Kako od života čitavog jednog mjesta napraviti FARMU. Treba imati volje. Reći sebi i drugima – sloboda je ono što ja odredim. Onoliko slobode koliko je pojmljivo mom umu. Možete se nesrećnici izgubiti u slobodi. U iskazivanju svoje volje. To je štetno, prije svega za vas, štetno je za sredinu u kojoj živite, na kraju krajeva najštetnije je za mene, jer neko može posumnjati u najispravniji koncept – FARMA I VELIKI BRAT.
Moja vlast je važnija od svega. Moja moć ne dolazi do zadnje udžerice ako ima nekih građana koji nijesu u igri.
Početak je u stvaranju iluzije da su svi pod prismotrom. Kafane, kancelarije, stadioni, književne večeri, politički skupovi, svadbe, sahrane, izložbe, kuće, stanovi, bračni kreveti, kreveti za prevaru... Početak kolegijuma počinje – imam pouzdane informacije o svima vama; službe mi javljaju što je onaj rekao na hodniku... Književne večeri i izložbe su dobile domaćina. Domaćina koji sve nadgleda. A tamo je najopasnije. Umjetnici i publika mogu se napiti ili našmrkati, a u takvom stanju mogu reći nešto što Veliki brat ne bi mogao da podnese. Zato im se mora utuviti u glavi da je VELIKI BRAT domaćin, pa ga progovori majčin sine. Počeo je da dijeli i autograme umjesto umjetnika.
Moja vlast je važnija od svega. Moja moć ne dolazi do zadnje udžerice ako ima nekih građana koji nijesu u igri
Stvarne kamere sa glavne zgrade snimaju glavnu ulicu, a šuška se da su u zgradi postavljene i u WC-ima. Glavno mjesto u kabinetu je dobio jedan propali glumac, ali kažu da je majstor u čitanju sa usana. Zaposlili su i stručnjaka za neverbalnu komunikaciju. Kamere snimaju građane, a oni ispisuje tone papira što su rekli učesnici FARME, a u zagradama stavlja njihove pretpostavljene misli. Za VELIKOG BRATA prave sižee. Nema on vremena da čita sve to. Treba pregledati statistiku ukucavanja i iskucavanja iz velike zgrade, moraju se progoniti oni koji se plaze jezik u kameru, a na opštinskom su budžetu, davati intervjue o velikim uspjesima, obilaziti mjesne odbore i davati im nadu. Veliki su to poslovi. Izmišljene su sijalice koje se nikad ne gase, a ne mogu da pregore. To bi bila ogromna havarija da je kabinet van stroja makar pet minuta.
O svemu se i svakome može govoriti, mogu se farmeri svađati između sebe, ogovarati, praviti smicalice. Totalna zavada je poželjna. Ali se Veliki brat mora sačuvati, o njemu sve najljepše, njegove su misli genijalne, zamisli epohalne, radnje fundamentalne. Sve je mizerija sem on. Čitavi timovi rade da taj lik ostane u svom punom sjaju. Ako neko iz tima malo pogriješi, odmah uskače drugi. Preko noći se polažu vozačke kategorije, radi popunjavanja upražnjenih mjesta. Mjesni preparatori javnog mnjenja su u punom pogonu. Malo im je da se farmeri ponašaju kao u velikom bratu, hoće zombije.
Zombiji vole igre. Trči se od sela do sela male zajednice. U jednom se kolju mrske osmanlije, u drugom je popularna riblja čorba, u trećem se igra bećarac. Bećarac je najdraža igra Velikog brata. Ostala mu iz mladosti. Na jednom mjestu je onaj stari borac za C.G. iz osamnaeste, u drugom ga nijesu napuštali ideali revolucije, u trećem oprašta i onima koji su izginuli idući prema mostu koji je neko zidao. Sve može, samo da farmeri ne kažu jednu riječ koja bi mogla da naljuti Velikog brata.
Njegovu ljutnju osjeća vasiona, sve se trese. Svi oni oko njega se odmah namršte, traže se remetilačke osobe. Smrtna kazna nije popularna, ali rado bi upražnjavali progon. Ali gdje? Farme nema u susjednom gradu. Od tamo se može biti opasniji. Ipak je bolje da ostane na farmi, ali se mora dresirati. Najčešće uspijeva. To što nije dresirano služi za dekor velikoj ideji – globalnim integracijama. Ovi za dekor odjednom mogu dobro da posluže predstavnicima Velikog svijeta. Stari dobri Potemkin.
Farma fantastično izgleda. Veliki brat prezadovoljan. Sve mu funkcioniše. Misli da su Veliki majstori zadovoljni. A dođe trenutak kad nijesu.
Farma fantastično izgleda. Veliki brat prezadovoljan. Sve mu funkcioniše. Misli da su Veliki majstori zadovoljni. A dođe trenutak kad nijesu. Osjećaju da lokalni Veliki brat premnožava u igri. Udaraju mu packe. On se brani. Izmišljaju i remetioci i oni koji su uvidjeli stepen opasnosti njegove igre. Mjerkaju se. Tu se gubi dragocjena energija. Pomalo se gube konci. Čuvajući status Velikog brata gubi se koncentacija. Kontrola se smanjuje. Bježi se sa farme. Pobježe poneko i ko je bio u najužem kreativnom timu farme. Velika muka na Velikog brata. On se samo plaši da mu oni njegovi, kojima ne smije da se suprostavi, ne isključe utikač iz glavnog štekera farme. Kako onda živjeti. Kako dozvoliti da se od malog mjesta napravi susret različitosti, a ne idilične, rusoovska farma.
Postaju svjesni da se i struja mora plaćati. U svakom trenutku može biti isključena. Uostalom Talijani ne nasijedaju na ona pisma o otpisu potrošene, a nenaplaćene struje. A kamere ne mogu snimati na solarnu energiju.
Njegovu ljutnju osjeća vasiona, sve se trese. Svi oni oko njega se odmah namršte, traže se remetilačke osobe. Smrtna kazna nije popularna, ali rado bi upražnjavali progon. Ali gdje? Farme nema u susjednom gradu. Od tamo se može biti opasniji. Ipak je bolje da ostane na farmi, ali se mora dresirati. Najčešće uspijeva. To što nije dresirano služi za dekor velikoj ideji – globalnim integracijama
Bonus video:
