Beranski policajci Željko Bojić i Adnan Kožar, odbacili su juče u Višem sudu u Bijelom Polju optužnicu, koja ih tereti da su kao saizvršioci 2008. godine ubili sugrađanina Miroslava Šoškića.
Bojić je, na početku suđenja, kazao da su 16. decembra 2008. godine on i Kožar pratili Šoškića, nakon operativnih saznanja da ovaj diluje heroin i kokain.
Ispričao je da su se negdje oko 22 sata automobilom parkirali ispred zgrade sada pokojnog Mirsolava i da su čekali.
Rekao je da su vidjeli Šoškićev “mercedes” ispred zgrade i da su oko dva časa ujutru odlučili da odu kući.
“Istovremeno, zamolio sam, preko dežurne stanice, da nas saobraćajna policija obavijesti, ukoliko primijete pomjeranje njegovog automobila. Nedugo potom, oko 2 i 30, kolege su me obavijestile da dođem, pošto je saobraćajna policija zaustavila 'mercedes', u kojem su bili Šoškić i Božo Vukadinović”, kazao je Bojić.
On je rekao da su postupali veoma profesionalno i da je tada Šoškić, odgovarajući na njegovo pitanje, rekao da nema ništa interesantno da prijavi.
Nedugo zatim, ispričao je Bojić, otišli su ispred zgrade policije da bi pretresli automobil. Ispod zadnjeg sjedišta, kazao je, pronašao je praškastu materiju “koja je ličila na heroin”.
Kada su ušli u hol stanice policije, Bojić je rekao da je neko povikao da je automobil ostao otključan.
“Namolio sam se na vrata, da ga daljinski zaključam, ali nisam uspio. Tada mi je Šoškić rekao da moram da priđem automobilu, da ne može drugačije. Kada sam istupio par koraka van zgrade, pokušao sam sa stepenica, ali mi nije pošlo za rukom. Okrenuo sam se i vidio da nema Šokića”, ispričao je Bojić.
Rekao je da je tada izašao iz stanice i ugledao Šoškića kako trči prema gradu. Potrčao je za njim. Ispričao je da je više puta Šoškiću vikao da stane, ali da je ovaj nastavio da bježi.
Šoškića je, kako je kazao, vidio u blizini ulaska u buvlju pijacu. Te noći, tvrdi, spustila se velika magla.
“Na udaljenosti od 40 metara, posljednje što sam vidio je kako Šoškić odbacuje jaknu i odlazi odatle prema staroj deponiji i rampi. U tom trenutku me pozvao kolega Kožar, koji je bio kod hotela 'S'. Poslije nekoliko trenutaka, stigla je i interventna policija, i mi smo riješili da izvršimo pretragu, što je trajalo oko 20 minuta”, rekao je Bojić.
Kožar je rekao da je vidio da je Šoškić nestao iz policije, da nema ni Bojića i da je pošao za njima.
“Nisam znao kuda da idem, te sam se uputio prema hotelu 'S'. Tada sam pozvao Bojića koji mi je rekao da se nalazi na pijaci. Dolazeći tamo, naišao sam na jaknu, na ulici. Ne znajuću kuda dalje da idem, pozvao sam Bojića. Tada vidim Bojića i farove interventne jedinice, koji je pristigla. Pitao sam tada Bojića gdje je lice, kazao je - pobjeglo”, rekao je Kožar.
On je, takođe, rekao da su potragu tada nastavili skupa sa kolegama iz interventne i saobraćajne policije.
Šoškić je nestao 17. decembra 2008. godine, bježeći pred policijom.
U prvoj zvaničnoj verziji stradanja, on se, navodno, udavio u Limu, a sve povrede po glavi i tijelu posljedica su udaranja o stijene i kamenje u vodi.
Međutim, optužnica je uslijedila nakon privatne istrage koju je pokrenuo njegov otac, a tokom koje je, između ostalog, vještačenjem utvrđeno da je smrt bila nasilne prirode.
U optužnici piše da su poslije nanošenja više teških povreda Šoškiću, policajci natjerali mladića da skoči u Lim.
Suđenje se nastavlja danas.
Na udaljenosti od 40 metara, posljednje što sam vidio je kako Šoškić odbacuje jaknu i odlazi odatle prema staroj deponiji i rampi. U tom trenutku me pozvao kolega Kožar. Poslije nekoliko trenutaka, stigla je i interventna policija i riješili smo da izvršimo pretragu - rekao je Bojić
Bonus video:
