Međunarodni festival dokumentarnog filma Underhill Telekom počeo je da ispunjava svoju misiju - na repertoaru ovogodišnjeg izdanja naći će se tri crnogorska dugometražna dokumentarna filma.
Vladimir Perović, Danilo Marunović i Dragan Dubljević predstaviće se podgoričkoj publici filmovima “Život je”, “Lud za tobom” i “Achtung Achtung”. Perović i Marunović se profesionalno bave režijom, dok je Dubljević amater entuzijasta, koji je snimio film o alternativnoj muzičkoj sceni u Crnoj Gori.
Iako su sva tri filma različitog senzibiliteta i tematike, zajedničko im je što govore o tome da je ono bez čega ljudi i cijeli svijet ne može da funkcioniše - komunikacija.
“Achtung Achtung” je prvi crnogorski dokumentarni film o muzičarima koji ne pripadaju mejnstrimu, a za koje Dubljević kaže da bi mogli da promijene situaciju “ako bi se više družili i radili više zajedničkih koncerata”.
Dubljević
Neobični univerzumi prirode i odnosa
Dubljević je predsjednik udruženja Open Sound, koji se na snimanju u Baru sreo sa Nikolom Ljumovićem koji je imao dobru kameru i pri povratku su u vozu došli na ideju da bilježe probe i priče alternativnih muzičara svih žanrova. Zbog nestandarnih pitanja, kao i Dubljevićevog prisnijeg poznanstva sa muzičarima, nastali su zanimljivi razgovori i gorke šale koji će film sasvim sigurno učiniti interesantim, te na taj način i promovisati kompletnu alternativnu scenu Crne Gore, na koju nije dovoljno skrenuta pažnja.
Perović je snimio priču o odnosu čovjeka i prirode, koji je sve manje harmoničan a sve više u sukobu. Na pitanje “Vijesti” kako je došlo do toga, Perović odgovara:
"Nema sumnje da je moderni čovjek veliki remetitelj sklada koji u prirodi postoji od iskona. I da predano radi na sopstvenom uništenju. Sa velikim izgledima da uspije u potpunosti. Ne znam griješim li, ali mi se čini da je to krenulo negdje u onom času kad je noga koja je bosa hodala po zemlji i imala neposredni dodir sa elementima i sa vječnom energijom prirode, ušla u lakiranu cipelu i zagazila betonom i asfaltom".
"Moderni čovjek se otuđio od onoga što on jeste, samo jedan djelić u velikom lancu, oholost je ušla u njega, pomislio je da je on tu da vlada prirodom, da je mijenja i tjera da ga sluša, da je siluje. Nije se osvijestio ni kad je priroda počela da uzvraća udarce", rekao je reditelj.
Novi univerzimi: "Lud za tobom"
On je modernom čovjeku suprotstavio “čovjeka krša”.
- Čovjek iskona, odvajkada shvata svoje mjesto pod kapom nebeskom, i na prirodu ne nasrće. Junaci mog filma su ljudi iz krša koji žive svoj život u najdubljem skladu sa prirodom koja ih okružuje, ma koliko ona surova i negostoljubiva bila. Kao da su, u vječitoj oskudici, shvatili bolje no drugi, da od prirode valja uzimati samo onoliko koliko ona daje, ne povređujući je. Čak i junaci koji sruše stari cer u čijoj duplji je odbjegla pčelinja zajednica, ne čine to iz rušilačkog poriva, iz sebičnosti ili halapljivosti, nego samo uklanjaju nešto što bi u dogledno vrijeme i samo palo, ali jedno društvo koje se ko zna zašto otuđilo (najsavršenije društvo na zemlji: pčelinje) – spasavaju i vraćaju u puni život.
Mladi reditelj Danilo Marunović je u filmu “Lud za tobom” govrio o drugačijim ljudima - onima sa margine društva. Kao i Perović, on je našao ljepotu komunikacije tamo gdje se najmanje očekuje. Marunović je to otkrio u Komanskom mostu u Podgorici i ispričao delikatnu priču osam štićenika koji život provode u toj instituciji.
- Jedan od centralnih motiva u filmu jeste ljubavni odnos koji ste pomenuli, ali i drugi elementi radnje koji nam otkrivaju čudesan svijet u kome ti ljudi žive, sasvim daleko od očiju javnosti. Rad na ovom filmu je podrazumijevao dugotrajan i marljiv kreativni proces, u kome se razvio snažan emotivni i prijateljski odnos između članova filmske ekipe, i naših "glumaca" stićenika zavoda. Bez te vrste povjerenja koju smo uspjeli zaslužiti kod njih ne bi bilo moguće, na hiper realističan način, taj ekstremno osoben svijet prenijeti na film, a da struktura odvijanja radnje bude kao kod igranog filma - kazao je Marunović.
Život u ograničenim okolnostima
Perović je u svom filmu prikazao šest priča o prirodi koja iznenađuje svojim bogatstvom i životom čak i u svom najsurovijem izdanju. Marunović je dao presjek jednog paralelnog univerzuma ljudske prirode uslovno podijeljene na “normalne” i one koji su morali da stvore sopstveni svijet. Oba svijeta iznenađuju bujanjem života u okolnostima koje su ograničavajuće.
Perović
Perovićeva priroda iznenađuje.
"Recimo, u najsurovijem, najbezvodinjem kraju kakav su Cuce, ljudi odavno znaju za mjesta na kojima ima vode. Ta mjesta su pažena, građene su, udruženim snagama bratstava, čuvene vode komunice, koje su bivale štićene kao zlatni trezori, iz njih se uzimalo i dijelilo s mjerom, i sa sviješću da će sjutra doći potomci za koje takođe mora nešto da ostane. Danas se to zove: održivi razvoj".
"Imam utisak da ljuti, najljući krš kao da želi da zahvali čovjeku krša što zna mjeru, i zato ga povremeno daruje na najčudesniji način. U filmu postoji scena kad žena sa burilom odlazi kroz krš do udaljenog mjesta gdje, bukvalno iz ogromnih kamenih blokova, izbija voda. Tačnije, ne izbija, nego treba zavući posudicu ili crijevo i povući. Ovašnji ljudi nisu donijeli dinamit da razbijaju stijenu ne bi li zahvatili više vode. To što djeluje kao potpuno nadrealna scena, nije izmišljeno, nije holivudski trik niti je generisana u kompjuteru, nego je stvarna voda Bobika, i recimo kroz nju priroda kao da šalje zemnom stvoru još jedan znak".
"Gledajući junake filma, mi postajemo svjesniji dubine moralne krize vremena u kom živimo"
- Likovi u filmu su doboko izolovane ličnosti, kako fizički, živeći u jednoj zatvorenoj instituciji kao sto je zavod Komanski most, tako i na razne druge načine. Od rođenja su stigmatizovani od strane društva. Takođe, njihova posebnost je učinila da kreiraju sopstveni univerzum, baš kao i mi, uslovno rečeno "normalni ljudi", što ih dodatno izoluje. Međutim, njihova blagoslovenost u svom tom ogranićenju, jeste jedna čudesna istina - a to je da su tako posebni uspjeli da sačuvaju sve one ljudske vrijednosti, koje u svakodnevnoj rutini nekog "normalnog" života,odavno egzistiraju samo kao utopijske, mitske... -rekao je Marunović-
“Lud za tobom” je film o tom paradoksu, “da se u ljudskom, moralnom i emotivnom smislu najreprezentativniji građani našeg društva, nalaze na tako dubokoj margini”.
"Gledajući junake filma, mi postajemo svjesniji dubine moralne krize vremena u kom živimo".
I junaci u Perovićevim filmovima su često neobični.
- Ljudi sa sela, a naši dinarci posebno, čak i kad se ne znaju potpisati, nose iskustvo vjekova, a umiju ga sažeti u takve sentence da ih se ni veliki filozofi ne bi postidjeli. Ti ljudi su umniji i rječitiji od mnogih takozvanih učenih. Nemojte mi samo reći da i vi ne znate brdo fakultetski obrazovanih koji su i bukvalno nepismeni.
Inače, moji junaci najčešće – ne pričaju ništa. To je s jedne strane moj estetski stav, svođenje na znak i baratanje znakom, a ne banalnom konretnošću. Ali s druge, to je i surova stvarnost čovjeka krša čije biće ja promišljam kroz pokretne slike: on je tako često sam sa sobom, i prirodom, sa njenim zvucima, bojama, kretnjama, bićima, i on šuti. A to “šuti” ne znači da mutavi ili da je nemušt. Možda kontemplira. I sigurno to čini- objasnio je reditelj.
Povratak dokumentaraca
Očigledno je da se dokumentarni film vraća na scenu i da širom svijeta ponovo stiče sve brojniju publiku. Da li su za to zaslužne brojne satelitske i kabolvske televizije?
- Dokumenarac se vratio na velika vrata. Njegova ekspanzija traje više od petnaest godina. Nema ozbiljne televizije u svijetu danas koja ne proizvodi, poručuje ili kupuje dokumentarce. Kod nas, na Balkanu, javni servisi, državne televizije, prave se – nemušte. A njima je to posao. Nažalost neko je shvatio da im je posao sveta informativa i sveta pučka zabava. Kablovski provajderi nam jesu omogućili širi uvid, ali ovo što je nama dostupno predstavlja nešto drugo".
"Nije dokumentarac Discovery i National Geographic, to su najčešće naučno-popularna štiva ili docu-tainment. Dokumentarac se probio jer su njegov značaj shvatile velike televizije u Engleskoj, Finskoj, Švedskoj, Njemačkoj, Francuskoj. Naravno, iako su televizije, to nisu ona grozna televizijska raspričavanja, nego pravi dokumentarci - smatra Perović.
Pomjeraju granice: "Kadar iz filma Achtung Achtung"
A na pitanje kako kako izgleda snimati dokumentarne filmove u Crnoj Gori i da li je to amarginalzovan žanr Marunović je odgovorio:
- Teško je, jer je uvijek tešo napraviti dobar film. Ali rekao bih, ne drastično teže nego u drugim regionima jer je ovo izraz koji ne mora da znači skupu produkciju. Sa današnjim tehnićkim mogućnostima moguće je napraviti vrhunski film sa mobilnim telefonom. Važna je kreativnost i dobra ideja".
"O crnogorskom dokumentarnom filmu možemo govoriti sa punim pravom. Zato što su neki crnogorski autori dokumentarnog filma jedni od najnagrađivanijih evropskih autora. Ekspanzija produkcije dokumentarnih filmova je nešto što se dešava u svijetu, tako da je možemo očekivati i kod nas, naravno sa onom dinamikom zakašnjenja, koja važi i za sve ostalo što dolazi od vani - rekao je Marunović.
Na filmu od 50 minuta je rađeno gotovo dvije godine
- Nije da nismo pokušali, ali finansijska podrška filmu od strane državnih institucija je izostala ovog puta - rekao je reditelj. Snimljen je uz pomoć ambasade Sjedninjenih Americkih Država u Crnoj Gori, Erste fondacije i Prve banke.
Perovićev “Život je” imao je podršku Ministarstva kulture. Film traje 48 minuta i sniman je godinu i po dana, skoro u potpunosti na području Cuca.
Muzika u akvarijumu
“Achtung Achtung” je film koji je nastao slučajno, a onda su Dubljević i Ljumović odlučili da ispričaju priču koja će skrenuti pažnja na probleme i scenu koja živi.
Film počinje kadrom u kom se crnogorska zastava pretvara u akvarijum. “Time pokazujemo tu bezizlaznu situaciju koja traje godinama“, kažu autori. Dubljević je želio da napravi presjek onoga što nije mejnstrim i ukaže da alternativa nije smao rokenrol, već i jazz, hip hop, elektronska muzika...
"Čist entuzijazam je ono što nas je pokrenulo. Troškovi su nula - osim onih za baterije, karte i kasete", kazali su njih dvojica “Vijestima”.
" Film je dobio ozbiljniji oblik u samoj montaži. Od materijala koji smo snimili je postepeno nastajao film. Želio sam da postignem formu koja će u prvom dijelu predstaviti muzičare, a u drugom smo montirali razgovore o problemima sa kojima se sreću muzičari, video scene i mnogo, mnogo “pokrivalica”", rekao je Dubljević.
Preko 13 sati materijala je selektovano i montirano u sat i 15 minuta.
"Ljudi će vidjeti da se mnogo toga radi, ali su i uslovi loši. Upravo na tome mi radimo godinama - na poboljšanju uslova i mislimo da ovim filmom možemo da ukažemo na probleme i da napravimo podlogu za bolje uslove koje treba stvoriti ", smatra Dubljević, koji sa Open Soundom od 2008. godine radi na promociji muzike.
Kroz film su prošli gotovo svi muzičari koji se bave “alternativom” bez obzira na žanr, a oni koji nisu u filmu lično zastupljeni su ili kroz priču kolega ili snimcima sa koncerata, proba ili odlomcima iz video spotova.
"Neki ljudi koji su veoma bitni za scenu nisu, nažalost, u ovom filmu, ali smo ih obuhvatili na drugi način. Snimali smo 15 dana i nismo imali namjeru da pravimo film, nego je sve krenulo stihijski", objašnjava Dubljević.
"Poenta našeg filma je da prikaže srž - da smo svi, čime god se bavimo, svrstani u jedan koš"
"Na naš poziv se odazvao i reditelj i muzičar Nemanja Bečanović, Stefan Strugar koji je novinar i muzičar, Dragan Lučić član kultnih nikšićkih bendova DST i Dr Pikaso i urednik muzičkog portala Mulj, Andrija Krivokapić Masturbeator muzički producent iz Bar koji se bavi modernom elektronskom muzikom, hip hopom, Dražen Rakočević iz benda Junkie's Promise...Tu si i bendovi koji su zastupljeni na druge načine kao što su Autogeni trening, Little Radoica, Demodemolls, Deep Thougts..."
"Poenta našeg filma je da prikaže srž - da smo svi, čime god se bavimo, svrstani u jedan koš bilo da je to elektronika, rok, jazz ... Da ljudi vide kako nastaje scena, da bendovi treba da se druže i da imaju više zajedničkih koncerata...Proces je spor ali želimo i da ovom video formom proširimo svoje vidike", kazao je Dubljević.
Ljumović je kazao da već 15 godina snima “festivalski” u Crnoj Gori, ali i na velikim svjetskim festivalima: "Volim kameru, a imali smo vrhunsku opremu. Jedino nismo imali novca da profesionalno ispratimo sve uslove...tako da smo se morali snalaziti, posebno za rasvjetu. Film je zbog toga sniman različito, priča su drugačije snimane...Onda smo otišli u studio kod Voja Kilibarde i tamo sve montirali".
Njih dvojica kažu da ne bi svega bilo i bez “prijatelja filma” a to su Nikola Latković, Željko Bracanović i Željko Šoškić.
Danas na Underhillu
Projekcija filma “Bosanoga” (Sasvim slučajna smrt) autorke Morane Komljenović biće održana večeras u 20 sati i 30 minuta na Cinema garaži (krovu parking garaže, koja se nalazi između ulica Vuka Karadžića i Novaka Miloševa u Podgorici).
Nakon toga, u 22 sata i 30 minuta biće upriličena projekcija filma “Braća po krvi” Stiva Huvera. U slučaju kiše, obje projekcije će biti održane u Crnogorskom narodom pozorištu, u predviđenom terminu.
Bonus video:
