Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv šestorice prijatelja Zabjelčanina Ivana Buškovića, pod sumnjom da su lažno svjedočili na suđenju zbog napada na novinarku “Vijesti” Oliveru Lakić.
Tužilac Miloš Šoškić optužio je Buškovićevog brata Nikolu i prijatelje Branka Bašovića, Ivana Siništaja, Sima Đurovića, Dragoslava Perazića i Borka Čađenovića, jer su prikupljeni su dokazi da su lažno na sudu tvrdili da je, u vrijeme napada na novinarku, Bušković sa njima igrao fudbal u sali “Kneževića” u naselju Zelenika.
Njima se na teret stavlja krivično djelo 389, stav 3 - davanje lažnog iskaza, a u Krivičnom zakoniku piše da je za to djelo zaprijećena zatvorska kazna od tri mjeseca do pet godina.
Bušković je u međuvremenu pravosnažno osuđen na devet mjeseci robije, jer je 7. marta 2012. fizički napao Lakićevu, ispred zgrade, dok je vraćajući se s posla otključavala ulazna vrata.
Obrazlažući presudu, sutkinja Željka Jovović, tada je istakla da je odbrana optuženog bila neprihvatljiva, jer se svjedočenja momaka ne poklapaju sa njegovim iskazom.
"Niko od svjedoka se nije izjasnio da se nečega ne sjeća, što nije logično i govori da su oni pripremljeni da vam olakšaju položaj", navela je tada sutkinja.
Bušković je tokom sudskog postupka iznio šturu odbranu, ali je tvrdio da je Lakićevu vidio prvi put na televiziji i da nije imao motiv da je napadne.
Ivan Bušković
"Nijesam to učinio, u vrijeme napada sam bio na fudbalu od 21 do 22 časa na fudbalskom terenu 'Knežević, prije toga sam sa društvom igrao karte, a poslije utakmice sam bio kući i u dvorištu, nijesam nigdje izlazio", ispričao je on.
Kada je tužilac Šoškić pitao da pojasni nelogičnosti i razlike prilikom iskaza u istrazi, Bušković nije mogao da odgovori zašto se nije mogao sjetiti koju je trenerku te noći nosio. Međutim, bio je siguran da je nakon utakmice otišao kući.
Za razliku od njega, većina njegovih drugova ispričala je da su se poslije utakmice okupili kod Ivanovog brata od strica u naselju, gdje su “puštali paščad da jure mačku, koja se sakrila na drvetu, ali se nijesu mogli sjetiti da li su je psi uhvatili...”.
Na završnim riječima, punomoćnik Lakićeve, advokat Miladin Adžić, ocijenio je da je sve “bilo dobro pripremljen i unaprijed isplaniran napad, u kojem je osnovno pravilo da se izvršioci trude da ostane što manje tragova koji bi doprinijeli rasvjetljavanju”.
Lakićeva, koja je nakon napada Buškovića privremeno napustila novinarstvo, na posao se vratila krajem januara, istog dana kada je podignuta optužnica protiv Rabrenovića
U podgoričkom Osnovnom sudu u toku je proces protiv službenika UP Milenka Miće Rabrenovića, čovjeka zaduženog za lično obezbjeđenje bivšeg direktora policije Veselina Veljovića, zbog optužbi da je 9. i 10. februara 2011. prijetio Lakić.
U toku je i ponovljeno suđenje Danilovgrađaninu Milanu Grguroviću, zbog optužbi da se, po nečijem nagovoru, sam prijavio i lagao da je on tada telefonom prijetio novinarki.
Zbog uznemiravanja novinarke, radnik fabrike “Montenegro tobacco company” Slavko Musić bio je osuđen na četiri mjeseca zatvora jer je 3. februara 2011. blokirao automobil ekipe “Vijesti”, blizu hangara u Donjoj Gorici, kada je Lakićeva sa fotoreporterom bila da prikupi podatke o poslovima te firme. Ta presuda je ukinuta, a očekuje se novi proces.
Lakićeva, koja je nakon napada Buškovića privremeno napustila novinarstvo, na posao se vratila krajem januara, istog dana kada je podignuta optužnica protiv Rabrenovića.
Ona je već više od godinu pod policijskom zaštitom.
Alibi zaboravila većina drugova
Kada je Bušković uhapšen, oko 20-ak njegovih drugova su mašući papirom sa svojim potpisima obišli redakcije svih medija u Crnoj Gori, vrlo agresivno i glasno tvrdeći da je osumnjičeni u vrijeme napada sa njima bio u Zelenici.
Svjedok Simo Đurović, koji je potvrdio da iza sebe ima osam godina robije, tvrdio je da je dovezao Buškovića na teren, ali da se nije vratio sa njim
Međutim, kada je došlo do sudskog postupka, spisak drugova, koji su ponavljali priču o fudbalu, smanjio se na njih šest, protiv kojih je sada i podignuta optužnica.
Tokom sudskog ispitivanja svjedoka, gotovo svi su imali bitne razlike između iskaza koje su dali kod tužioca i onog koji su iznijeli u sudnici, a drugovi su se tada pravdali “permutovanjem datuma i termina ali i protokom vremena”...
Igor Šofranac je bio jedan sa spiska, koji je na sudu promijenio iskaz, on je pred sudijom Jovović tvrdio da se naknadno sjetio da nije igrao fudbal sa optuženim, iako je ranije bio ubijeđen da jeste.
Svjedok Simo Đurović, koji je potvrdio da iza sebe ima osam godina robije, tvrdio je da je dovezao Buškovića na teren, ali da se nije vratio sa njim. Kada ga je sudija upozorila da je tužiocu rekao da je Bušković bio u vozilu s njim pri povratku sa fudbala, on je naveo da nije tačno da je to rekao.
Fali "samo” nalogodavac
Sudska priča oko dvogodišnjeg uznemiravanja i napada na novinarku Oliveru Lakić se polako zaokružuje, ali za potpuno rasvjetljavanje tog slučaja nedostaje nalogodavac.
Direktor “Dejli presa” Željko Ivanović, nakon presude Ivanu Buškoviću, naglasio je da suština svega otkriti ko stoji iza tog napada i ko je naručilac.
“Očekujemo od nadležnih organa da nastave istragu. Sve dok se ne utvrdi ko je naručilac ovog napada mi ćemo ovaj slučaj smatrati nerasvijetljenim i nerazjašnjenim”, rekao je tada Ivanović.
Galerija
Bonus video:
