskog vijenca' u čas se u interpretacijama pretvara u imperijalni potencijal takvih interpretacija koje svoje zlo lice upisuju ovom genijalnom piscu. Njegoš je uveo policentrični štokavski (danas crnogorski, bosanski, hrvatski i srpski jezik) u svjetski književni kanon sa najtežom mogućom temom s kojom se samo mogu iznijeti genijalni pjesnici“, kazao je Kazaz.
„Gorski vijenac“ je, prema Kazazovim riječima, centralno kanonsko dijelo južnoslovenske književnosti, crnogorske pogotovo, i kao „kanonsko djelo ono je dalo paradigmatske obrasce za oslobodilačku ideologiju”
„Gorski vijenac“ je, prema njegovim riječima, centralno kanonsko dijelo južnoslovenske književnosti, crnogorske pogotovo, i kao „kanonsko djelo ono je dalo paradigmatske obrasce za oslobodilačku ideologiju“, sadržanu u njegovom temelju.
Prema riječima Kazaza „Gorski vijenac“ je trostruka drama svijesti – prva drama se odigrava u liku vladike Danila koji pokušava da opravda događaj koji slijedi, istragu poturica, druga je opisana preko Igumana Stefana koji ne donosi ličnu odluku, već kako pribaviti filozofsko objašnjenje za postupsk koji slijedi, dok je treća drama identitetska borba na relaciji tzv. poturice – Crnogorci.
Vladimir Osolnik se bavio Njegošem u očima antropologa Jovana Cvijića koji se trudio da ustanovi kako geografski, klimatski, geološki i drugi prirodni aspekti utiču na život, tradiciju i psihu pripadnika različitih etničkih zajednica. U Cvijićevoj studiji o Balkanskom poluostrvu i njegovim stanovnicima“ opisana su četiri tipa ljudi na Balkanu od kojih najveći dio pripada dinarskom tipu, a istaknuto mjesto u opisivanju psiholoških i drugih karakteristika pripada Njegošu, pjesniku koji je bio u tijesnoj vezi sa sredinom iz koje potiče i u kome su zbijene sve osobine naroda kome pripada.
Dok je Robert Hodel govorio o kanonizaciji crnogorske književnosti i o tome kako da mali narodi sa manjim finansijskim sredstvima sačuvaju nacionalnu književnost, tema referata Slobodana Grubačića bila je 'Književnost i emocionalni diskurs'.
Prevođenje jednog kompleksnog pjesničkog djela kao što je Njegošev „Gorski vijenac“ nosi u sebi brojne probleme. Prema riječima Pola Luja Tomasa prvi problem se javlja kod prevođenja riječi koje su svojstvene određenoj kulturi i koje nemaju ekvivalent u drugoj kulturi, tu je i problem transkripcije, a zatim i onaj koji je specifičan za „Gorski vijenac“ – teškoće u tumačenju, koje predstavljaju problem i izvornim čitaocima i govornicima.
Danas se nastavlja rad po sekcijama, u 19,30 časova u amfiteatru Filozofskog fakulteta je lingvističko veče u okviru koga će biti predstavljene knjige „Gramatika bosanskog, hrvatskog, crnogorskog i srpskog“, od Tomasa i Osipova i „Između diskursa moći i moći diskursa“ od Marine Katnić-Bakaršić, dok je u 21 čas u dvorcu kralja Nikole izložba dijela umjetničkih slika koje je Stanislav Ćano Koprivica poklonio Nikšiću.
Bonus video:
