Hajkači i dalje riču u rog da su oni umiljati rodoljubi, a ja prokleti izdajnik, iako nisu pružili nijedan dokaz; uostalom, cjelokupno njihovo djelce, klepano uz prenemaganje decenijama, pisac od zanata i formata smlatio bi za dvije godine;
Jeste, priznajem, začeo sam svoj skromni rad, možda odveć hrabro i strasno, uprkos posnom tlu iskustva i znanja, no začeo sam ga u okrilju evropske misli, zar je i to malo; svjestan, naravno, da ono što je dominantno nije i jedino (Although the Cartesian-Kantian epistemological position has been the dominant paradigm of the modern mind, it has not been the only one, up. Richard Tarnas: The Passion of the Western Mind, N. York, 1991, s. 433), no u tom pravcu sam ja, eto, zasnovao svoju malu misao;
Nazivajući kupusare, moje nagrađene studije iz svjetske servantistike i dostojevistike, pohabane knjige, jelte, bibliotečki termin, hajkuni vjeruju da me time teorijski ruše; vide li kako se glupardaju pred svojom publikom od rođâ i tetâ: nije pristojno decenijama preživati tuđe prevode i, najzad, malaksati sa zabludom da je kupusara teorijski a ne antikvarijatski termin;
Terminološka smutnja
Nikad opametiti parazite, 15 godina gledam kroz prste, posvud me u javnosti sapliću tužakanja: vizantijski nacionalista; na tom jaukanju pjesničić za strine utemeljio je prepišaj-deceniju i po, svog stvaralaštva, daj da mu još jednom pljusnem u nos, to znači doslovce kosmopolita, jer nacionalizam nije zamisliv u carstvu;
Da ima barem zrnce od pjesnika u g. Lomparu, trunka kritičkog uma u g. Ceroviću, intuicija bi im šapnula da oni s jedne, te moja malenkost s druge strane, živimo en los mundos diferentes, kako pjeva Julio Iglesias, u bitno različitim svjetovima, u dijalogu i monologu;
Nazivajući kupusare, moje nagrađene studije iz svjetske servantistike i dostojevistike, pohabane knjige, jelte, bibliotečki termin, hajkuni vjeruju da me time teorijski ruše; vide li kako se glupardaju pred svojom publikom od rođâ i tetâ: nije pristojno decenijama preživati tuđe prevode
Žanrovi, zapravo, sve kažu sami: polemički diskurs jeste odgovoran za borbu s glupošću, tradicionalno, no ne i s ološem; književni šljam zamišlja da je polemika neko dešavanje svadbenog formata, da se tamo jede i pije, ali su se s ološem, ipak, više bavile narativne forme, npr. gotski roman, pustolovni roman, realistička pripovijetka itd., jer ološ konzumira pomije prosute van ograde diskurzivne rasprave; dočim monološka specijalnost, uvrede, spletke, niski udarci, u stvari predstavlja kompleks, stanje svijesti manje bitno za polemičko stvaralaštvo;
Kompleks: zakačili se sad hajkači za nagrađeni rad mladog pjesnika na RVP, 1978, bilo mi je 20, aludirajući na Ratkovićevu nagradu, doslovce: s istom imam veze, napisao sam, zahvalan darodavcu: doslovce sam kazao, itd., dakle, jasno je koji rang nagrađivanja je u pitanju, razumije se da je riječ o priznanju za mlade pjesnike, ali hajkači to podlo prećutkuju, zamjena teze;
Naravno da je nagradu u kategoriji objavljene knjige dobio g. Bošković, vrapci na grani to znaju, ali na RVP je bilo mnogo nagrađenih i bez knjige, 150 mladih pjesnika iz SFRJ uzelo je učešća na konkursu, nagrađeno je nas 17, moje ime je tu, postoji periodika, troje se nije odazvalo; u časopisu Odzivi objavljeni su nagrađeni radovi, moj rad među njima;
U zborniku nagrađenih, iz jugoslovenske kvote od 150, kritički osvrt na moju poeziju prvi je u nizu: „U pjesmama G. Č. poetski se sagledava prošlost i teži se ka očuvanju istorijskog kontinuiteta“, vidi in: Rani ugarci, izd. B. P., 1978, str. 7; tu je i nagrađena pjesma, nije tajna, hiljade studenata i omladine znale su je naizust, Puška:
Pokojna đedova patnja
Sjetno obješena o čiviluk
Naše kuće na selu
Pokojna vremena ratna
Vjekuju joj na čelu;
Vjerovala u oko
Đeda moga
Pucala na alaha
Potom na boga;
Od Skadra
Od pogibije tvrđa
Pokojna đedova patnja
Neće da rđa;
I sada, unjkave ljenčuge, čiji radni prostor je čitavog života bila kafančina ili ladovina pod smokvom, hoće, o niskosti, o podlosti, da ti ostanu odani do kraja svog života, ne bi li otrgli meni ovu pregršt stihova od mladićke ratkovićevske uspomene;
Bez dokaza
Zar danas, kad treba tražiti pomirljiv most među ekstremnim obalama, cilj i ton ove hajke da se toleriše; oklevetati građanina, teško i podlo, bez dokaza, a u isto vrijeme utjerivati građanstvu, rataru, službeniku, radnici u čistioni, beku Sutjeske, meni, tebi, svima nama, svoje keš-rodoljublje, strahom u kosti: ako li ne budeš rodoljubiv kao mi;
Lako bih ja, valjda, kao romansijer, našao riječi da ih opišem, ali bih morao okrenuti nos u stranu; gdje su imena Cerović i Lompar na ploči crnogorske književnosti, pri samom dnu, izvjesno ispod rednog broja 250, što, svakako, književno-estetski treba dezinfekovati barem za Njegošev jubilej;
Lako bih ja, valjda, kao romansijer, našao riječi da ih opišem, ali bih morao okrenuti nos u stranu
Ideje ili persekucije
U diskurzivnoj ravni moje Trinaestojulske nagrade, dakle, nema nejasnoća, izbor je sveden na dva bitno različita plana: ideje ili etikete, argumenti ili podmetanja, cijena stvaralaštva ili, najzad, persekucija novih ideja i njihovih nosilaca bez povoda i dokaza;
Šta treba kulturnoj sceni CG: konsolidacija žanrovske atmosfere, jedine zrelosti svih kultura, ili, pak, bulevarska hajka, lov u mutnom, koprcanje keš-patriota koji rade kao što i žive: ležeći;
Drugim riječima, treba li nama uopšte žanrovsko stvaralaštvo, istorija ideja, ili je dovoljan ambijent prepišaj-izjava i dopišaj-reakcija, kad svaka šuša i grmuša može optužiti romansijera za veleizdaju;
Možda bi moji hajkači, kao i njihovi epski duvači, puhači, plenumski sazivači, mogli zamijeniti rog, da najzad odsviraju nešto drugo, što rekao Miodrag Raičević, u svojoj satiri Sviranje Malaparteu, misleći, naravno, na velikog talijanskog romansijera Kurzia Malapartea.
Bonus video:
