Kao član Žirija za dodjelu godišnje Trinaestojulske nagrade za 2013. godinu, iskazujem neslaganje protiv grubog miješanja u njegov rad od strane nekompetentnih pojedinaca i pojedinih institucija, koje su čak i izbrisane iz spiska NVO.
Uvjeren u identitet Crne Gore kao građanske države, naglašavam da je, shodno Zakonu o državnim nagradama, i Pravilniku o dodjeljivanju Trinaestojulske nagrade, Žiri u odlučivanju imao u vidu isključivo stručne, naučne i umjetničke reference.
Stoga mu nijesu potrebni tutori, dodatni tumači, posmatrači, naknadna pamet i žiriranja.Time bi se i devalvirala sama odluka o izboru žirija u Skupštini Crne Gore.
Daljim vođenjem organizovane hajke protiv ovogodišnjih dobitnika Trinaestojulske nagrade, produbljivanjem podjela na poželjne i nepoželjne, pritom i bez uvida u nagrađena ostvarenja, samo bi se poslala dodatno loša poruka domaćoj i međunarodnoj kulturnoj javnosti o Crnoj Gori danas.
Neutemeljeni napadi na dodjelu najviših državnih priznanja pružaju lošu sliku o imidžu naše zemlje, posebno u vremenu njenog pridr uživanja EU, gdje su slični primjeri iz vremena dirigovane svijesti i odluka nezamislivi i antievropski.
Bio bi to ružan presedan za današnju Crnu Goru, klasičan primjer vraćanja vremenima totalitarne svijesti, i strogo kontrolisanim nagradama za podobne.Nije dostojanstveno, a i tužno je da se ovo dešava upravo u viteškoj Crnoj Gori, da kod nas ustanu pisci protiv dobitnika nagrada za književnost i književnu kritiku!
To predstavlja jasan mentalitetski problem onih, kojima je lojalnost vlastima najveća književna akreditacija, a u svemu ostalom precjenjuju lične domete. Nije lijepo, ni crnogorski. Uostalom, bitno je istaći da nijedan pisac većeg formata nije govorio protiv ovogodišnjih laureata.
U vremenu kad Crna Gora treba da ide naprijed, bio bi to njen veliki korak unazad. A kome je to potrebno? Većinskoj kulturnoj Crnoj Gori sigurno ne. Jer bi to bila jasna slika zemlje u kojoj progone slobodne umjetnike.
Bio bi to veliki minus za Crnu Goru – direktan dokaz o diktaturi u kulturi. Ne vjerujem da takva retrogradna inicijativa može proći u Skupštini Crne Gore, jer i tamo ima mislećih ljudi, svjesnih da je to, posebno u ovom trenutku, kontraproduktivno za državu, ružan pečat.
Ne vjerujem da će doći do presedana da se obara odluka žirija radi nečije sujete i mržnje prema onima koji nijesu iz njihovog bloka. Umjesto toga, svi ozlojeđeni mogu se adekvatno relaksirati čitajući knjige ovogodišnjih laureata, i vidjeti da zaista zavrjeđuju priznanja.
Zbog imidža ove zemlje ne smije se pokazati da imamo vječite favorite i redovne autsajdere u umjetnosti, po tom osnovu što neko od njih uz vlast stoji, ili ne stoji. Ovogodišnja odluka žirija najbolji je znak stare, ali i nove Crne Gore, da se poštuje glas struke, nauke, i savjesti – da najbolji budu proglašeni za najbolje… I da se to vrjednuje bez sujete i opstrukcije.
Ovogodišnje glasanje žirija upravo označava glasanje za Crnu Goru jednakih šansi za sve. U to se neki bučno zalažu u načelu, a u praksi čine sve da to toga ne dođe. Ova odluka označava doprinos širini kulture današnje Crne Gore, jer u njoj ima mjesta za sve uspješne, bez bilo čije sujete, buke i bijesa.
Podršku kandidaturi politikologa Radula Kneževića daju najviđeniji akademici iz Crne Gore i zemalja u okruženju. Ilija Lakušić je u protekle dvije godine napisao četiri knjige izuzetne poetske vrijednosti i poruka, koje posebno afirmišu istoriju Crne Gore i njeno duhovno biće.
Gojko Čelebić je na polju književno-kritičke misli sačinio dvije izuzetne studije, monografije o velikanima svjetske književnosti, Servantesu i Dostojevskom, stubovima evropske i svjetske misli. Zato treba što prije odbaciti sva mešetarenja režimskih pisaca, koji su ipak svjesni svojih ograničenih dometa, i partijske neograničene servilnosti.
Bonus video:
