Blago Nibelunga je najpoznatije blago u njemačkoj istoriji.
Ono do danas inspiriše kako književnike, kompozitore i slikare, tako i arheologe amatere. Da li je ono uopšte postojalo?
Hagen von Tronje, vazal burgundskog kralja Guntera, odvezao je sa imanja u Vormsu na nepoznato mjesto na Rajni 144 kola natovarena zlatom. To je blago kralja Nibelunga do kojega je Hagen došao ubistvom Zigfrida, koji je prethodno ubio zmaja i postao junak. Zlato je Hagen potopio u Rajni.
Tako bar kazuje Pjesma Nibelunga, prvi njemački junački ep.
Početkom XIII vijeka tu sagu je napisao nepoznati autor. U njoj se govori o zmaju, lijepim ženama, hrabrom borcu Zigfridu i vječnoj borbi oko ljubavi, vjernosti i izdaje. Ali, Pjesma Nibelunga nije samo priča iz mašte. Ona ima istorijsku osnovu: propast burgundske loze početkom petog vijeka. Likovi kao burgundski kralj Gunter stvarno su postojali.
Da li je onda možda stvarno postojalo i blago? Tragači za blagom do danas sanjaju o tome da pronađu blago Nibelunga. Njime je opsednut i arhitekta Hans Jerg Jakobi iz Majnca. Ali, njega ne motiviše želja za bogatstvom već želja da riješi tu književnu zagonetku. Zajedno sa svojim ocem, koji je u međuvremenu umro, 40 godina je tražio skriveno blago.
“To je jedna od rijetkih, još mogućih avantura“, kaže Jakobi. Za njega nibelunško blago nije bajka, iako priznaje: “Čovjek u to mora da vjeruje”. Pjesma Nibelunga samo u jednoj rečenici govori o tome gde je Hagen potopio blago u rijeku. “Potopio ga je kod Lohea u Rajnu.“ Pojam Lohe (Loche) Jakobija fascinira već četiri decenije.
Jakobi je uvjeren da je na katastarskim nacrtima pronašao to mjesto.
“To je ime i ono označava Lohajm (Lochheim), mjesto koje danas više ne postoji.“ Lohajm se nalazio tamo gdje je Rajna i danas najdublja, u blizini mjestašca Gernshajma. Rijeka tu pravi oštar zavoj.
Osim toga to mjesto je samo dvadesetak kilometara udaljeno od Vormsa, bivšeg sjedišta Burgundije. Da li je tu, na dubini od 25 metara, zlato Nibelunga? “Danas je to mjesto na kopnu, pored Rajne“, tvrdi Jakobi.
Rijeka je tokom stoljeća mijenjala svoj tok. Uz pomoć jedne firme za bušenje Hans Jerg Jakobi i njegov otac su 1970-ih godina kod Gernshajma izvršili i arheološko iskopavanje.
Ali, blago Nibelunga nisu pronašli. Nakon desetak metara bušilica je naišla na mermer. Blago nisu pronašli ni ronioci u Rajni. Ali, Jakobi ne želi da odustane od potrage. On još uvijek kod kuće ima debele registratore sa podacima mjerenja. “Želim da pronađem blago i dokažem da je Pjesma Nibelunga istinita.“
Ni profesorka germanistike Ana Milher sa Univerziteta u Tibingenu ne vjeruje da je blago Nibelunga bajka. Za nju je blago književno sredstvo kojim se objašnjava uspon i pad dinastija. Taj motiv se pojavljuje i u drugim srednjovekovnim pripovijetkama. “Publika bi trebalo da shvati da blago ne treba da dira.“ U prenesenom smislu to znači da kraljevu moć ne treba dovoditi u pitanje. Na kraju Pjesme Nibelunga niko više od onih koji znaju gdje je blago nije živ. Da li je to kraj priče?
Nije. Blago je postalo mit, a to ima veze i sa njemačkom istorijom.
Dok je u srednjem vijeku Pjesma Nibelunga bila vrlo omiljena, nakon nekog vremena potpuno je pala u zaborav. Tek 1755. ponovo je otkriven jedan stari rukopis. Od tada su je slikari i književnici pretvorili u njemački nacionalni ep.
A šta je za takav ep prikladnije nego priča o apsolutnoj vjernosti svom narodu i kralju? U vrijeme kada nije postojala njemačka država, blago na dnu Rajne postalo je simbol njemačkog jedinstva. U romantizmu su slikari kao Moric fon Švind kombinovali motive blaga kao zlatnu krunu sa crno-crveno-zlatnom zastavom. Sredinom XIX vijeka to je bio znak želje brojnih revolucionara za njemačkom državom, a danas su to boje njemačke nacionalne zastave.
Nastavlja se i potraga za blagom. Uz već pomenuti Lohajm, spominju se i druga mjesta na kojima bi moglo da bude blago, kao na primer jedna livada u Rajnbahu, južno od Bona. Ali, ni tu nije ništa pronađeno. Nema veze, kaže Ana Milher.
“I istorijsko-imaginarno je dio jedne kulture. U svijetu mašte blago je nešto vrlo realno.“ Ko zna, možda jednoga dana ipak iz Rajne budu izvađeni tovari zlata. Za Hansa Jerga Jakobija takav događaj bio bi “gotovo zanimljiviji od slijetanja na Mjesec“.
Sjajnjemačkog carstva
I u književnosti je blago iskorišćavano u nacionalističke svrhe. Književnik Ernst Moric Arnt pjevao je u XIX vijeku o blagu kao “sjaju njemačkog carstva“. Ali, bilo je i oprečnih glasova.
Pjesnik Hajnrih Hajne je, na primjer, u svojoj pjesmi “Njemačka u ljeto 1840.“ ismijavao nacionalni mit i “zlatnu krunu“. Kompozitor svjetskoga glasa Rihard Vagner posvetio je blagu čak čitavu operu, “Rajnino zlato”. Opera, čija je praizvedba bila 1876, govori o tri kćeri Rajne koje čuvaju blago. Vagner se, međutim, nije pretjerano držao Pjesme Nibelunga, već je, prema nordijskim pričama, dodao i nove likove.
Umjetničko bavljenje blagom Nibelunga danas nije više tako politički obojeno. Ali, njegova fascinacija traje i dalje. Tom pričom bave se televizijski filmovi i romani naučne fantastike, slike, pa i Festival Nibelunga u Vormsu.
Priča o blagu Nibelunga dospjela je i do pacifičke države Naurua, koja je nekada bila njemačka kolonija. Godine 2003. tamo je napravljen zlatnik sa natpisom “Nibelungen Treasue“.
Bonus video:
