Prostor je građen i od onog od čega je pisan.
Željka Čorak
Ako se u budućnosti, kojim slučajem, zadesite u Zagrebu "belom gradu" - a modernistička arhitektura vam baš nekako leži na srcu - onda bih vam najtoplije preporučio, za početak, da ovjerite zgradu bivšeg Radničkog sveučilišta "Moša Pijade" (RANS "Moša Pijade" - žargonski Moša) - današnjeg Pučkog otvorenog učilišta - u bivšoj Ulici proleterskih brigada - današnjoj Ulici grada Vukovara, ili jednostavno - Vukovarskoj ulici.
Zgrada je sagrađena 1961. godine, a o društvenoj važnosti programa koji je udomljavala - osnovni cilj programa je bio u opismenjavanju i doškolovanju najširih slojeva stanovništva, odnosno u organizovanju brojnih kurseva na kojima su polaznici sticali raznovrsna stručna znanja - govori i podatak da je prilikom svečanog otvaranja vrpcu presjekao najveći sin naših naroda i narodnosti, trostruki Narodni heroj, maršal Tito.
"Riječ je o skeletnom sistemu", kaže Mrduljaš, "unutar kojega je ova gustoća vrlo različitih programa, mišljena tako da se može mijenjati
RANS "Moša Pijade" nije moguće posmatrati van konteksta ukupnih progresivnih zbivanja na međuratnoj i poslijeratnoj hrvatskoj arhitektonskoj sceni - i svojevrsnog "kontinuiteta modernosti" - o kojem je bilo riječi, vjerovatno se sjećate, u tekstu koji je objavljen na ovom istom mjestu povodom otvaranja izložbe "Kontinuitet modernosti (Continuity of modernity) - Fragmenti hrvatske arhitekture od modernizma do 2010" u podgoričkom KIC-u, sredinom decembra prošle godine.
RANS "Moša Pijade" je zapravo jedna od nekoliko najvažnih tačaka na kojima počiva ta priča o kontinuitetu.
Autori projekta RANS "Moša Pijade" su Ninoslav Kučan i Radovan Nikšić - a interijer zgrade, tj. "oblikovanje sistema namještaja i opreme" potpisuje Bernardo Bernardi.
Slijedi niz informacija o zgradi koje sam uspio da pronađem na Internetu - tokom opsežne pretrage u koju sam se upustio iz razloga što je RANS "Moša Pijade" jedno od rijetkih arhitektonskih ostvarenja u regionu gdje je uticaj neoplasticističkih (De Stijl) ideja, postulata i strategija - meni vrlo dragih - sasvim očigledan.
Kada govorimo o RANS "Moša Pijade"- govorimo, u prvom redu, o imperativima funkcionalnosti i transformabilnosti - a to definitivno spada pod neoplasticistički integral.
"Prvi javni arhitektonski natječaj za izgradnju u Ulici grada Vukovara", piše Vedran Ivanković, "bio je raspisan 1955. godine za Radničko sveučilište, a prvonagrađeni projekt, bitno razvedenijeg tlocrta, Radovana Nikšića i Ninoslava Kučana pokazuje drukčiji, premda i dalje visok, modernistički naboj izrazite funkcionalne vrijednosti, te označava početak utjecaja novih konstelacija, sada već u potpunosti i deklarativno otvorenih zapadnim uzorima.
Prvonagrađeni natječajni rad bio je Radovanu Nikšiću prvi natječaj nakon šestomjesečne suradnje s Van den Broekom i Bakemom u Rotterdamu, te nakon natječaja za stambeni toranj za Hansaviertel u Berlinu".
"U međuvremenu, od zamisli do izgradnje, projekt je doživio promjene", piše Silvija Limani
Izvrstan set informacija o RANS "Moša Pijade" imate u okviru video snimka predavanja što ga je Maroje Mrduljaš održao prije godinu dana na završnoj konferenciji projekta "Nedovršene modernizacije: Između utopije i pragmatizma", organizovanoj na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu u aprilu prošle godine (videolectures.net).
Kad smo već kod Nedovršenih modernizacija, neizmjerno me raduje što već mogu da najavim da će istoimena izložba - koja je rezultat opsežnih, interdisciplinarnih "istraživanja o proizvodnji izgrađenog okoliša unutar društvenog, ekonomskog i kulturnog konteksta socijalističke Jugoslavije, te refleksija tih procesa na području današnjih nezavisnih država nakon njenog raspada" - biti otvorena 12. aprila na Cetinju, u Galeriji Dado Đurić - više detalja o tome u narednom broju.
Elem, Mrduljaš kaže da je Nikšić boravio u Nizozemskoj, tj. Holandiji - godinu dana - ali ne pominje neoplasticistički uticaj, već insistira na Timu X (Team X - ili Team 10) kao izvorištu presudnih uticaja na mladog Nikšića - a svoju tvrdnju obrazlaže upravo konceptom objekta RANS "Moša Pijade", tj. osnova objekta - koje su maksimalno funkcionalne i dozvoljavaju svakojake transformacije.
Interijer RANS "Moša Pijade", Bernardo Bernardi
"Riječ je o skeletnom sistemu", kaže Mrduljaš, "unutar kojega je ova gustoća vrlo različitih programa, mišljena tako da se može mijenjati, a premreženost cijelog sistema (...) integrira cijelu kuću u jedan sofisticirani network - dakle, ideja weba ili networka (mreže) bliska je Timu X i ovdje je inplementirana".
O čemu se tačno radi, teško je razlučiti bez dubljeg uvida u problem - ali svakako stoji da je objekat vrlo inspirativan kao tema raznih analiza.
"U međuvremenu, od zamisli do izgradnje, projekt je doživio promjene", piše Silvija Limani, "koje su rezultat Nikšićeva boravka u Nizozemskoj i druženja sa svjetski poznatim imenima, npr. Johannesom Van den Broekom, Jakobom Bakemom, Jacobusom Johannesom Pieterom Oudom, Gerritom Rietveldom".
Ne znam zašto, ali u pravilu mi se dešava da na Internetu pronalazim najkvalitetnije informacije o nekoj temi koja me zanima - tek nakon sati i sati upornog prevrtanja kojekakvog smeća
Dakle, neće biti da je Nikšiću natječaj za Dom Radničkog sveučilišta "bio prvi natječaj nakon šestomjesečne suradnje s Van den Broekom i Bakemom", kako piše Ivanković - prije će biti da je na pobjedničkom, prvobitnom projektu, nekoliko puta intervenisano nakon Nikšićevog boravka u Holandiji.
I Mrduljaš kaže da je projekat "prošao nekoliko iteracija".
"U duhu neoplasticizma", nastavlja gospođa Limani, "Nikšić se odlučuje za kompoziciju jednostavnih kubusa, čije su plohe raščlanjene staklenim opnama, a volumeni ritmizirani igrom punine i praznine".
Limani koristi termin gesamtkunstwerk (totalno, univerzalno, sveobuhvatno umjetničko djelo - koje je u neku ruku i sinteza nekoliko različitih umjetnosti). Taj termin, ako mene pitate - izvrsno opisuje Nikšićevo i Kučanovo ostvarenje.
Ne znam zašto, ali u pravilu mi se dešava da na Internetu pronalazim najkvalitetnije informacije o nekoj temi koja me zanima - tek nakon sati i sati upornog prevrtanja kojekakvog smeća.
Ne znam zašto mi se nikada ne posreći da nagazim na kvalitet iz prve. S druge strane, kada je riječ o hrvatskoj modernoj arhitekturi - možete biti sasvim sigurni da ćete kad-tad nagaziti na prave - i vrlo pouzdane informacije. Hrvati se vrlo ozbiljno bave svojom arhitekturom.
Dakle, nakon kojekakvih poluinformacija o RANS "Moša Pijade", stvari je na svoje mjesto postavila Iva Ceraj.
"Arhitektonske odrednice nove zgrade prepoznatljive u čistoći izraza i suvremenog koncipiranja prostora", piše gospođa Ceraj, "bez daljnjega su zračile dosljednošću u smislu provedbe višestruke protočnosti elemenata sinteze - kako u odnosima eksterijera i interijera, tako i u odnosu interijera i pripadajuće opreme.
Najveća vrijednost ovog monumentalno nepretencioznog i dinamičnog koncepta prepoznavala se - prema prvim kritičkim osvrtima - u "razvedenosti i skladnoj povezanosti horizontalnih i vertiklanih masa u dinamičkoj ravnoteži" slijedom skladne igre ritmiziranja prostornih parova: otvorenog i zatvorenog, punog i praznog, horizontala i vertikala.
Upravo u transparentnosti i vizualnoj polivalentnosti prostora čitljiva je karakteristična uprisutnjenost reminiscencije na "destijlovsku stilistiku oživljenu u interpretaciji suvremenih nizozemskih graditelja," na kojoj je, dakako, upravo Radovan Nikšić neposredno upijao iskustva neoplasticizma poslijeratne generacije.
"Vjerovali smo", nastavlja Kučan, "da taj objekt nikada neće završiti kao svaštarska obrazovaonica
Jasno izražena ortogonalnost zgrade - vidljiva podjednako u tretmanu osnovnih masa, kao i slijedom cjelovitog unutrašnjeg oblikovanja do posljednjeg detalja - pokazala se izvrsnim vizualnim okvirom za daljnu oblikovnu intervenciju osmišljenim sistemom namještaja.
Naime, u funkcionalnom oblikovanju razvedenih volumena čitljivim u logičnim poveznicama unutrašnjeg i vanjskog sučeljavanja i veza, očigledna je prisutnost zajedničkog nazivnika u kojem je aktualna stručna kritika prepoznala estetiku blisku mondrianovskim kompozicijama.
Odrednice grupe De Stijl nesumnjivo su predstavljale one konkretne vizualne koordinate unutar kojih je Bernardijev namještaj dobio priliku uspješno korespondirati s pročišćenim arhitektonskim vokabularom sazdanim u dosljednoj primjeni ortogonalnih (trans)formacija - odnosno, s onom vrstom prostornih kvaliteta kojima se "modulacijom nekoliko konstruktivnih, strukturalnih, plastičnih i kolorističkih elemenata" ostvarilo ozračje naznačenog umjetničkog predznaka na isključivo racionalan, ali u konačnici ujedno i metafizički promišljen način".
Interijer RANS "Moša Pijade", Bernardo Bernardi
Ninoslav Kučan je kasnije, negdje sredinom devedesetih, tvrdio da Nikšić i on nikada nisu Radničko sveučilište zamišljali kao mjesto "gdje će ljudi u cokulama dolaziti po naknadno obrazovanje".
"Vjerovali smo", nastavlja Kučan, "da taj objekt nikada neće završiti kao svaštarska obrazovaonica. Koncipirali smo i izveli prostor koji može svojom fleksibilnošću primiti u sebe sadržaje kulturološki mnogo značajnije."
I kako to obično biva - vrijeme je pokazalo da Kučan i jeste i nije bio u pravu.
Galerija
Bonus video:
