Darko Rundek, jedna od najznačajnijih pojava zagrebačke muzičke scene, nedavno je bio gost u Kraljevskom pozorištu "Zetski dom"na Cetinju, u okviru programa Dani stvaralaca.
"Umjetnička scena je dio građanskog društva i uvijek su postojali oni koji su plaćali cehove"
On je drugog i trećeg maja na Cetinju nastupio sa svojom grupom "Rundek Cargo Trio", koju čine još violinistkinja Izabel (električna violina) i Dušan Vranić (klavir, udaraljke, harmonika, sampleovi, neobični instrumenti i glas).
Početak muzičke karijere Darka Rundeka vezan je za "Haustor", a upliv u muzičke vode krenuo je 1977. kada je zajedno sa Srđanom Sacherom osnovao neformalnu grupu "Komuna" s kojom su dvije godine neobavezno svirali.
U to vrijeme Rundek je studirao književnost, pisao je za novine, a jedno kraće vrijeme bio je urednik kulturne rubrike Studentskog lista. Haustor je nastao 1979. godine u postavi: pjevač i solo gitarista Darko Rundek, basista Srđan Sacher, bubnjar Boris Leiner i ritam gitarista Ozren Štigliće.
Autorski spoj Rundeka koji je studirao režiju na Kazališnoj akademiji i Sachera koji je izučavao etnologiju, donio je sasvim specifičan amalgam na tadašnjoj muzičkoj sceni. Njegov pristup muzici raznolik je i nosi određenu teatralnost.
Razmišljanja o muzici i životu
Nakon koncerta u "Zetskom domu", Rundek je sa čitaocioma "Vijesti" podijelio, mada škrto, razmišljanja o muzici, životu na Balkanu i Parizu, o kulturi, o politici.
Dugogodišnji muzički staž, preko 35 godina, Rundek komentariše sljedećim riječima: "Umjetnička scena je dio građanskog društva i uvijek su postojali oni koji su plaćali cehove. Tako, mislim da i ja pripadam tom nekom cehu".
"Možda sam previše zadojen teatrom, pa ne vidim isto što i publika"
Godine 1990. Rundek se sa porodicom seli u Pariz, a "Haustor" prestaje sa radom. Radio je kao asistent režije u pozorištu, povremeno glumio u predstavama, režirao je radiodrame. Iz ugla Parižanina, Rundek komentariše život "ovdje" i "tamo".
"Ma sve je to isto. Život u metropolama pa to vam je isto kao što su rekli za ovaj rat koji je bio na ovim prostorima, da je bio rat između sela i grada, a ne između naroda. To je isto, u velikim mjestima se živi na jedan način, u malim na drugi, u selima na treći. A što se tiše života na Balkanu, živi se prilično sporo. Tako je i u Crnoj Gori."
Poetične numere
Početkom 1997. godine Rundek je objavio prvu samostalnu ploču "Apokalipso" na kojoj se drži stila koji je njegovao s Haustorom. U prvoj polovini 2000. godine Rundek je objavio i drugi solo album pod nazivom "U širokom svijetu", a u jesen 2002. godine objavljuje i treći solo album pod nazivom "Ruke".
Slijedi "Mhm A-Ha Oh Yeah Da-Da" objavljen 2006, zatim "Balade Petrice Kerempuha", a potom i "Plavi avion" iz 2010.
Pred cetinjskom muzičkom publikom Rundek je izvodio svoje poetične numere pune melanholične muzike sa svojim sastavom "Rundek Cargo Trio", koji sa njim sarađuju od 2004. I najsvježiji album karakteriše nezaobilazna teatralnost, tako da se postavlja pitanje koliko je reditelj u njemu zadovoljan postignutim.
"To da se ne proizvodi ništa, a troši sve, to zauzima sve više maha", komentariše za kraj Rundek
"Više to doživljavam kao neki strip. Možda sam previše zadojen teatrom, pa ne vidim isto što i publika", komentariše Rundek ističući da svoj duh oblikuje konstantnim čitanjem kao i zabavnom kulturom kao što su beletristika, televizija Arte, Radio Fip."
"Svijet se brzo mijenja", kazao je Darko Rundek u jednom ranijem intervjuu, a danas vidi da se promijenio u smislu potrošačkog vremena.
"To da se ne proizvodi ništa, a troši sve, to zauzima sve više maha", komentariše za kraj Rundek koji će u okviru turneje u Crnoj Gori, nastupati u Nikšiću i Podgorici.
Nisam jugonostalgičar
Rundek ističe da muzikom i pjesmom pokušava da izrazi doživljaj lične situacije, "poigrava se sa njom i istražuje mjesta na kojima se prepoznaje nešto univerzalno".
On dodaje da ga je oblikovala domovina i Jugoslavija, ali se danas ne osjeća kao jugonostalgičar.
Njegove pjesme izvođene su i dalje su aktuelne, na nekoliko svjetskih jezika. On to komentariše ne kao marketinšku namjeru da bi se album bolje prodavao već zato što su svi ti jezici njegova svakodnevica, njegov mogući izbor, njegov slobodni izraz.
Galerija
Bonus video:
