Dva romana “Na Crnom brijegu” Brusa Četvina i “Kratki razgovori sa ogavnim muškarcima” Dejvida Fostera Volasa objavljena su nedavno u izdanju zrenjaninske Agore.
“Na Crnom brijegu” (prevod Alen Bešić), prvi roman slavnog putopisca Brusa Četvina iz 1982. godine, je izvrsno napisan omaž teškom životu ruralnog Velsa, životu u kojem se malo ko udaljava od farme – jer je premalo prilika i motivacije za takvo šta. Spartanski život obogaćen je pričama i ogovaranjima, ukaljana čast nikad se ne zaboravlja, svađe poprimaju epske razmjere, a potisnute frustracije tiho se krčkaju dok ne eksplodiraju.
Kroz bogate i žive opise sitnica svakodnevne egzistencije, Četvin opisuje blizance Luisa i Bendžamina Džounsa, koje od rođenja do starosti uobličavaju njihova porodica i mala zajednica. Oni u Velsu žive živote mimo civilizacije i vremena. Ljudi iz grada postaju prijatelji ili neprijatelji, u zavisnosti od toga kako se odnose prema blizancima, i čitaoci se saosjećaju sa njima dok pokušavaju svojim ograničenim sredstvima da se izbore sa velikim pitanjima života, ljubavi, duhovnosti, smrti, okrutnosti, pravde i, najzad, sreće.
“Na Crnom brijegu” je roman zatvorene i prigušene atmosfere. Oko Četvinovih junaka svijet teče, dešavaju se ratovi, promjene u društvu a oni ostaju učaureni na farmi bez ikakave potrebe za promjenama. Za roman “Na Crnom brijegu” Četvin je dobio nagrade Džejms Tejt i Vajtbred (za prvi roman), a 1987. po njemu je snimljem istoimeni film.
Vječita lutalica, oštrooki posmatrač i britki pripovijedač svijeta, Brus Četvin (1940-1989), Velšanin po porijeklu, poticao je iz bogate porodice, a kao istoričar umjetnosti po obrazovanju, imao je prilično udobnu poziciju u čuvenoj aukcijskoj kući Sotbi. Njegov posao je bio da procjenjuje vrijednost umjetničkih djela. U jednom trenutku napravio je potpuni preokret u životu, otisnuvši se na putovanje širom svijeta, a iskustva koja je sticao na putu pretvarao je u čudesne romane i putopise. Status kultnog pisca Četvin je stekao knjigama: “U Patagoniji”, “Vicekralj Uide” i “Uc”. Kritika ga danas po vrijednosti djela svrstava u red sa njegovim bliskim prijateljima Salmanom Ruždijem i V.G. Zebaldom.
Iza neobičnog naslova “Kratki razgovori s ogavnim muškarcima” (prevod Igor Cvijanović) Dejvida Fostera Volasa krije se knjiga koja je u mnogome obilježila američku prozu na početku 21. vijeka, i s podjednakim uspjehom “živjela” je u pozorištu, na filmu i bivala nagrađivana prestižnim književnim nagradama. Naime, dvanaest razgovora je pretvoreno u pozorišnu predstavu koja se izvodi od 2000. a knjiga je adaptirana i u istoimeni film u režiji Džona Krasinskog.
O značaju ove knjige svjedoči kritičar Njujork Tajmsa: “Po svojim ekscentričnim opsesijama i zlokobonim eksperimentima, Volas počinje da liči na još jednog ludog naučnika američke književnosti - Edgara Alana Poa. I njegove ogavne muškarce, poput Poovih, uhode demoni koji nas sve proganjaju. Izvanredno originalna zbirka... Kratki razgovori s ogavnim muškarcima je osmišljena da ispituje čitaoca, da izmami svježe reakcije na užase čija je oštrica otupila u doba tehnološke preopterećenosti “
Zbirka “Kratki razgovori s ogavnim muškarcima” sastoji se od dvadeset tri priče koje funkcionišu kao ciklus kratke proze. U četiri naslovne priče, različiti muškarci odgovaraju na pitanja svojih sagovornica koje čitaoci nikad ne čuju. Volasovi ogavni muškarci u tim razgovorima rekonstruišu svoje odnose sa suprotnim polom i slikaju solipsističku pustoš savremenog doba.
Oni, međutim, nijesu jedini (anti)junaci ove knjige. Volas pripovijeda o ženi opsednutoj strahom da ona nije dovoljna svom mužu; ispisuje svojevrsan izvještaj o patnjama osobe obuzete sobom i svojim osjećanjima u tolikoj mjeri da ne primjećuje ništa van svog emocionalnog vakuma oličenog u depresiji; parodira svijet savremenog šou-biznisa kroz prizmu antičkih mitova; demistifikuje popularnu psihoanalizu; pokušava da odgovori da li je moguće sagledati neki ličan, velikodušan čin bez ikakvog veličanja sebe kao dobročinitelja i zašto je lakše prodati nepotrebnu alatku za pet dolara nego je pokloniti.
Čarobnjak riječi, depresija i samoubistvo
Dejvid Foster Volas (1962 – 2008), američki romanopisac, pripovijedač i esejista, jedno je od najvećih imena književnosti na engleskom jeziku s kraja 20. i početka 21. vijeka.
Takav status stekao je zahvaljujući inventivnosti i svježini svog opusa koji je umnogome oblikovao i njegove literarne savremenike. Volasov prvi roman bio je “Metla sistema” (The Broom of the System), a najzapaženiji roman “Konačna šala” (Infinite Jest, 1996), koji se našao na listi 100 najboljih romana od 1923. u izboru časopisa Tajm.
Volas je dobitnik brojnih nagrada i podjednako je dobro bio prihvaćen i kod čitalačke publike i kod kritike. Volasov lični život obilježili su borba sa zavisnošću i hroničnom depresijom, a okončao je samoubistvom 2008.
Bonus video:
