Ona nije bila najljepša od svih djevojaka koje su se takmičile. Ali, dok je stajala na sceni, niste je mogli ignorisati”, ovim riječima je novu mis Izraela, rođenu Etiopljanku Jitjiš Titi Ajnav, opisala Iris Koen, direktorka izraelskog nacionalnog takmičenja ljepote.
Nasmijana 21-godišnja Titi, inače Jevrejka, borila se za krunu sa 19 drugih djevojaka, a o takmičenju, svojim stavovima i životu pričala je za izraelski modni magazin “La'Isha”.
Na pitanje šta misli o tome da misice obično u svom govoru požele mir u svijetu, odgovara: “Tu rečenicu ćete reći, po mom mišljenju, ako želite da zvučite retardirano”.
Odmah zastaje i glasno se pita da li je tu riječ zaista trebalo da kaže. Brzo se ispravlja: “Ne retardirano, glupo. Iran pokušava da razvije nuklearno oružije, Kina se trudi da postane super-sila. Da kažem da želim mir, pa naravno da ga želim. Ali, to je san. Za koji mislim da trenutno nije ostvariv”.
Skoro 30 godina od kada su prvi etiopljanski Jevreji ilegalno došli u Izrael, jevrejska država je našla za shodno da pripadnicu te grupe naroda proglasi za najljepšu. A kada su je sudije pitale zašto misli da je zaslužila krunu, odgovorila je:
“Mislim da je vrijeme da pobijedi crnkinja”.
Svoju ljepotu pripisuje etiopskim korijenima.
“Imamo ta skladna lica. Sve je na svom mjestu. U stvari, nikada nisam vidjela Etiopljanina sa, na primjer, velikim nosem”, kaže Ajnav, koja pomalo podsjeća na supermodela Tajru Benks, koju je imenovala kao jednog od svojih idola. Druga njena omiljena ličnost je Martin Luter King.
Takmičenje za mis Izraela postoji već 63 godine, što je prilično dobro za zemlju koja postoji tek 65 godina, za kulturu za koju je tipično da odbija pompu i ceremonije i u kojoj najdosljedniji godišnji događaji obilježavaju tragedije i rat.
Ali, opstanak takmičenja i ne čudi jer je nekoliko puta upravo ono bilo mjesto političkih skandala. Godine 1952, u jeku tenzija između izraelskih evropskih veterana i srednjeistočnih Jevreja pridošlica, na Izboru za mis pobijedila je Ora Vered, rođena u Jemenu.
Ona je bila prva mis Izraela sa srednjeistočnim porijeklom. Više od 40 godina kasnije, 1993, usred talasa sovjetske imigracije, krunu je ponijela Jana Kodriker, Jevrejka iz Kijeva. Godine 1999. vrhunac izraelskog optimizma da će njihov mir sa Arapima biti trajan, bio je izbor Rane Raslan za najljepšu ženu države i ona je bila prva arapska mis.
U prvim godinama izbora, svaka misica bila je dužna da svoje etničko ime promijeni u pravo hebrejsko, a ta praksa se sada ponavlja. Međutim, to nije slučaj sa Ajnav.
“Nikad ne bih promijenila svoje ime. Nikad”, neumoljiva je ova Etiopljanka. A ima i razlog:
“Rođena sam veoma bolesna, ali je moja majka vjerovala da imam budućnost: Moje ime upravo to znači - pogled u budućnost”.
Njena biografija, otkriva, liči na bajku o Pepeljugi. Postala je siroče sa deset godina. Otac je umro kada je imala godinu, a ona ni dan-danas ne zna šta mu se desilo. Majka je preminula dekadu kasnije, od “neke čudne bolesti”. Tada se preselila u Izrael, kod majčinih roditelja, zajedno sa bratom.
Dok je odrastala, imala je, kaže, samo jedan san - da dođe u Izrael.
“Stalno su mi pričali da ovdje teku med i mlijeko. Da na ulici leže zlatnici koje samo treba da pokupiš i da, kad odvrneš slavinu, iz nje izlazi mlijeko”, kaže smijući se.
Istina je bila drugačija. Prve godine u Izraelu provela je u imigrantskoj zajednici, u gradiću Netanija. Nije znala ni riječ hebrejskog, ali su je djed i baba upisali u religioznu jevrejsku školu u Haifi. Danas ona govori hebrejski bez akcenta.
“Bacili su me u duboku vodu. Ali, tako najbolje naučiš da plivaš”, smije se Ajnav, koja je u društvu štrčala od početka.
Nakon mature, priključila se vojsci i odradila kurs za talentovane Izraelce iz Etiopije, nakon koga su dobijali zvanje vojnih komandira. Postala je komandir koji je tri mjeseca svoje polaznike učio kako da pucaju i otkriju bombe.
“Za ta tri mjeseca nikad nisu vidjeli moj osmijeh. Naučila sam ih da budu ljudi”, kaže za svoje vojnike Ajnav. Oni su provjeravali Palestince koji prolaze kroz vojne punktove.
“Pitali bi me: 'Kako da budem ljubazan kad su na punktovima sebe u vazduh ponekad dizali i devetogodišnjaci i trudnice?' Uvijek bih im rekla: 'Mnogi Palestinci kod kuće imaju suprugu koja ih čeka, porodicu koja čeka tatu da donese hljeb'”.
U oktobru 2012, Ajnav je ušteđevinu potrošila na kartu do Adis Abebe. Htjela je da istraži smrt svoje majke i da se suoči sa svojom prošlošću.
“Nikada nisam gledala njene slike, nikada nisam pričala o njoj. Odlučila sam da sve izbrišem. To je bio odbrambeni mehanizam”, kaže Ajnav, koja je tada otišla na majčin grob i bila skrhana prizorom.
“Spomenici su bili srušeni, a kišnica je po njima izdubila prava mala korita. Bilo je strašno”, kaže Ajnav, koja je tada i uredila grob svoje majke.
“Ali, zaboga, zamaram vas svojim pričama”, povukla se, nakon što je na ispucalom ekranu svog iPhonea pokazala obnovljeni majčin spomenik.
Etiopljanke koje žive u Izraelu ipak su napredovale u posljednjih nekoliko godina - 2011. jedna od njih je pobijedila u izraelskom “Idolu”, druga je sljedeće godine postala ambasador Izraela u Adis Abebi, dok je ovog januara Pnina Tamano Šata postala prva Etiopljanka koja je primljena u izraelski parlament.
Ipak, u izraelskoj modi još nema crnih lica. Ajnav se nada da će se to sada promijeniti, jer je ona postala zaštitno lice linije odjeće Golf i prodavnice luksuznog nakita H. Stern.
Uskoro odlazi u Njujork, a zatim ide u Pariz. Sa Indonezijom, u kojoj se održava Izbor za mis svijeta, Izrael nema diplomatske veze, ali se radi na tome da Ajnav dobije vizu i učestvuje u takmičenju.
Ukoliko se to desi, Ajnav će morati da nosi tradicionalnu odjeću svoje zemlje. Japan ima kimona, a Brazil karnevalske kostime... Kakav je slučaj sa Izraelom?
“Ove godine za izraelsku dizajnerku Bertu to će biti laka odluka. Ajnav će imati haljinu sa etiopljanskom temom”, kaže Iris Koen.
Recite mi da sam ružna to bi me manje boljelo
Ajnavina pobjeda kritikovana je, svakako - mnogi kažu da je pobijedila samo zato što je crna, drugi je posprdno nazivaju “toffee (karamela) kraljica”, umjesto “yoffee” (hebrejska riječ za ljepotu). Neki čak kažu da je šteta što njena siromašna porodica nije mogla da gleda izbor jer nema televizor.
“Recite mi da sam ružna. To bi manje boljelo”, komentariše rasističke šale na svoj račun.
Bonus video:
