Dana 18. 6. 2013. dodijeljena mi je Trinaestojulska nagrada, u skladu sa zakonom, ali sam danas pročitao u štampi da se priprema za skupštinsku proceduru dopuna zakona, koja bi, faktički, utrla put da mi se nagrada oduzme i zabrani objavljivanje mojih knjiga u domovini pod žigom izdajnika nedostojnog nagrade;
Nakon dodjele nagrade od legitimnog žirija, izabranog u Skupštini Crne Gore, pokrenuta je na mene hajka u javnosti da sam borac protiv države, negator crnogorske nacije, nedostojan nagrađivanja svojim ljudskim licem, i umjetničkim djelom, neprijatelj naroda koji ruši multikonfesionalni sklad i ponižava ovo priznanje;
Hajku su pokrenuli dr Rotković Radoslav, Lompar Mladen, Bojović Rade i drugi građani skriveni iza DANU, Matice Crnogorske, SUBNOR-a itd., koje je moguće identifikovati, s navedenim i drugim teškim optužbama bez osnova, a sa ciljem da me doživotno obesprave i diskriminišu iz javnog života i korpusa ljudskih i građanskih prava;
Na stotinama i hiljadama stranica mog djela, u 20 tomova, koliko skromno mogu, ulio sam snagu savremenoj crnogorskoj književnosti, ili barem s tim ciljem trud iskren uložio
Pomenuti građani i dio nahuškane javnosti optužili su me da sam borac protiv crnogorske kulture, jezika, crkve, identiteta, tradicije i da ne poštujem ove vrijednosti, oglasio se čak i jedan upravnik logora, i to plačevnim glasom na televiziji, evo, došlo se i dotle da jedan pisac natjera suze upravniku logora na oči, što nisu mogle hiljade mučenika, oglasilo se, najzad, i desetak književnih crva iz svoje palanačke crvotočine – svi u hajku;
Vas, gospodo, najljubaznije molim, provjerite glasine hajke o tome, da u periodu 2011–2013. tobože nema djela dostojnih nagrade, jer se knjige za koje je meni nagrada dodijeljena, „Vjetrenjače Evrope“ (550 stranica), te „Dostojevski i Zapad“ (330 stranica), već prevode na dva svjetska jezika, ocijenjene su od kritike, kao doprinos svjetskoj servantistici, odnosno dostojevistici, pa ne bi bilo prijatno vidjeti kako me u tuđini poštuju a kod kuće obespravljuju i hule;
A ja dokazujem crno na bijelo, da za 35 godina svog književnog rada, u mojih 20 objavljenih knjiga, dakle u preko 40 monografskih izdanja, na mojih 8.000 objavljenih stranica, na više jezika, dodatno na 4.000 stranica u rukopisu, u stvari i ne radim ništa drugo, osim što s plemenitim namjerama, u duhu nacionalne i evropske kritičke tradicije, slavim biće i trajanje naroda koji me je rodio;
Poštovani,
Molim vas da zločinačko udruživanje grupe građana sagledate u svjetlu fakata – a ne izmišljanja da sam nedostojan tradicije našeg naroda i trinaestojulskih simbola
U svojih 10 romana, i još toliko knjiga iz drugih žanrova, borio sam se za crnogorsku kulturu širom Evrope i svijeta, kao poliglota, umjetnik posvećen svom narodu i kulturi – hajka grupe građana s umišljajem protiv mene, u svjetlu ovih neoborivih činjenica, očevidno je zločinačko udruživanje, pa se grupa valjda mora pozvati na odgovornost, demokratskim sredstvima natjerati na izvinjenje, umjesto da joj se ugađa navrat-nanos dopunom zakona protiv mene i dvojice nagrađenih stvaralaca;
Gospodo predsjednici,
Molim vas da zločinačko udruživanje grupe građana sagledate u svjetlu fakata – a ne izmišljanja da sam nedostojan tradicije našeg naroda i trinaestojulskih simbola – te s tim ciljem pred vama, pred javnošću, iznosim sledeće činjenice: još nikada nisam rekao ili napisao bilo šta suprotno duhu crnogorske tradicije i državnih interesa, neka se dokaže konkretno ako jesam, gdje su dokazi;
Poštovani predsjednici,
Molim vas da ne ugađate hajkačima na mene, jer mnogi od njih, oprostite mi, gospodo, što primjećujem, nikad u svom životu nisu prekoračili prag nijednog fakulteta, jezik nijedan ne znaju, neki nemaju ni srednju školu, a položaje zauzimaju, uživaju nacionalnu penziju, pa jesam li ja stvarno toiliko ispod njih
Diplomirao sam na svjetski poznatoj umjetničkoj akademiji, na DAMU u Pragu, stekao dalja akademska zvanja, magistrirao („Kultura smijeha u doba totalitarizma“), doktorirao („Cervantes i moderni roman“), te molim da spriječite usvajanje zakona preko noći, koji bi naše građanstvo i međunarodnu javnost mogao nelagodno podsjetiti na temu mog magistarskog rada;
Te vas molim, dakle, da ne ugađate hajkačima na mene, jer mnogi od njih, oprostite mi, gospodo, što primjećujem, možda je nepristojno za format ove problematike, nikad u svom životu nisu prekoračili prag nijednog fakulteta, jezik nijedan ne znaju, neki nemaju ni srednju školu, a položaje zauzimaju, uživaju nacionalnu penziju, pa jesam li ja stvarno toiliko ispod njih;
Predsjednici Države, Skupštine i Vlade,
Nema nigdje nijednog dokaza da sam ja ikada rekao ili učinio išta od ovoga što mi pripisuje bestidna udružba
Jesu li oni ikada digli glas izašta drugo, osim za svoj komfor, pa procijenite vi sada ko je od nas, hajkači ili gonjenik, na strani skromnosti i čestitosti po kojoj je naš narod dosad bio poznat među prosvijetljenim nacijama; zato vas molim da s opreznom mudrošću odbijete da se pridružite goniocima i tamničarima u stihiji hajke, jer je inicijativa za hitno donošenje zakona protiv pojedinca, odnosno dvojice ili trojice ljudi, Kneževića, Lakušića, moje malenkosti, ipak, sada u vašim rukama;
Gospodo,
Eventualnim usvajanjem dopuna zakona o Trinaestojulskoj nagradi i faktičkim otimanjem iste, u građanskom smislu biće one zbrisane i tako male, usvojio bi se praktično zakon o izdajniku na predlog hajkača
Pa i bez daljeg zaoštravanja procesa protiv mene, i nagrađenih kolega, ja, evo, sada, u svoje lično ime, razumije se, nudim bilo kom crnogorskom stvaraocu, ako misli da zaslužuje Trinaestojulsku nagradu prije mene, neka izvoli da se suočimo pred kamerama, na srpskohrvatskom odnosno crnogorskom, ili na nekom od drugih jezika koje ja govorim, s pozicija umjetničke snage, u žanrovskoj atmosferi savremenog nacionalnog, evropskog i svjetskog umjetničkog stvaralaštva, otvoreno kroz dijalog;
Pa ako se pokaže da je koji god zaslužuje prije mene, neka mu je srećna moja nagrada, s novcem i svim ostalim što uz nju ide, pokažimo svak svoje ljudsko lice, ne usvajajmo zakon protiv jednog čovjeka;
Poštovani predsjednici,
Sve što sam rekao tvrdo stoji u činjenicama, obratio sam se vama i javnosti, kao što vidite, tonom učtivosti i tolerancije, tonom onoga koji jesam, pisca, diplomate, filozofa i učenjaka, čije moći su male kao kod svih stvaralaca, a eventualnim usvajanjem dopuna zakona o Trinaestojulskoj nagradi i faktičkim otimanjem iste, u građanskom smislu biće one zbrisane i tako male, usvojio bi se praktično zakon o izdajniku na predlog hajkača, jer oni očevidno znaju šta rade, eto zašto se meni čini da ne bi bilo korektno brisanje malih i skromnih stvaralačkih snaga;
Pa ćete i vi, u svojstvu zakonodavca, što god odlučili, pak, biti svjesni šta odlučujete, ali ja, govorim samo u svoje ime, poslije eventualnog zakona više neću biti ono što sam bio prije, moje djelo će uzeti drugi pravac, postaću, kao što vidite, jedan od autora bez slobode, bez šanse da objavljujem u domovini, postaću žigosani izdajnik, što i žele hajkači, nedostojan nagrade, koju su uz ostale inspirisali i stvorili moji direktni preci, izopšten iz kola evropskih autora mog formata i moje zapadno-evropske dijaloške orjentacije;
A zakon bi se uskoro lako mogao pretvoriti u mač, obješen nad ljudskom i umjetničkom slobodom, ne vjerujem da bi naišao na pretjerane simpatije u međunarodnoj javnosti, mogao bi se naći neko, ne zamjerite mi ako sam neskroman, sve nas ovdje da podsjeti na stihove onog ruskog pjesnika pritjeranog uza zid:
„Što učini ti, podlače,
Ti, ubico kog se boje?“
„Ja natjerah svijet da plače
Nad ljepotom zemlje moje!“
Poštovana gospodo,
Ako bi mi preko noći bila oduzeta nagrada s umišljajem, niko ne bi bio amnestiran od toga da nije znao šta mi se, dozvolite, otima, nadam se da to nije prejaka riječ;
Otelo bi mi se 35 godina književnog i umjetničkog rada, razvijanih po Evropi i po jezicima evropskog Zapada, čitav jedan stvaralački vijek, a drugu riječ osim otimačine u ovom trenutku, razumjećete me, makar ni s pozicije romansijera, čije pero je ispisalo preko 10.000 stranica o Crnoj Gori i svijetu u kom živim, ne mogu smisliti, uvjeren da je ova riječ ipak prava.
Oteti, il’ ne oteti, pitanje je sad?
Čime ja to osporavam crnogorski identitet, pobogu
Naša i evropska kulturna javnost upoznata s mojim djelom, smatra da humanizam svjetski orjentisanog duha kod mene nije, dakle, slučajan, da ipak ima barem skromno stvaralačko i genetičko uporište, a ja dodajem informisanja radi, poštujmo pale, za samo 70 godina, u oslobodilačkim ratovima, pali su kao junaci sedmorica mojih krvnih srodnika do drugog koljena za slobodu Crne Gore;
Poštujem sve vjere i nacije, izjašnjavam se kao Crnogorac, i moja dva sina su Crnogorci pravoslavne vjere, Vuk i Marko, od majke jevrejskog porijekla i orjentacije, nema dokaza da nije tako
Draga gospodo predsjednici, Ovu kalvariju ognjišta mojih predaka, s kog je skršeno sedam sabalja na bojnom polju za svega 70 godina, praktično u trajanju jednog ljudskog života, sada prvi put iznosim u javnost, pritjeran uza zid odbrane od bezočnog udruživanja grupe građana, a u ovom kontekstu ne mogu da ne spomenem ni moje direktne pretke po majci, Vukotiće sa Čeva, koji su vodili ratove i politiku Crne Gore punih 300 godina, pa čime ja to osporavam crnogorski identitet, pobogu;
Poštujem sve vjere i nacije, izjašnjavam se kao Crnogorac, i moja dva sina su Crnogorci pravoslavne vjere, Vuk i Marko, od majke jevrejskog porijekla i orjentacije, nema dokaza da nije tako;
A procijenite, molim, da li je pravično i demokratski tolerisati hajku, kojom zemlju i narod brani od mene ovo bestidno kolo, žigošući me kao izdajnika
A procijenite, molim, da li je pravično i demokratski tolerisati hajku, kojom zemlju i narod brani od mene ovo bestidno kolo, žigošući me kao izdajnika, oko ruke mi ovija žutu traku, pa na osnovu te procjene odlučite da li treba razmišljati o daljoj instrumentalizaciji otimanja nagrade, ili, možda, prije o motivima i ciljevima pomenutog udruživanja hajkača, koje bi, dakle, najprije trebalo pozvati da pruže dokaze optužbi, pa tek onda eventualno pristupiti donošenju zakona.
Bonus video:
