Dijana Vučinić je arhitektica, vodi vlastitu arhitektonsku praksu DVARP (dvarp.me) sa adresom u Podgorici. Vrlo je angažovana i u javnoj sferi. Odgovorna je, pored ostalog, za organizaciju izložbe "Nedovršene modernizacije: Između utopije i pragmatizma", koja je u periodu od 12. aprila do 5. maja bila postavljena na Cetinju, u Crnogorskoj galeriji umjetnosti "Miodrag Dado Đurić". Izložba je organizovana pod okriljem Narodnog muzeja Crne Gore, a u potpunosti je finansijski podržana od strane Ministarstva kulture.
NM su najsveobuhvatniji i sasvim sigurno najznačajniji realizovani stručni projekat koji se tiče arhitektonsko-urbanističkog stvaralaštva na teritoriji bivše, Titove Jugoslavije. Činjenica da je istoimena izložba posjetila Cetinje, tj. Crnu Goru, rezultat je entuzijazma i gotovo isključivog angažmana Dijane Vučinić i njenog tima.
Upravo su NM povod za razgovor koji slijedi.
Da li se sjećate kada ste i kako prvi put čuli za NM, što su zapravo NM, što je bilo presudno da uđete u proces organizovanja i postavljanja izložbe na Cetinju, koji su bili vaši motivi?
"Mislim da sam za projekat prvi put čula u trenutku kada je Volfgang Taler (Wolfgang Taller, austrijski fotograf - važan segment projekta NM i izložbe je serija od osamdesetak Talerovih crno-bijelih fotografija na kojima su prikazane neke od najznačajnijih arhitektonskih realizacija na tlu ex-YU) planirao svoj put za Crnu Goru, kako bi odradio crnogorski dio svog doprinosa pomenutom projektu.
Taj finalni događaj je, ispostavilo se, bio samo početak jednog ne baš planiranog ciklusa, a to je putujuća izložba
Tada me je kontaktirao moj prijatelj koji je bio uključen u projekat s prijedlogom da Talera odvedem na tih par lokacija za koje je bio zainteresovan. Ako se dobro sjećam, to su bila dva objekta Marka Mušiča: Spomen dom u Kolašinu i Dom revolucije u Nikšiću, i Hotel Podgorica u Podgorici, Svetlane Kane Radević. Ja se ipak tada nijesam srela sa njim, jer u to vrijeme nijesam bila u Crnoj Gori.
Tada me je svakako zanimalo ko će preuzeti tu zaista privilegovanu obavezu da spakuje crnogorski dio za NM, ne znajući da nijesmo uključeni u projekat. Svakako da mi je bilo na umu da nemamo baš ni institucije ni pojedince sa referencama koji su se ranije bavili sličnim istraživanjima i čije bi ime ili rad moglo biti poznato autorima projekta.
Ukupan projekat NM je zamišljen kao istraživačka platforma koja je obuhvatala nekoliko različitih aktivnosti: istraživanja, konferencije, izložbe, publikacije i interaktivni vebsajt. Finalni događaj je trebala biti izložba u Mariboru, koja je otvorena u februaru 2012. godine.
Taj finalni događaj je, ispostavilo se, bio samo početak jednog ne baš planiranog ciklusa, a to je putujuća izložba. Eto tada sam konkretno počela razmišljati kako da se izložba prikaže i kod nas.
Zašto? Prije svega zato što je projekat jako dobar; zato što kod nas nema dovoljno sličnih događaja; zato što se do sad nijesmo dovoljno bavili arhitekturom XX vijeka; zato što crnogorski studenti arhitekture nemaju prilike da nauče o toj arhitekturi; zato što mladi ljudi generalno ne znaju dovoljno o poslijeratnoj istoriji, o arhitekturi nastaloj u periodu poslije Drugog svjetskog rata; zato što, kao društvo, zaboravljamo taj zaista izuzetno važan dio zajedničke istorije i kulture sa državama bivše Jugoslavije; zato što je to još jedan način da shvatimo da i mi imamo obavezu da se bavimo istraživanjem našeg arhitektonskog nasljeđa XX vijeka.
U to ime, zahvalna sam Narodnom muzeju CG i Ministarstvu kulture, institucijama koje su imale razumijevanja i koje su prihvatile i finansirale ovaj projekat".
Maroje Mrduljaš je rekao na Cetinju da postoji mogućnost da se Crna Gora na neki način naknadno uključi u NM, barem u vidu teksta koji bi možda bio objavljen u nekom od narednih izdanja kataloga izložbe, tj. publikacije koja prati projekat. Taj tekst bi morao biti zasnovan na istraživanju nekog segmenta procesa posljeratnih modernizacija na tlu Crne Gore. Da li trenutno postoji neko istraživanje koje bi moglo biti uzeto u obzir, posebno ako imamo u vidu da izložbi NM predstoji međunarodna turneja - izložba će u bliskoj budućnosti vrlo vjerovatno obići čitav niz evropskih zemalja?
"Upravo tako, tokom Marojeve posjete Crnoj Gori intezivno smo razgovarali o tome, o crnogorskom doprinosu projektu. On, kao autor projekta, ima svakako ideju što je to što bi trebalo biti uvršteno u postojeću postavku i prije svega ga zanima Titograd, kao novi glavni grad, njegov urbanizam i javna arhitektura.
Tu se svakako slažem sa njim. Ja bih voljela da se u okivru našeg segmenta nađe i rad Slavice Stamatović Vučković "Arhitektura kao tekst kulture: Objekti kulture u Crnoj Gori - generatori urbaniteta".
Ima još nekoliko jako važnih tema koje bi mogle doći u obzir, na kraju je na autorima izložbe Mrduljašu i Vladimiru Kuliću da odluče što će od toga ići i ko će se baviti istraživanjima.
Mislim da se u narednom periodu treba temeljno posvetiti odabiru ovih tema i radova jer, kako autori ističu, izložbi slijedi jako značajna međunarodna turneja, o čemu ćemo, nadam se, vrlo brzo govoriti. Ujedno, ovo je prilika da pokrenemo istraživanja koja čekaju na nas već neko vrijeme".
U okviru izložbe, tj. predstavljanja projekta NM na Cetinju, organizovali ste i tri predavanja. Pored predavanja Slavice Stamatović Vučković na pomenutu temu, publika je bila u prilici da prisustvuje predavanju Maroja Mrduljaša o hotelima građenim u doba socijalizma na hrvatskom dijelu jadranske obale, kao i predavanju Ljiljane Blagojević o objektima Milana Zlokovića na tlu Crne Gore, tj. na crnogorskoj obali. Recite nešto o tim predavanjima, čime ste se rukovodili prilikom odlučivanja koga da pozovete da predaje na Cetinju?
"Kada smo pripremali izložbu i diskutovali o postavci, bolje reći kada smo koncipirali budžet, odlučili smo da umjesto izlaganja maketa sa skupim transportom i osiguranjem organizujemo predavanja i pozovemo predavače koji će program cijele izložbe učiniti kompletnijim.
Profesorica Blagojević je takođe imala temu koja se može dovesti u vezu sa APSS-om, ali mene lično je kod nje više zanimalo stvaralaštvo Milana Zlokovića, kao neka vrsta crnogorskog arhitektonskog nasljeđa
Slavica, kao neko ko se u Crnoj Gori bavio temom vezanom za arhitekturu koja je i predstavljena projektom NM. To je dio njenog doktorskog rada koji bi mogao značajno doprinijeti sagledavanju crnogorske arhitekture ukoliko bude objavljen.
Profesorica Blagojević je ostavila jako dobar utisak na mene kada sam 2006. prisustvovala njenom predavanju na Kongresu studenata arhitekture u Beogradu. Osim toga, njen rad većina nas vrlo dobro poznaje.
Inače me strašno nervira kad ne umijemo da iskoristimo prilike i organizujemo više predavanja u Crnoj Gori. Upravo je profesorica Blagojević vrlo često u Crnoj Gori i mislim da smo i ranije trebali čuti neko njeno javno predavanje. Na žalost, to mnogi od nas ne prepoznaju na pravi način.
Kada smo Maroje i ja razgovarali o temi predavanja, meni se učinilo da bi ta tema o turističkim objektima, koju je Maroje između ostalih predložio, bila zgodna upravo i zbog Kotor ART Kotor APSS-a (Kotor Architectural Prison Summer School - ljetnja škola koja djeluje pod okriljem festivala Kotor ART) koji slijedi u julu ove godine, a bavi se sličnom temom.
Profesorica Blagojević je takođe imala temu koja se može dovesti u vezu sa APSS-om, ali mene lično je kod nje više zanimalo stvaralaštvo Milana Zlokovića, kao neka vrsta crnogorskog arhitektonskog nasljeđa.
Mislim da je to bilo jedno izuzetno predavanje, jedno izuzetno istraživanje, prije svega. Jako sam joj zahvalna, to često ponavljam, što se kroz svoj rad bavi crnogorskim nasljeđem. Predavanje će biti objavljeno u Godišnjaku Narodnog muzeja, a kako je profesorka najavila, brzo će i knjiga".
Na kraju bih vas pitao o vašim utiscima vezano za izložbu NM. Kakav je bio feedback, kako je reagovala javnost, posebno stručna? U kolikoj mjeri će izložba poslužiti kao poticaj da se konačno okrenemo naučnom i stručnom sagledavanju recentnijeg arhitektonsko-urbanističkog stvaralaštva na tlu naše države? Ima li, ukratko, nade da će stvari konačno biti pokrenute sa mrtve tačke?
"Feedback kod nas nikad nije na zadovoljavajućem nivou. Nekad se pitam čemu toliki napor kad se na predavanjima ne pojave ljudi kojima je to namijenjeno, kada asistenti ili profesori ne dovedu svoje studente da zajedno provedu 3-4 sata u Galeriji "Dado Đurić" i detaljno pogledaju svaki sto, kao jedno od obaveznih predavanja, vježbi…
Stvari se sa mrtve tačke pomjeraju kroz projekte, kroz konkretno definisane ciljeve. Kad smo kod toga, ono što sam ja sebi odredila za cilj je da se potrudim da upravo studentima arhitekture ponudimo nešto više - više informacija, više inspiracije, drugačije teme.
Inicijativa je kod institucija i određenih pojedinaca (u nadi da će ih biti više) i u simbiozi upravo tih pojedinačnih inicijativa sa institucijama
Arhitektura se uči u gradu, u zemlji u kojoj studirate. Naše studente gotovo niko (čast izuzecima, sigurno ih ima) nije izveo na ulicu da im objasni urbanizam Titograda; Blok V; da im pokaže reprezentativnu arhitekturu naših gradova; da im skrene pažnju na crnogorske stvaraoce; objasni genezu Starog grada Kotora; povede ih na Svač, Duklju, pokaže projekat Južnog Jadrana - dosta njih nikad nijesu čuli za njega; podstakne ih na diskusiju, kritiku…
Tu se počinje, tu je trenutno mrtva tačka. Zbog toga NM i zbog toga APSS. Angažovanje studenata volontera, između ostalog, nije da bi se nama pomoglo, ja mogu radnike za dnevnicu angažovati.
To je da bi ta đeca viđela nešto što ne gledaju u svom formalnom obrazovanju, to je za onaj trenutak kada uzbuđeni stojimo iznad timeline-a Borbine nagrade i tražimo crnogorske objekte…
Još jedna, po meni jako značajna stvar je način na koji percipiramo arhitekturu, način na koji se bavimo ovim kompleksnim zanimanjem. Mislim da taj stručni pristup nikad nije bio prioritet, zato nemamo dovoljno kvalitetnih naučnih radova. Jako malo arhitekata akademika se intezivno bavi istraživanjem. Jako malo studenata je podstaknuto na istraživački rad.
Bilo koja izložba ne vjerujem da može značajno da utiče na to da se počnemo konkretno baviti stručnim sagledavanjem recentnog arhitektonskog stvaralaštva. Svima koji dođu je to jako zanimljivo, možda i inspirativno, ali se onda većina vrati svojim biroima i investitorima.
Inicijativa je kod institucija i određenih pojedinaca (u nadi da će ih biti više) i u simbiozi upravo tih pojedinačnih inicijativa sa institucijama. Evo svi s nestrpljenjem očekujemo rezultate projekta valorizacije arhitekture XX vijeka (Kulturno nasljeđe - Arhitektura XX vijeka u Crnoj Gori/ Arhitektonski fakultet u Podgorici i Ministarstvo prosvjete i sporta Crne Gore), to je prilika da se sa stručnog stanovišta osvrnemo na taj dio graditeljskog nasljeđa.
Ova izložba će, kako stvari stoje, biti izuzetak, jer je, kako smo već spomenuli, upravo pokrenula inicijativu da, dodavanjem crnogorskog segmenta samoj izložbi, napravimo nekoliko kvalitetnih radova, možda pokrenemo cijeli ciklus istraživanja.
U narednom broju čitajte drugi dio razgovora sa Dijanom Vučinić koji se odnosi na ovogodišnji Kotor ART Kotor APSS.
Bonus video:
