U popravnom domu Kažnjeničke kolonije strogog režima broj 3 pod Barbaulom, u Rusiji, osuđenici su izveli Gogoljevog „Revizora” u režiji Semjona Vaulina kome je to bila diplomska predstava.
U sastav pozorišne trupe ušli su osuđenici iz nekoliko grupa
Student Altajske državne akadmije kulture i umjetnosti Semjon Vaulin, kao diplomsku predstavu je postavio Gogoljevog „Revizora“ u klubu kažnjeničke kolonije u kojoj su sve uloge igrali osuđenici.
„Došao sam u tu koloniju, kada sam saznao da engleski reditelj Aleks Dauer postavlja predstave u tamnicama. U početku sam prosto razmišljao: diplomski rad u kažnjeničkoj zoni-bilo bi vrlo interesantno!
A sad u krajnjem slučaju sama predstava za mene ne igra veliku ulogu. Važno mi je šta se sa ljudima dešava“, rekao je ruskim medijima mladi režiser Vaulin.
U popravnoj koloniji broj 3, u gradu Barnaulu „Pozorište strogog režima” je osnovano 2011. godine. Koordinator projekta je Konstantnin Koznjicov, zamjenik načelnika kolonije za kadrove i vaspitni rad, a glavni režiser Vera Njatina, nastavnica hemije i biologije u školi pri koloniji.
U predstavi je bila samo živa muzika - pošto je unošenje telefona i drugih nosilaca zvuka u koloniju zabranjeno
„Pozorište strogog režima” se predstavilo premijerom „Bajke o Felotu” Leonida Filatova Osuđenici su ovacijama pozdravili predstavu, pa su oduševljeni organizatori i glumci odlučili da nastave s radom.
Vaulin je još na trećoj godini studija čitao da engleski režiser Aleks Dauer postavlja predstave u engleskim i irskim zatvorima. Izgarao je od želje da i sam uradi nešto slično, ali do kraja nije vjerovao da će mu se mašta ostvariti.
Na internetu je slučajno pročitao o „Pozorištu strogog režima” u Altajskoj koloniji. Predložio je upravi kolonije da postavi besmrtnu Gogoljevu komediju i dobio saglasnost.
Scena iz "zatvorskog" Revizora (Foto: rusrep.ru)
U sastav pozorišne trupe ušli su osuđenici iz nekoliko grupa. Zajedničko cijelom „ansamblu“ je to što su svi njegovi članovi osuđeni za teška krivična djela - krađe, provale, razbojništva, ubistva. Oni su odmah našli nešto što ih spaja sa Gogoljevim junacima.
Po riječima samih glumaca, u životu Gogoljevih likova ima mnogo situacija koje se i danas sretaju. Tako na primjer, i danas u koloniju stiže nemali broj inspektora i kontrolora, pa se stvara panika koja ne ustupa po razmjerama i intenzitetu onoj Gogoljevoj iz „Revizora”.
Predstava je pripremana tako što su probe sa režiserom koje su trajale duže od sata, održavane tri puta sedmično, ostalo vrijeme su se osuđenici sami pripremali i probali, a sami su uradili dekor, sašili kostime. Za muzičku pratnju je zadužen sastav kolonije „Kvdarat“.
Načelnik kolonije Jevgenij Popov smatra da je cilj uprave i režisera –pomoći osuđenicima da otkriju u sebi nove kvalitete
U predstavi je bila samo živa muzika - pošto je unošenje telefona i drugih nosilaca zvuka u koloniju zabranjeno.
Sa scene u predstavi zvuče stihovi Vladimira Visockog: „U tihom domu/ u mrak utonuo/ svih sedam nesreća/ vetar je zameo/.“
Reditelj Vaulin je poslije premijere sa osmijehom izjavio:
„Osjećaj predanosti glumačkom zadatku i zahvalnost glumaca, to je bilo nešto najprijatnije u radu s osuđenicima. Pri tome sam se oslobodio stereotipa u odnosima s robijašima. Veoma sam zadovoljan onim što smo postigli i želim da nastavim saradnju sa kolonijom.
Načelnik kolonije Jevgenij Popov smatra da je cilj uprave i režisera –pomoći osuđenicima da otkriju u sebi nove kvalitete, da im čvrsto spojeni pokažu drugi put u život različit od dosadašljeg, prestupničkog, sve se to složilo u ovoj predstavi što joj je i donijelo uspjeh.“
Sada se u Popravnoj koloniji br. 3, na izdržavanju kazne nalazi 2078 osuđenika, sa izrečenim kaznama od 5 godina i više. Svi su povratnici.
Tri osuđenika koji su igrali u ovoj predstavi su uslovno pušteni na slobodu prije punog odsluženja kazne.
Galerija
Bonus video:
