Ako ga nazoveš gospodarom, prodaće te na pijaci robova
Arapska poslovica
Njegova Visost general šeik Mohamed bin Zajed bin Sultan al Nahjan - prijestolonasljednik, princ krune Abu Dabija, zamjenik vrhovnog komandanta vojnih snaga Ujedinjenih Arapskih Emirata i predsjedavajući Izvršnog savjeta Abu Dabija - posjetio je sredinom januara Beograd, prijestoni grad susjedne nam države Srbije.
U Srbiji ne pamte toliko sreće na jednom mjestu - tj. da je gostovanje nekog stranog državnika pobudilo tolike nade u bolje sjutra i izazvalo toliko euforije kao dolazak šeika Mohameda - što je i razumljivo, jer je od strane visokih zvaničnika Vlade Srbije - Aleksandra Vučića i Mlađana Dinkića, prije svih ostalih - najavljena mogućnost spektakularnih ulaganja u srpsku poljoprivredu i industriju od strane investitora iz UAE - ili preciznije iz Abu Dabija.
A riječ je o moćnim investitorima, u to nema nikakve sumnje.
Kada se 2009. godine, na primjer, susjedni emirat Dubai našao na samoj ivici bankrota uzrokovanog globalnom finansijskom krizom - emirat Abu Dabi je priskočio u pomoć povoljnim bankarskim kreditima - pa je, u znak zahvalnosti, Burđ Dubai - najviši neboder na svijetu (829,8 m) - naredne godine preimenovan u Burđ Kalifa - u čast Njegovog Visočanstva šeika Kalife bin Zajeda bin Sultana al Nahjana, predsjednika UAE i emira Abu Dabija - i najstarijeg brata pomenutog šeika Mohameda.
Za razliku od emirata Dubai, gdje se rezervama nafte nazire kraj - pa se unazad desetak godina razmišlja o ozbiljnim ulaganjima u sektore finansija, trgovine i turizma - u emiratu Abu Dabi još uvijek nema razloga za nagle poteze. Rezerve nafte, na kojima počiva cjelokupna privreda tog emirata, vrlo su izdašne - i mada se, kao i u Dubaiju, razmišlja o ulaganjima, sve se odvija u neuporedivo opuštenijoj atmosferi.
U narednom periodu će svakako biti interesantno pratiti što se dešava u Srbiji - i da li će dolari iz Abu Dabija stvarno početi da pristižu u najavljenim količinama
Porodica, tj. dinastija Nahjan je najmoćnija porodica u Abu Dabiju, a samim tim i u UAE, još od 1761. godine, kada je šeik Dijab bin Isa al Nahjan došao na vlast. Neke procjene kažu da imovina porodice Nahjan iznosi 150 milijardi dolara. Kada je šeik Mohamed oženio princezu Salamu 1981. godine, za proslavu svadbe je sagrađen čitav stadion - koji je imao 20.000 sjedišta. Svadba je trajala sedam dana i bila je, u to vrijeme, najskuplja svadba do tada organizovana. Potrošeno je oko 100 miliona dolara. Poklone za mladu je nosilo 20 kamila, bogato ukrašenih draguljima.
Prije mjesec dana, nakon što je u Abu Dabiju potpisan čitav niz bilateralnih ugovora između Srbije i UAE - srpski zvaničnici su počeli da bez zazora govore o milijardama dolara budućih, dugoročnih ulaganja kompanija iz Abu Dabija u Srbiju - ali ugledni i dobro obaviješteni analitičari ipak pozivaju na uzdržanost dok se ne objelodane precizniji detalji dogovorenih aranžmana.
Dakle, u narednom periodu će svakako biti interesantno pratiti što se dešava u Srbiji - i da li će dolari iz Abu Dabija stvarno početi da pristižu u najavljenim količinama.
U međuvremenu ćemo se pozabaviti jednom bizarnom, ali svakako indikativnom epizodom, koja se tiče posjete šeika Mohameda Beogradu - i koja daje savršen uvid u trenutno stanje beogradskog duha.
Ma koliko se mudri šeik Mohamed trudio da tokom tih nekoliko dana koliko je proveo u Beogradu ostavi utisak skromne neupadljivosti i uzvišene razboritosti - pa u to ime nije dao niti jednu izjavu za medije, niti je dao bilo kakve druge povode za čaršijske spekulacije - ipak je glas naroda morao da se čuje.
Segment B početkom devedesetih
Desetak dana po okončanju posjete, Novi Magazin je prenio nezvanična saznanja iz krugova bliskih Vladi da je šeik Mohamed u Beogradu pomenuo, između ostalog - i da su investitori iz Abu Dabija zainteresovani za tzv. zgradu Generalštaba u Ulici kneza Miloša, u samom centru Beograda - zapravo ne toliko za samu zgradu koliko za njenu poziciju - jer bi na njenom mjestu htjeli da grade ekskluzivni hotel - najluksuzniji hotel u Evropi, naravno - što bi podrazumijevalo da bi zgrada Generalštaba bezuslovno morala da se sruši.
Pisanje Novog Magazina su odmah prenijeli svi beogradski mediji redom - što je izazvalo nezapamćenu buru negodovanja, kako iz redova stručne, tako i laičke javnosti. Vodeći arhitekti i urbanisti i mnogi ugledni građani Beograda i Srbije su listom ustali u odbranu jednog od najznačajnijih spomenika poslijeratnog modernizma u Beogradu - vjerovatno i najznačajnijeg, nakon što je 1992. godine nestručno (neadekvatno, proizvoljno) intervenisano dogradnjom na Dečijoj univerzitetskoj klinici u Tiršovoj ulici, takođe u Beogradu, sagrađenoj 1940. godine po projektu Milana Zlokovića.
Stvar je kud i kamo interesantnija ako imamo u vidu da je zgrada Generalštaba pretrpjela značajna oštećenja tokom Nato intervencije u Srbiji, tj. bombardovanja Srbije u proljeće 1999. godine od strane Nato alijanse. Konkretno, zgrada je dobrim dijelom ruinirana - i još uvijek nije pronađeno rješenje za njenu sanaciju, niti je donijeta odluka o rušenju. Usput je, 2005. godine, zgrada proglašena za spomenik kulture - što je dodatno zakomplikovalo čitavu stvar.
Segment B danas
Pritisak javnosti je bio toliko jak da se 12. februara pred kamerama RTS-a pojavio niko drugi do gospodin Vučić, prvi potpredsjednik Vlade Srbije zadužen za odbranu, bezbjednost, borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, a ujedno i ministar odbrane u Vladi Srbije - kako bi pokušao da u svom prepoznatljivom maniru - dakle nadasve argumentovano - "urazumi" građane.
Vučić je, valja i to pomenuti, trenutno najmoćniji čovjek u Srbiji - i svakako najzaslužniji što je Srbija uspjela da uđe u obećavajuće aranžmane sa UAE.
Prethodno je iz Ministarstva odbrane najavljeno da će ove godine biti završen projekat rušenja Generalštaba i čišćenja lokacije, a Vučić je, sa svoje strane, dodao da ubrzo opet putuje u Abu Dabi i da namjerava da sa šeikom Mohamadom opet razgovara, između ostalog - i o idejama u vezi s novim objektom na poziciji Generalštaba - a u okviru konkretizovanja projekta ogromnih ulaganja UAE u Srbiju.
Obraćajući se građanima Srbije, Vučić je rekao da ne vidi nikakav "smisao" da oštećena zgrada Generalštaba i u budućnosti izgleda tako kako danas izgleda - i da misli da može da se napravi "nešto lepše" na toj poziciji. Ako se, međutim, ljudi budu tome uporno suprotstavljali, ako budu mislili da to neko radi za sebe - onda Vučić smatra da sve treba da ostane kao i do sada.
Vučić je rekao da ne vidi nikakav "smisao" da oštećena zgrada Generalštaba i u budućnosti izgleda tako kako danas izgleda - i da misli da može da se napravi "nešto lepše" na toj poziciji
Vučić je demagog od formata, naravno - a oni koji su u medijima analizirali slučaj zgrade Generalštaba nisu zaboravili da pomenu susjedne zgrade - Vlade Srbije, Ministarstva inostranih poslova i Apelacionog suda - koje su takođe pretrpjele znatna oštećenja u vrijeme bombardovanja, ali su ipak obnovljene i vraćene u funkciju. Prvo je obnovljena zgrada Vlade - i to u rekordnom roku. Biće da je ipak manjkalo političke volje da se na isti način tretiraju oštećenja na zgradi Generalštaba - tako da je, u neku ruku, licemjerno kad Vučić govori o ljepšoj zgradi na toj poziciji.
"Ako se to nekome ne sviđa", nastavio je Vučić onim svojim tonom pravednog, dobronamjernog i duboko povrijeđenog čovjeka, "ako neko neće da uloži milijardu ili dvije ili tri milijarde - i ako neko neće da neko zaposli 500 ili 600 ljudi - kažite mi, nema problema, nećemo to da radimo".
Zatim se vicepremijer Srbije pozvao i na savjest svog prijatelja: "Neću uopšte da učestvujem u bilo kakvim svađama. Šeik Muhamed, koji je moj prijatelj, rekao mi je jednu stvar: 'Nikada nećemo da učestvujemo u onome protiv čega su ljudi u Srbiji'".
Vučić je rekao i da mu je blizak stav onog dijela građanstva koji se zalaže da ruina Generalštaba preraste u svojevrsni spomenik žrtvama Nato agresije - mada stoji, istini za volju, i činjenica da prilikom raketiranja Generalštaba niko nije poginuo. Ideja o spomeniku-ruini nije originalna, naravno - širom svijeta su u centrima velikih gradova sačuvane ruine koje svjedoče o užasima vazdušnih napada (Drezden, Berlin, Hirošima itd.) - ali je na mjestu, jer svako ko je prošao Kneza Miloša ulicom, pogotovo u žarkim ljetnjim mjesecima, nije mogao a da ne primijeti znatiželjne strane turiste koji se trude da sa svih strana fotografišu živopisne ruševine. Problem je, možda, što je Generalštab ogromna građevina - i što se nalazi na jednoj od najprominentnijih lokacija u Beogradu.
Vučić je ipak dodao da smatra da ruševine Generalštaba nisu bezbjedne za građane i da se u svakom trenutku može desiti da dio građevine padne na glave prolaznika.
"Nije sporno da podignemo spomenik svim žrtvama NATO agresije, svim poginulim vojnicima, ali ja ne vidim nikakav smisao da ovo ovako ostane", zaključio je Vučić.
U trenutku kada je Vučić izašao u javnost sa svojim stavovima o budućnosti Generalštaba, igranka je već uveliko bila uzela maha - i stvari su se toliko iskomplikovale da niko od zvaničnika nije htio da i dalje doliva ulje na vatru.
OK, konkretno o zdanju Generalštaba u Beogradu i o svemu što se dešavalo nakon što je zdanje ruinirano u proljeće 1999. godine - u narednom broju.
Bonus video:
