Pravi “fiatovski” duh vraća se kući, definitivno. Takav utisak mogao se steći nakon odgledane mini-predstave “Poglavlja 23 i 24”, nastale u produkcuiji festivala FIAT i NVO ATAK.
Tekst Dragane Tripković i Vaska Raičevića sa podnaslovom “plamen kontemplacije” i odrednicom Kratki komad o evropskim integracijama u koritu isušene rijeke, ponudio je autentičan “fiatovski” događaj. Provokativno, duhovito, razigrano. Ironijska potka je naglašena na način koji izbjegava humor “na prvu loptu.” Imamo situaciju koja podsjeća na kakvu scensku etidu, nepretenciozan tetarski ogled čiji efekat na koncu u znatnoj mjeri prevazilazi uobičajenu pozorišnu retoriku tzv. angažmana.
Takav utisak generiran je spretnom kombinacijom nekoliko elemenata. Prvi od njih je izuzetno odabran prostor. Korito isušene rijeke već po sebi je atraktivna zona – budući da je određeno odustvom, onim čega nema (vode), a s druge strane imamo i sličnu “psihološku” situaciju – bračni par koji je takođe definisan odsustvima (komunikacijskim, emocionalnim, materijalnim) mnogo više nego bilo kojim “prisustvom”. Zato je i moguća situacija u kojoj aktivistički i tzv. konstruktivni diskurs zamjenjuje svaku moguću formu realnosti. Ambijentalni momenat je pojačan rješenjem da publika predstavu gleda sa šetališta, što dodatno semantizuje čitavu priču – riječ je o stvarnosti koju svi registrujemo onako, “usput”, “u hodu”...
Ipak, čini se da je najubjedljiviji dio u autorskom konceptu – upotreba jezika, zapravo poigravanje jezikom. Vrlo je vješto dočarana ona situacija kada jezik služi ne da bi nešto otkrio, učinio vidljivim, dakle, već da bi nešto pokrio, sakrio, učinio nevidljivim.
Vrlo je vješto dočarana ona situacija kada jezik služi ne da bi nešto otkrio, učinio vidljivim, dakle, već da bi nešto pokrio, sakrio, učinio nevidljivim
Miksujući diskurs o evrointegracijama i o “maminoj kuhinji” naši junaci pokazuju šizofreni optimizam tipičnih konzumenata medijske politike, odnosno medijske slike o politici.
Žena neće da jede paradajz, jer nije uzgajan po evropskim standardima. “Znaš li da organska hrana mora da se proizvodi samo na mjestima koja su oko sto kilometara udaljena od auto puteva?” Na primjedbu muža da “mi nemamo auto put”, žena hitro odgovara - “Nemamo. Ali crnogorski "posao vijeka" počinje ispočetka! Put Bar - Boljari, gradiće Kinezi. Ponuda kineskih kompanija CCCC i CNBS za prioritetnu dionicu je prvorangirana!"
Jer, nije važno što se loše živi, nije važno što nemaju novca da kupe školske knjige djetetu, nije važno što nemaju posla, važno je samo da sve bude dobro sa “poglavljima 23 i 24”.
Kad se god pomenu poglavlja 23 i 24, glumci se kucnu pivskim bocama i kažu “Živjeli”, ali na način na koji prosječan Crnogorac na svaki pomen ostroškog sveca odmah izusti - “Slava mu i milost”.
Publika sa šetališta uz Ribnicu (koje nema) ovu noć svakako će pamtiti po glumačkim bravurama Ane Vujošević i Dejana Ivanića. Oboje su pronašli pravu mjeru, što je za ovakve projekte presudno važno. Upravo time, preciznom kontrolom igre, naglasili su ono što se dešava u jeziku samom. Tako da je u jednoj dimenziji ovo i zanimljiv meta-esej o jeziku i njegovoj (najmanje) dvostrukosti...
Još jedan govorljiv detalj: sto koji je korišćen za predstavu "Poglavlja 23 i 24" je djelo Aleksandra Vukotića, i nastao je za predstavu "Smrtni grijesi" Ane Vukotić (CNP). Možda to dočarava kako je nastajao ovogodišnji FIAT: bez ikakvih suvišnih izdataka, a opet, ova art reciklaža na relaciji mejnstrim - alternativa pokazuje koliko se danas i ovdje mora biti dovitljiv da bi se bilo što napravilo.
A kreatori “Poglavlja 23 i 24” pokazali su istinsku stvaralačku dovitljivost. Ponekad su najveće istine o našem vremenu sakrivene u našem jeziku, ali, kako je jezik sveprisutan (kao vazduh), nerijetko ih čak i nismo svjesni...
Olbijeva “Zoo priča”
Večeras, petog dana FIAT-a 2013, u okviru segmenta "Montenegro Art Guerilla" u dvorištu Kuslevove kuće u 21 sat biće izvedena predstava "Zoo priča" Edvarda Olbija, u režiji Ane Vukotić, u produkciji crnogorske pozorišne trupe CUG Teatar. Prdstava "Zoo priča" premijerno je izvedena 10. juna ove godine u dvorištu Kuslevove kuće, u znak sjećanja na tragično preminule glumce Ivanu Tomičić i Nikolu Boškovića.
CUG Teatar odlučio je da u prostoru Kuslevove kuće postavi Olbijevu duo-dramu o otuđenosti među ljudima, što danas posebno odgovara sceni Festivala internacionalnog alternativnog teatra.
"CUG Teatar je pozorišna trupa nastala iz situacije da se većina poslova kod nas započinje i završava u kafani. Iz te zadatosti nesavršenog sistema, pozorišne produkcije su nužnost, a inicijative ka takvoj vrsti scenske ekspresije osvježenje u kulturnom ambijentu crnogorske svakodnevice", saopštili su organizatori festivala. U predstavi uloge tumače Dejan Ivanić i Aleksandar Radulović.
Galerija
Bonus video:
