Umjetnik za kojeg se može reći da emocijom vaja muziku, da pjeva gudalom i da pleni toplinom kakva se rijetko sreće, violinista Nemanja Radulović, treći put je gost KotorArta. Na ovogodišnjim Don Brankovim danima muzike sjutra veče nastupa sa svojim ansamblom Dabl Sens, s kojim će izvesti sva četiri koncerta iz ciklusa Četiri godišja doba Antonija Vivaldija, kao i djelo Nikolaja Rimskog-Korsakova, Šeherezadu u aranžmanu kompozitora Aleksandra Sedlara.
Obrazovan u Srbiji, Njemačkoj i Italiji, Radulović je učio od najboljih savremenih pedagoga, kao i od čuvenog Jehudija Menjuhina. Do sada je nastupio s vodećim svjetskim orkestrima u najpoznatijim dvoranama kao što su Karnegi hol (Njujork), Koncertgebau (Amsterdam), Sala Berlinske filharmonije, Sala Plejel (Pariz), Santori (Tokio), Pozorište Kolon (Buenos Ajres). Osnivač je i vodeći član ansambla Đavolji trileri, s kojim se predstavio prošle godine na KotorArtu, kao i ansambla Dabl Sens, s kojim je snimio kompakt-disk 5 Seasons, s djelima Vivaldija i Sedlara. Za Izdavačku kuću Dojče Gramofon, čiji je ekskluzivni umjetnik, snimio je prošle godine album Tchaikovsky, s Koncertom za violinu i Varijacijama rokoko Petra Iliča Čajkovskog.
Upravo ste se vratili sa Mokre Gore, gdje ste nastupili na otvaranju Boljšoj festivala. Na KotorArtu nastupate s istim programom. Zašto su Četiri godišnja doba aktuelna?
Odlučili smo se za Vivaldijeva Godišnja doba, jer ove godine slavimo deset godina postojanja ansambla Dabl Sens. To je bila prva kompozicija koju smo kao ansambl spremali. Pored toga, sviraćemo i poslednju kompoziciju koju smo spremali, Šeherezadu Korsakova, ali u aranžmanu Aleksandra Sedlara, za gudački ansambl, klavir, violinu i naratora.
Ambijent u Drvengradu je poseban, jer u okruženju gotovo netaknuta priroda. Na KotorArtu, nastupate takođe na otvorenom, na Ljetnjoj pozornici, ali u jednom istorijskom okruženju. Kako doživljavate ta mjesta, koja nisu tipične koncertne dvorane?
Mnogo je lijepo svirati na mjestima, posebno ljeti, koja nisu uobičajene koncertne sale. Smatram da muzika svuda treba da se svira i da se dijeli. Različiti ambijenti mogu da nas inspirišu na malo različitu interpretaciju. Eho, akustika, sve to je dosta drugačije, što nas navodi da se i mi mijenjamo i da budemo slobodniji i prema publici, i prema interpretaciji. Bez obzira na to što ponavljamo isti program, treba da budemo nešto drugačiji.
Ovogodišnja koncerta sezona obilježena je izvođenjem violinskih koncerata Čajkovskog, Prokofjeva i Hačaturjana. Šta je u planu za narednu sezonu?
Hačaturjan će biti i dalje aktuelan, zato što disk izlazi novembra i zvaće se Bajka. Tu će biti i Hačaturjanov Trio, sa klarinetistom Andreasom Otensamerom i pijanistkinjom Lor Favr-Kan, kao i Šeherezada sa ansamblom Dabl Sens, i još dvije nove kompozicije Sedlara.
Zašto je CD zove Bajka?
Zove se Bajka baš na našem jeziku zato što za mene bajka ima više značenja – to je priča, imaginacija, to je saradnja s ljudima koje poštujem i koje volim. A i sama muzika je bajkovita. Hačaturjanov Koncert apsolutno može da se stavi u neku dečiju priču ili da se napravi film s tom muzikom.
Sjećate li se omiljenih bajki iz detinjstva?
Sjećam se da sam voleo da gledam ruske bajke, koje su se emitovale na RTS-u dok smo bili klinci – sjećam se Snježne kraljice.
Francuska je pobjedila u fudbalu. Jeste li navijali?
Jedan dio ansambla je bio ostao u Podgorici, kako bi odgledali utakmicu do kraja, a ja sam došao u Kotor, kako bi se video s Vama. Moram da budem iskren, navijao sam i za jedne, i za druge. Bez obzira na to što imam francuski pasoš, drago mi je da neko s naših prostora zabeleži takav uspjeh. Međutim, najviše me je obradovala Noletova pobjeda. Od kako je počeo Vimbldon, svi smo pratili šta se dešava. U našem ansamblu se nalaze njegovi veliki fanovi. Sjećam se kada je igrao polufinale, polovina nas uopšte nije mogla da spava. Nismo mogli da dočekamo sjutra popodne.
Bonus video:
