Keri Smit je kanadska umjetnica koja je do sada objavila više bestselera. Ona često organizuje radionice koje obrađuju teme iz njenih knjiga i poznata je po tome što glavni dio njenih knjiga završavaju oni koji ih čitaju. Radila je ilustracije za različite izdavače, neki od njih su: Random House, Washington Post, New York Times i Hallmark. Njene knjige “Uništi dnevnik”, “Ovo nije knjiga” i “Povuci liniju” objavio je Vulkan.
Vi ste autorka nekoliko veoma čitanih knjiga i aplikacija uključujući i “Uništi dnevnik”. Obzirom da obavljate još i mnoge druge poslove iz oblasti umjetnosti i kulture, recite nam koliko je za Vas značajno bavljenje književnošću?
- Uvijek sam bila opsjednuta medijumom knjige. Kada dođu nove ideje, naravno da gravitiram ka formi knjige. Ovo se može dogoditi zbog činjenice da sam opsjednuta prenosnivim sistemima. Knjiga je vrhunski prenosivi sistem po tome što predstavlja svijet koji možete nositi sa sobom svugdje gdje idete.
Radili ste i kao slobodna ilustratorka za mnoge klijente širom svijeta poput Random House, The Washington Post, The New York Times, Hallmark… Možete li nam pojasniti zašto ste to radoili besplatno?
- Vjerujem da mislite da li radim besplatno. Odgovor na to je da, radim razne poslove za neprofitne organizacije kojima vjerujem. Nedavno sam uradila poster za Post Carbon Institute koji govori o našim načinima smanjenja oslanjanja na ugljenik.
Na Univerzitetu Johns Hopkins i na još nekim drugim ustanovama širom Sjeverne Amerike, držali ste predavanja o raznim temama iz oblasti umjetnosti i funkcije mozga. Racite nam nešto o tom Vašem interesovanju za senzomotoričke funkcije, za kineziologiju i razne vježbe koje podstiču na integraciju moždanih struktura čovjeka. Jer, te su teme više svojstvene psiholozima, logopedima i defektolozima, više nego umjetnicima.
- Univerzitet Džons Hopkins me je pitao da održim predavnaje na temu kreativnosti. Nijesam ekspert za funkcionisanje mozga, tako da ne mogu da govorim o tom pitanju. Moje predavanje je bilo o oslobađanju naših uobičajenih načina gledanja kroz različite metode (koristeći maštu, ostavljajući iza sebe naše kulturne uslove, preoblikujući mozak prakticiranjem navike eksperimentisanja.)
Da li je, po Vama, percepcija određenih stvari, stalna, nepromjenljiva? Odnosno, ako je percepcija stvari podležna promjenama, recite nam, o kakvim uzrocima tih promjena je riječ.
- Po mom mišljenju, kreativnost je sposobnost da se stvari (i svijet) percipiraju iz različitih uglova na način da se ne osuđuje. Naša percepcija stvari može se promijeniti samo pod uglom iz kog smo odabrali da posmatramo. Gledajući u nešto kao da nikada ranije nijesmo vidjeli, mi smo otvoreni da stvorimo sasvim nove ideje i asocijacije i koje nijesu vezane za bivše uobičajene vidove. U tom smislu kreativnost je zapravo metoda gledanja (mada vjerujem da se ona može implementirati koristeći sva čula).
Zašto je čovjek toliko nepouzdan u svojim procjenama nekih, naizgled sasvim jednostavnih i svakodnevnih pojava? Koliko je to spojivo sa ljudskom, bogodanom, kreativnošću?
- Ako sam dobro razumjela ova pitanja rekla bih da u kapitalističkom društvu ima previše fokusa i vremena potrošenog na potrošače. Obučavamo se da budemo potrošači umjesto da učimo kako da radimo stvari za sebe (vještina izgradnje). Kada prestanemo da učimo kako da pravimo stvari za sebe i da ih prepuštimo drugima, izgubićemo osjećaj individualne agencije u sopstvenom životu. Ovo stvara osjećaj zavisnosti, nedostatka kontrole, gubitka značenja i na kraju depresije.
Na svojim predavanjima objašnjavate ljudima - kako da postanu kreativni. Šta to znači? O čemu je riječ?
- U kulturi smo izgubili sposobnost da se redovno “igramo”. Ovo je opet usljed fokusa na potrošnju nasuprot potrebama ljudskog uma/tijela. Po mom mišljenju, društvu treba više poezije, umjetnosti, igre, sanjarenja, lutanja, književnosti, svakodnevnog sanjanja, izgradnje zajednice, meditiranja, stvaranja, eksperimentiranja, pomjeranja tijela. To su stvari za kojima žudimo, to su stvari koje nas zaista ispunjavaju. Potrebna nam je dozvola da nastavimo stvari koje zaista želimo, za razliku od onoga što nam je društvo reklo da želimo/trebamo. Teško je provaliti taj kulturni uslov. U našoj sadašnjoj kulturi mi ne koristimo čula. Kad redovno učestvujemo u pasivnim aktivnostima (ekrani, mediji), naša čula postaju nerazvijena. Čula su ono što nas povezuje sa životinjskim svijetom i zemljom, a ako ih redovno ne koristimo, počinjemo da percipiramo sebe kao da smo odvojeni od njih. Više nijesmo dio zemlje, već samo korisnici (i pasivni učesnici) toga, (stoga možemo da ih zloupotrijebimo). Vjerujem da kroz ponovno osmišljavanje čula na svjesni način, počinjemo da osjećamo vezu sa našim svijetom u vrijeme kada se mnogi od nas osjećaju isključeni. Filozof Dejvid Abram kaže: “Tijelo je moje sredstvo da stupim u vezu sa svim stvarima.” Jednostavno usporavajući šetnju u našem okruženju i primjećujući stvari pod našim nogama, možemo se osjećati kao aktivni učesnik u svijetu i, s druge strane, možemo odgovoriti na svoje potrebe.
Koliko kreativnost čovjeka, kao jedinke, kao individue, utiče na kreativnost društva u kojem živi? Ili, koliko kreativnost društva, utiče na kreativnost pojedinca, jednog čovjeka? Koliko kreativnost jedne osobe utiče na društvo u cjelini?
- Kreativnost ima zarazni kvalitet. Moj cilj kao pisca je da se inficira što je moguće više mladih sa misijom da “pitaju sve”, obrate pažnju na stvarni svijet (ne kroz ekrane), zaboravite ono što ste učili (na šta da odgovorite?)
Koliko niska kreativnost društva, može uticati na ekonomsku krizu? Može li nedostatak kreativnosti u društvu uticati na ekonomsku krizu?
- Problemi našeg društva su filozofski ne ekonomski, pa se tako moraju filozofski rješavati kako bi imali dugoročni efekat (bavljenje ekonomskim uslovima stvara samo kratkoročne prednosti). Sadašnja ekonomska kriza je ciklus koji se ponavljao više puta, istorija nam pokazuje to. Kao i kod svakog eksperimenta, ako nastavimo da radimo iste stvari, uvijek ćemo izaći sa istim rezultatima. Ako nastavimo u kapitalističkom sistemu moramo izaći sa potpuno novim modelima kako bi imali drugačije rezultate. Ovi novi modeli moraju biti zasnovani na održivosti i većem dobru za planetu i društva uopšte. Pa kako da dođemo do ovih novih modela? Vjerujem da moramo implementirati maštu. Umjetnička uloga je da ponovo zamislite i sanjate o tome kakav bi svijet mogao biti, čak i ako mislimo da to nije moguće. Posebno ako mislimo da to nije moguće. To je način na koji se promjena dešava gurajući se čak i preko ivica realnosti. To je bila motivacija za moju knjigu “Imaginarni svijet” u kojem se od vas traži da kreirate svijet zasnovan na vašim vlastitim idejama/uvjerenjima. Možemo početi da razmišljamo i da dopustimo našem umu da se pomjeri do najsvježijih dostignuća naših imaginacija (ne sudeći o tome kakve ideje dolaze). Ovo će nam pomoći da nas pogura u nove pravce. Ja vjerujem da je to ono što je mislio Ajnštajn kada je rekao: “Imaginacija je važnija od znanja”. To nam dozvoljava da pređemo preko naših poznatih svjetova na neistraženu teritoriju, to je ono što su njegovi “misleći eksperimenti” bili dizajnirani da učine (zamislite svijet izvan “poznatog”).
“Novi život treba inspirisati shvatanjem da su nove prednosti dobijene velikom potragom u mraku nepoznatih, neuobičajenih intelektualnih istraživača”, rekao je Bakminster Fuler.
Mnoge ljude širom svijeta zadivljuju razni fenomeni koji se događaju u prirodi. Obzirom da ste vi dobar poznavalac fenomenologije, recite nam: koji su, za vas, fenomeni danas najinteresantniji, najčudniji?
- Drveće i pečurke. Nedavno sam pročitala “Tajne živote drveća” i bila sam zapanjena kada sam saznala da drveće ima veoma složene metode komunikacije i da funkcioniše kao zajednica slična porodici koja štiti jedna druge.
Kada se za nekoga kaže da je “rođeni umjetnik” šta to znači? Da li je taj umjetnik, bio umjetnik i u vremenu kada je bio malo dijete? Zapravo, šta je umjetnik, postoji li pravi umjetnik? Čuo sam jednog teologa kada kaže: “…čovjek nije umjetnik jer to čovjek ne može ni biti. Jedini umjetnik je Gospod Bog, Stvoritelj”. Kako to komentarišete?
- Verujem da su svi ljudi rođeni kreativni, ali mi ih obučavamo kroz uspostavljanje društva.
Šta nam možete reći o vašoj knjizi “Boxed Set”?
- Ovo je zbirka nekoliko mojih knjiga spakovanih u kutiju. Vjerujem da je u ovo uključen “Uništi dnevnik”, „To nije knjiga i nered: priručnik o nesrećama i greškama“. Tu je i novi kutijski set pod imenom „Adventure Lab Keri Smith“, koji sadrži „Kako da budete istraživač svijeta“, „Imaginarni svijet “ i „Završi ovu knjigu“.
Bonus video:
