U svoj trci i frci na prošlogodišnjem filmskom festivalu u Kanu posjetioci su mogli da primijete Džejmsa Tobaka i Aleka Boldvina kako umorni tumaraju naokolo. Sada je poznato da su reditelj i poznati glumac snimali dokumentarac o svojim pokušajima da snime film. U deset dana intervjuisali su svakoga koga su stigli - od Rajana Goslinga preko Martina Skorseza i Nikol Kidman do Romana Polanskog. Usput su uhvatili atmosferu festivala između umjetnosti i trgovine. Naslov dokumentarca "Seduced and Abandoned" (Zavedeni i napušteni) aludira na Boldvinov opis filmske industrije kao "najgore djevojke na svijetu". Ali bi mogao lako da bude i aluzija na prevrtljiv odnos Kana i glavnih američkih filmskih kuća. U tom slučaju teško je reći ko koga zavodi.
U smiraj 66. izdanja festivala romansa očigledno cvjeta - Vorner Brosov "The Great Gatsby" će ga otvoriti, Stiven Spilberg je predsjednik žirija, a raspored su preplavili proizvodi pomenutih kuća. Ali, da li je ovaj odnos harmoničan kao što izgleda? Cinik bi kazao da svi brakovi koji izgledaju prekomjerno srećni u stvari kriju borbu za moć, a odnos Holivuda i Kana sigurno nije izuzetak.
"Kan je uvijek bio koristan idiot za Holivud. A filmske kuće su zauzvrat korisne Kanu, to je simbiotična veza. Ali mislim da Kan crpi više koristi", objašnjava Tobak.
"Kan je uvijek bio koristan idiot za Holivud. A filmske kuće su zauzvrat korisne Kanu, to je simbiotična veza"
Ali nije da nije bilo problema u vezi. Kao i većina romansi, prve godine su bile zlatne. Bilo je osam američkih filmova na inauguracionom festivalu 1946, među kojima "The Lost Weekend" Bilija Vajldera, "Notorious" Alfreda Hičkoka i Disnijev crtani "Make Mine Music". "Marty" Delberta Mana osvojio je Zlatnu palmu 1955, dok je Olivija de Avlian bila prvi američki predsjednik žirija 1965. godina.
Tokom sedamdesetih Kan je postao Meka za američku kinematografiju, pa su "Mash", "The Conversation", "Taxi Driver" i "Apocalypse Now" osvajali nagrade. Tada su Kan i Holivud pjevali istu pjesmu.
Pa šta je pošlo po zlu? Dokazi ukazuju da su filmske kuće zaobilazile Kan tokom blokbasterskih 80-ih. Odjednom se festival nije uklapao u njihove biznis moduse. Producenti su se žalili na cijenu od pet miliona dolara da im se prikaže film na festivalu. A do kraja prošlog vijeka odnos se potpuno preokrenuo.
"Holivudskog mejnstrima nema u Kanu. Zato što se proširila pukotina između umjetnosti i biznisa, između filmova koji služe da se bolje prodaju kokice i umjetničkih filmova. Oni (filmske kuće) jednostavno ne žele da rizikuju da dobiju negativne kritike u Evropi, slali bi filmove jedino kada bi im se završila prikazivanja po američkim bioskopima", objasnio je predsjednik festivala Žil Žakob "Njujork tajmsu" 1997.
Nik Džejms, urednik magazina "Sight and Sound" sjeća se holivudske suše 90-ih. "Mnogo evropskih arthouse filmova, mnogo crno bijelih filmova, mnogo filmova koji traju po četiri sata", uzdiše on.
Džejms navodi Tijerija Fremoa, trenutnog umjetničkog direktora festivala, kao čovjeka koji vraća stvari na stari kolosjek. Kada je preuzeo vlast 2001, Fremo je kazao da je njegova prva naredba bila da se ponovo uspostave veze za Holivudom, adaptirajući svoj festival u skladu sa novim svjetskim poretkom.
"Tokom njegove vladavine vidjeli smo da dolaze filmske kuće, animacije, 3D. I uspjelo je, protresao je stvari, napravio je uzbudljiviji program", priča Džejms.
Kako se taj balans održao? I zar nije Kanski festival ponosan što nudi najfinije i najizazovnije filmske radove sa sve četiri strane svijeta? Ove godine "LA Times" je primjetio zamku i sugerisao da bi američki filmovi mogli odvući festival dalje od svojih nezavisnih korijena. Zatim tu je i činjenica da uzbudljivo najavljena premijera zapravo nije prava premijera - "The Great Gatsby" je premijerno prikazan u SAD prošle sedmice.
Stiven Gejdos, urednik magazina "Variety" kaže da bi to mogao biti veliki problem.
"Sigurno nije dobra stvar za Kan što premijera 'Gatsbya' nije bila tamo. Ali iz nekog razloga festival je pistao na to. Vezu festivala i Holivuda bih opisao kao oprezno korisnu. To su prijatelji sa opasnim dobitima, a opasnost leži na obje strane. Ako se previše posvetiš velikim filmskim kućama, filmskim zvijezdama, rizikuješ da izgubiš kredibilitet i ostale režisere baciš u sjenku. Ali činjenica je da su festivalima potrebne zvijezde. Niko ne fotografiše festivale bez zvijezda, takva je priroda biznisa", objašnjava on.
Sa druge strane, Holivud se i dalje plaši da lansira svoja čeda na Kanskom festivalu.
Poljubac Holivuda: Uma Turman i direktor festivala Frema
"Oni ne žele da se njihovi filmovi takmiče i da eventualno dobiju negativne ocjene. Ne žele da potroše sav taj novac da dođu u Evropu da bi ih kritika šikanirala", objašnjava Gejdos i kao primjer navodi "The Da Vinci Code" koji je otvorio festival 2006.
"Gore kritike u životu nisam pročitao. A sa druge strane film je zaradio 750 miliona dolara", priča on kroz smijeh.
Prethodno pomenuti Džejms Tobak dobio je nagradu za svoj dokumentarac o Majku Tajsonu, ali i pored toga nikada nije bio ni blizu enormnih zarada, a njegov aktuelni rad je zaglavljen u razvoju. Snimanje dokumentarca o Kanu kaže da mu je pomoglo da jasno vidi kako funkcioniše današnja industrija.
"Ako mogu izvući neki drugi zaključak osim da ćemo svi umrijeti rekao bih da je film trenutno u haotičom stanju. Za nezavisnog filmskog stvaraoca jedini način da preživi je da se nekako snađe u izdajničkim vodama, da se ubaci u neke poznate šeme. Imamo taj ogromni konglomeratski svijet koji rađa ubistveni bijes. Ako ne ubijem nekoga uskoro sjekirom možda napravim još neki film", uziše on.
"Seduced and Abandoned" je provozao Tobaka kroz sve nivoe Kanske palate, a ono što je pronašao tu možda i nije baš lijepo. Ipak, on i dalje osjeća da je festival više svetac nego grešnik.
"Nisam siguran da podržavam ljude koji kritikuju Kanski festival da se prodao i postao cirkus. Mislim da je to naivno gledište. Bez para koje donose blokbasteri festival jednostavno ne bi postojao. Veliki filmovi podržavaju male, tako to funkcioniše. Kan je veliki jer je pola pola, kao što je i film - pola umjetnost, pola prodaja. Ne možeš da praviš film u kojem nemaš i jedno i drugo", smatra on.
Blokbasteri u revijalnom dijelu
Nema sumnje da se ove godine u Kanu osjeća pedigre Holivuda. "Nebraska" Aleksandera Pejna je možda snimljena u crno-bijelom formatu, ali je podržava Paramount. "Inside Lewyn Davis" braće Koen je CBS-ov film, a "Behind the Candelabra" Stivena Soderberga HBO-ov.
"The Immigrant" i "Only God Forgives" su pod patronatom Weinsteina. A ove godine tu je i nova navika Kanskog festivala da se visokoprofilni blokbasteri ubacuju u revijalni program. Posljednjih godina to su bili filmovi "The Matrix" i "Star Wars" franšiza, "Indiana Jones" i "Pirates of the Caribbean".
Galerija
Bonus video:
