Nakon medijskog terorističkog napada od 19. juna, (J19), zatražio sam dokaz za optužbu iz usta g. Cerović Rajka, da sam borac protiv države, a on u Vijestima od 17. 07. piše o nekakvoj stipendiji, o nekakvom donjem vešu, o posuđu i escajgu, pratite vi sad tu dijalektiku mišljenja, stvari strašno bitne za istoriju književnosti i za izdaju domovine;
Teroristički akt J19, primjer je medijskog terorizma, (MT), sa ciljem mog izopštenja, kažnjiv po zakonu zbog napada na ličnost, povrede ljudskih i autorskih prava; udar je smišljen frontalno, u okrojenom medijskom prostoru, da svaki član zločinačke udružbe nasrne po zadatku; upropastio sam crnogorsku kulturu, pokrenuo i realizovao ediciju pismenosti od 1.000 godina, Književnost CG od XII do XIX v., u 23 toma;
Sporan je naslov, iako nastavnik Cerović s huškačima, oni variraju od osmoljetke do akademije, zna da je ta pismenost nastala na pet jezika: staroslovenski, latinski, talijanski, slovinski, dakle jezik našeg baroka i, najzad, SH-jezik; znaju hajkači da nisam radio sam, bili su tu još dr Novo Vuković, dr Slobodan Kalezić, dr Miloš Milošević, Vojislav D. Nikčević, dr Miroslav Pantić, dr Mato Pižurica, ko je od hajkača ijednu pisnuo pred njima, niko, dr Rotković je priredio I. A. Nenadića, pa zašto tada nije žvaknuo;
Klevete, da sam borac protiv identiteta, unizitelj duha 13. jula, neprijatelj naroda, filtrirane u doziranim naletima, Pobjeda, RTCG, Portal, klasičan su primjer konceptualnog MT-a, čija konkretnost zapravo zapanjuje, kao što kaže Friedländer u vezi s izvjesnim sistemom mišljenja (The most astonishing aspect of this system was its concretness, up. Saul Friedländer: „Nazi Germany and the Jews“, Harper, New York, 1997, str. 200);
Udar, kažem, jer potrpezni hajkači naivno misle da se izjavicom od dva-tri retka prepišaj-teksta, može vrednovati umjetnost romana, koja je oblikovala evropski duh od renesanse; čitam stubac g. Cerovića, u svakom retku ga hvatam da se ne druži s istinom, tvrdi da se nisam izjasnio o devedesetim; jesam, objavio sam tri romana o jugoslovenskom ratu: City Club, 251. s., Pauci, 382 s., Blizanci, 734 s., koje to izjašnjavanje, molim, zvoni punije od moćnog žanra romana, deder zucnite, duhom nišči, da čujem, zar one vaše prepišaj-kolumne, nagvaždanja uz bocu piva;
G. Cerović Rajko, g. Lompar Mladen, toliki drugi budžet-patriote, lete na krilima aeroplana sa svojim prevodiocima, da se slikuju negdje vanka zalivenih usta; od milion književnih naslova na sajmu knjiga u inostranstvu, funkcioneri PEN-a CG, gle’te, jedan jedini neće razumjeti, te dvije svijesti, stopljene u leguru oralnih poriva, mogu najviše jedna drugoj da miluju uši u dijalektu;
Jer, da je malkice obuzdao, u sebi, tu oralnu vokaciju lalićevske provenijencije, kako sam priznaje, da je barem 10% vremena, provedenog na pogrebima, jedinim zasjedanjima PEN-a CG, funkcionerima tu ne prijeti smjena, g. Cerović posvetio teatru, ne bi lažirao moje pozorišno stvaralaštvo, da tobože nisam radio u struci: jesam, V. S. Mejerholjd, Boto Strauss, Andrzej Makarewicz, Shakespeare, Heiner Müller, Antonin Artaud, Harold Pinter, evo mojih režija samo iz osamdesetih, pozorišni kritičar je prespavao deceniju;
Isti izjavljuje da sumnja u moju diplomu, otkud meni onda magistarske, doktorske studije, odbrana teze, „Cervantes i moderni roman“; s druge strane, obraća mi se kao budućem nobelovcu, hvala, nije trebalo, ali pod znacima navoda, koga on želi da uvrijedi, švedsku Akademiju, mene, instituciju nagrade; biti nobelovac, to ne znači nužno dobiti Nobela, već služiti jezičkoj svijesti naroda koji te je rodio, ali ne u afektu, nego u žanru; elem, šok od Trinaestojulske napravio je od uma g. Cerovića i od umova huškača, pramen tame, definitivno neupotrebljiv van funeralnih ceremonija;
Javni terorizam,
Habermas je slobodu govora stepenovao u tri ravni, postkonvencionalnoj, autonomnoj i principijelnoj (Postconventional, authonomous and principal level – At this level there is a clear effort to define moral values and principles which have validity and application apart from the authority of the groups or persons holding these principles), vidi Thomas McCarthy: „The Critical Theory of Jürgen Habermas“, Cambridge, 1982, str. 251;
Radi se o tri stupnja, od kojih su prva dva sankcionisana u korpusu ljudskih prava, u zakonodavstvu CG i, najzad, u autorskim pravima, s obzirom da je cilj hajke, pored udara na ličnost, bilo i brisanje mojih autorskih prava, tako što bi mi objavljivanje u domovini, sa stuba srama, sklepanog u štabu hajke, bilo onemogućerno, opticaj već objavljenih 20 knjiga, naravno, blokiran i, prema tome, djelo izopšteno iz školskih programa i narodne svijesti;
Pa dobro, žrtva MT-a,
Ja prokaženi, imam li nešto da kažem, imam, ali ne zadirem u privatnost pojedinca, građansku pristojnost pretpostavka je za polemiku, barem moju, žanrovsku, orjentisanu na ideje, ne na privatnost, uprkos burazer-huškačkom dozivanju hajkača, neću se spustiti na jezik g. Lompara, taj ga i nema, treba pročitati par stubaca u Vijestima, kako pjesnik-tetkić muči rečeničicu, on nju, ona njega, pa zar tog građanina nije sram da se odaziva na riječ pjesnik s onakvom đuveč-sintaksom;
Niti je g. Lompar za sintaksu, ni sintaksa za nj’, to unjkavo pero naviknuto je na proizvoljno lomljeni stih, u tri-četiri silabe, orjentisano prema sluhu strina i odiva, ne umjetničkih tokova svoga doba; redar u sali za sjednice svjetskog PEN-a, taj ima pristojniju rečenicu, mejlovi čistačice, upućeni tetkici u pansionatu, stilizovani su tri koplja više; g. Lompar, zar on predsjednik PEN-a CG, g. Cerović, zar on potpredsjednik, čujte tu bakalinsku smijuriju, no meni nije do smijeha, interesuje me nešto drugo, dijagnoza ove pasje hajke;
Meni ne treba da liječim bolest, kaže Isidor iz Sevilje, patron Interneta, meni je dovoljno da ustanovim dijagnozu, dakle, zanima me semiologija smrtnog stadija balkanske epike, diskursa koji je doveo do ove mentalne pomutnje, noćne more, dakle semioepika MT-a, ukratko, zanima me znakovni sistem stanja svijesti, spremne da kidiše na nove ideje i njihove nosioce, i to otkud, s groblja pokopanih ideja komunizma i popušenih lula postkomunizma; nas je skuplje koštala izolacija od zapadne kulture, nego zemljotres ’79;
Kritička misao,
Ipak su CG zaobišli misaoni pokreti 20. stoljeća, na žalost, da nisu, valjda bi se neko, od toliko hajkača iz alijanse: PEN, SUBNOR, Matica CG, DANU, CDNK, Pravedna CG, itd., zastidio ove harange bez dokaza, zapitao se zašto stotine gone jednoga; zaobišao nas je, dakle, ruski formalizam, srednjoevropski strukturalizam, francuski egzistencijalizam, Frankfurtska škola, ljevica ’68, Hippy-pokret, istočnoevropska disidentska misao;
Promašile su nas, najzad, glavne ideje, osim ideje antifašizma, ratne uspomene uspavale, poriv da se građaninu sudi po kratkom postupku, vidjeli ste protagoniste, ima ih još, očevidan je dokaz orjentacije ka nasilju i za nasilje, kakva simfonija za uši hajkača, nepristupačne od ideoloških dlaka; g. Cerović naziva ministre, znate kako, p...e jedne, pa traži oproštaj od čitalaca;
Promašile su nas, najzad, glavne ideje, osim ideje antifašizma, ratne uspomene uspavale, poriv da se građaninu sudi po kratkom postupku
Neka on zatraži oproštaj od kompletne stvaralačke inteligencije, učestvovao je s hajkačima u gradnji balkanskog tora, džepno izdanje za CG, zagradili su kreativno stvaralaštvo od novih ideja, digli zidove cenzure 50 metara, da našu misao ne zatruje kritički um, ometali radijaciju zapadnog iskustva, ključnog za epohu, izdajući rog za svijeću, funeralne ekstaze iz mrtve prošlosti, za tako rodoljubiv ton, da to prostom građaninu utjeruje strah, svoj prepišaj-opus, par novinarskih sveščica, za doprinos stoljeću, čujte ovo, hajkači & Co., smognite snage, posramite se;
Vi ste život posvetili balkanskoj krčmi, ugostiteljstvo je bilo vaš univerzitet i univerzum, vaš U2; no gle vraga, ukus nove generacije zgaziće svu vašu nekrofiliju, književnu povorku u crnini i crvenini; zgaziće, dakle, nekrofiliju g. Cerovića, s nekrofilijom g. Bećković Matije, na kog se g. Cerović poziva protiv mene, sa istom, epskom dijalektikom mišljenja g. Hodžić Zuvdije, učesnika plenuma SUBNOR-a, na kom sam optužen za poniženje Trinaestojulske nagrade, skloniće mlađi naraštaj u stranu takvu estetiku s blagim i vrlo umjerenim prezirom;
Definitivno, gospodi želim dobro zdravlje, jagnjetinu nakon plenuma, preliv s pečurkama, torticu, dakako, ali njihovo stvaralaštvo, čiji jezik palaca nad najvećom balkanskom poslasticom, trulom prošlošću, ne smatram vrijednim pažnje ni u tekućoj deceniji, kamo li dalje.
Bonus video:
