U dvorištu Kuslevove kuće u Podgorici, na obali Ribnice, četvrte večeri Festivala internacionalnog alternativnog teatra FIAT 2013 održano je veče posvećeno jednom od najznačajnijih crnogorskih dramskih pisaca i pjesnika Ljubomiru Đurkoviću.
O Đurkoviću i njegovom djelu govorili su pjesnici Dragana Tripković, Vladimir Đurišić, Dušan Đurović, Balša Brković i Aleksandar Bečanović.
Na početku večeri pjesnik Vladimir Đurišić naglasio je da Ljubomir Đurković "osim što je pojava, prijatelj, fenomen savremene crnogorske poezije i umjetnosti, prije svega je sjajan pjesnik čije bi mjesto na crnogorskoj pjesničkoj sceni tek trebalo da bude valorizovano".
On je rekao da se Đurković kao autor pojavio u periodu kada je crnogorska poezija i umjetnost stekla uslove za diskontinuitet sa tradicijom poezije 50-ih i 60-ih godina.
"Mjesto Ljuba Đurkovića je na nekoliko načina intrigantno i znakovito, prije svega zato što je Ljubo Đurković pjesnik koji je pripadnik prve generacije ljudi koji su baštinili rock 'n' roll subkulturu kao način života i kao način djelovanja i pisanja, a s druge strane on je pripadnik generacije pjesnika koji su se direktno uključili u ono što su svjetski pjesnički tokovi i što je američka pjesnička tradicija koja seže od Frenka O'Hare preko Bukovskog, do Karvera, kao struja američke poezije koja je nakon visokih modernizama 60-ih godina krenula prema poeziji označenosti, prema otklonu od velikih riječi. Ljubomir Đurković je jedan od rijetkih ljudi koji hvataju kopču sa tradicijom te vrste poezije", rekao je Đurišić.
On je naglasio da je Đurković jedna od pojava koje su obilježile jednu vrstu "switch"-a, odnosno prelaza prema drugom senzibilitetu, zbog čega je veoma važan na crnogorskoj umjetničkoj sceni.
Đurković je u svom obraćanju publici rekao da miješanje crnogorske tradicije i tradicije američkih pjesnika u njegovoj poeziji nije nelogično i u objašnjenju primjera miješanja tradicija i savremenih tokova u crnogorskoj umjetnosti pomenuo pjesnika Vitomira Nikolića, reditelja Živka Nikolića i umjetnika Iliju Šoškića.
"Moguće je spojiti Vita Nikolića i Toma Vejtsa, oni su živjeli i osjećali vrlo slično, samo što Vito nije znao da svira ni jedan instrument”, rekao je Đurković.
Pjesnik Balša Brković govoreći o Ljubomiru Đurkoviću istakao je njegovo "radikalno propovijedanje novoga" na način kakav se nije ranije mogao sresti u crnogorskoj kulturi i crnogorskoj književnosti.
"Sedamdesetih godina kada sam kao dječak upoznao Ljuba Đurkovića nosio je vojničku košulju i farmerke, sjajno je izgledao i sjećam se da je bio prvi crnogorski pisac od koga sam čuo da izgovara ima Džima Morisona, što je tada imalo stanovitu težinu za mene. Uvijek radikalno i nepopustljivo na strani novoga, na strani nečega što je prevratničko, buntovničko, jedan od najprirodnijih ljevičara u duhovnom smislu kog sam sreo u životu", rekao je Brković.
On se prisjetio objavljvanja Đurkovićeve prve knjige poezije "Polifemov plač” i kazao da je Đurković bio prvi pjesnik kod koga su se u jednom stihu i jednoj pjesmi našli Dis i Kamov, što je bio “podvig i sjajan način da se saopšti potpuno nov senzibilitet”.
"S druge strane, ja nemam sumnje da je Ljubo Đurković najznačajniji dramski pisac u modernoj crnogorskoj književnosti. To je činjenica koju u ovom trenutko manje-više svi počinju da prihvataju bez snebivanja, i sve riječi koje mi nađemo, vješti ili nevješti, u svojim poezijama i pričama biće nedostatne da vam kažu šta je zaista Ljubomir Đurković, što jeste usud i izazov poezije", rekao je Brković.
O Đurkovićevom dramskom opusu govorio je i pjesnik Aleksandar Bečanović, koji je posebno istakao značaj drame "Tiresijina laž", posljednje drame Ljubomira Đurkovića, koja je "alternativa nečemu što je konstitucionalni mit cijele naše zapadne civilizacije, a to je mit o Edipu".
"Veoma važna dimenzija Edipovog mita jeste to što nas taj mit uči o devastirajućoj snazi istine. O tome da je istina o nama samima, o našoj egzistenciji, uvijek užasavajuća. Iako je taj veliki mit o Edipu zapravo mit o tome kako mi percipiramo istinu i kako u jednom trenutku moramo da je napustimo da bismo imali normalan život, ta Ljubova drama u naslovu ima riječ laž, jer Ljubo nam poručuje da sve ono što su pričali od Sofokla do Frojda jeste laž. Cijela priča o Edipu, o njegovoj pozadini, o njegovoj tragičkoj sudbini jeste zapravo politička manipulacija Tiresije. To je alternativa. Prošlo je 25 vjekova tokom kojih smo konstituisani na tom mitu, na toj priči, naša razumijevanja egzistencije i seksualnosti zasnovana su na tom mitu, a onda dođe Ljubo i kaže da je to sve bilo Tiresijino maslo", rekao je Bečanović.
On je Đurkovićevu dramu "Tiresijina laž" nazvao krucijalnom političkom dramom na način na koji je Sofokle postao politički autor od Cara Edipa do Antigone, što je prelaz od egzistencije ka politici.
"U tom smislu mislim da je "Tiresijina laž" drama koja ima moć da nam kaže da su naši identiteti vezani za jednu političku konstrukciju, političku intrigu, političku fikciju i to bi trebalo imati na umu kada se razmišlja o Đurkovićevom dramskom pismu i o alternativi kao takvoj", kazao je Bečanović.
Prije čitanja svoje poezije Đurković je rekao da poeziju nije pisao od 1995. do 2011. godine, kada je u avgustu nakon 16 godina napisao nekoliko pjesama koje je na večeri "Berlinske noći u Podgorici" pročitao publici.
Nakon Đurkovićevih stihova svoju objavljenu i neobjavljenu poeziju čitali su učesnici programa. Dragana Tripković pročitala je pjesme "Nove zgrade", "Umberto D." i “Vjetar”. Vladimir Đurišić pročitao je pjesmu "Žižeksex", a Aleksandar Bečanović pročitao je pjesmu "Osnova", koju je posvetio Ljubomiru Đurkoviću, kao i pjesmu "All right" koja će, prema Bečanovićevim riječima "konsternirati Ljuba kao i sve časne ljevičare". Svoje čitanje Bečanović je završio pjesmom "Man's Favorite Sport”, posljednjom pjesmom njegovog opusa, napisanom 2006. godine. Nakon Aleksandra Bečanovića svoju novu poeziju čitao je Balša Brković, a publika je imala priliku da čuje neobjavljivanu pjesmu "Mašina-čovjek", kao i dio Brkovićeve nove poeme "Tražim đavola".
Uz distorzirane zvuke gitare u dvojcu sa bubnjarem Vukšom Vujoševićem, pjesnik i muzičar Dušan Đurović izveo je pjesmu "Noć kad sam upoznao Ljubomira Đurkovića", čime je završen program "Berlinske noći u Podgorici" na ovogodišnjem FIAT-u 2013.
„Živim u Podgorici, pijem u Berlinu”
O Ljubomiru Đurkoviću kao predavaču na cetinjskoj Akademiji dramskih umjetnosti govorila je pjesnikinja i dramska spisateljica Dragana Tripković. Ona je podsjetila publiku da je Đurković na cetinjskoj akademiji predavao Analizu dramskog diskursa, "što nije dugo trajalo zbog toga što fakultet nije bio toliko ležeran".
"Ipak su predavanja koja nam je održao Ljubomir Đurković sigurno bila najdragocjenija na tom fakultetu pored zanatskih zakonitosti koje smo učili od drugih profesora", rekla je Tripković.
Ona je objasnila da naziv programa "Berlinske noći u Podgorici” u okviru kojeg je održano veče posvećeno Ljubomiru Đurkoviću upućuje na podgorički kafe-bar "Berlin" koji je "neka vrsta baze za mnoge ljude koji su se okupili na večeri posvećenoj Ljubu".
"Ovaj program je dobio ime po kafani “Berlin”, zbog koje je nastala Ljubova poznata maksima “Živim u Podgorici, pijem u Berlinu", rekla je Tripković.
Performans bez publike
U obraćanju publici Ljubomir Đurković se prisjetio događaja iz avgusta 1971. kada je sa svojim prijateljima, tada dvadesetogodišnjacima, a danas priznatim umjetnicima Dimitrijem Popovićem i Milijom Pavićevićem na Đinovom brdu iznad Cetinja održao svoj “prvi performans bez publike”.
"Iznijeli smo platno do vrha Đinovog brda, ja sam na tom platnu pisao stihove, kao pećinske znakove, a Milija i Dimitrije su na platnu prošli kroz istoriju slikarstva, do Maljevičevog "Crnog Kvadrata".
Nakon toga smo naš rad zapalili i to je bio naš prvi performans", rekao je Đurković.
Poslije retrospektive
Na FIAT-u 2013 u Kuslevovoj kući večeras u 21 sat biće održan razgovor povodom nedavno održane retrospektive jednog od naznačajnijih crnogorskih umjetnika Milije Pavićevića.
U programu “Poslije retrospektive” biće prikazan video snimak vođenja kroz izložbu od strane kustosa retrospektive, Petra Ćukovića. Retrospektivna izložba Milije Pavićevića održana je u maju 2013. na Cetinju u galeriji “Miodrag Dado Đurić”, u produkciji Centra savremene umjetnosti iz Podgorice i Narodnog muzeja sa Cetinja.
Povodom retrospektive štampana je i monografija za koju su tekstove pisali Jerko Denegri, Svetlana Racanović, Jovan Čekić, Petar Ćuković i Vladimir Đurišić.
Veče sa Milijom Pavićevićem na FIAT-u 2013 dio je segmenta “Montenegro Art Guerilla”, a sa Ćukovićem o djelu Milije Pavićevića razgovaraće Vladimir Đurišić. Program se realizuje u partnerstvu sa Centrom savremene umjetnosti.
Bonus video:
